Piše: Mladen Pavković
Ponovno ćemo 18. studenoga 2015. obilježiti dvije iznimno značajne obljetnice vezane uz hrvatski Domovinski rat, odnosno stvaranje slobodne, samostalne, demokratske i neovisne hrvatske države. Riječ je o Vukovaru i Škabrnji. Svi znaju sve što se tamo događalo 1991., ali još „nitko“ ne zna tko je odgovoran i tko je već odavno trebao odgovarati za sva zla koja su u tim krajevima, ali i ne samo tamo, učinili Srbi, zločinačka JNA, Crnogorci i domaće izdajice. Neki, kao da čitavo vrijeme očekuju da će agresori, koji se jedino mogu mjeriti s njemačkim hordama u II. svjetskom ratu, sami sebi suditi, pa neprestano nalaze razlog da se o „tome ne govori“ i slično, a razni nam pupovci i stanimirovići, uz pomoć ekstremnih lijevih medija, prodaju maglu, izvrću činjenice, pa čak i Hrvate proglašavaju onima koji su „prvi počeli“. Nu, ne da nema osuda onih koji su izvršili agresiju, već nema ni imena onih koji su branili, koji su bili žrtve, tj. „nitko“ nema pojma tko su bili Junaci hrvatskog Domovinskoga rata. (Od Vukovaraca i Škabrnjana čin generala i to posmrtno dobio je samo – Blago Zadro!). Tko je za to kriv: Srbi ili Hrvati?
Za zločine u Škabrnji osudili neku babu
Što su radile i što svih tih godina rade sve te službe koje se bave progonom ratnih i inih zločinaca, zbog čega ni unatoč činjenicama čvrstim kao stijena nisu uspjele ni jednog, ali baš ni jednog istaknutijeg srpskog i inog zlikovca dovesti pred lice pravde, a kamoli ga osuditi? Kako je Carla del Ponte uspjela pridobiti „cijeli svijet“ u progonu nevinih Hrvata, poglavito generala Ante Gotovine i Mladena Markača, a naši, hrvatski državni i ini tužitelji sve ovo vrijeme nisu uspjeli (čitaj: nisu htjeli) ni dokazati krivnju čak ni onim članovima četničkog zbora koji su nakon okupacije Vukovara po njezinim ulicama pjevali: Slobodane, šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate!“, a kamoli da su uspjeli osuditi one koji su bili u zapovjedništvu JNA, tzv. Predsjedništvu SR Jugoslavije ili onima koji su svakodnevno sa stotinama, pa i tisućama granata sravnali vukovarsku ratnu bolnicu, za koju je srpski četnik Vojislav Stanimirović nakon što je preuzeo dužnost njezina ravnatelja (tada se ta bolnica zvala Sv. Sava) napisao da je „pao posljednji ustaški bastion“. Za krvave zločine u Škabrnji progonili su i osudili neku „babu“, a Škabrnjani se i dalje pitaju: tko nam je pobio cjelokupno stanovništvo, srušio crkvu, porušio obiteljske kuće? Ako DORH, Uskok, policija, tajne i ine službe stvarano ne znaju tko je počinio strašne zločine u Vukovaru i Škabrnji, bilo bi dobro da netko od njih barem jednom godišnje prošeće ovim gradom i ovim mjestom, da pita tamošnje stanovnike, a oni će im sigurno bez straha reći koji su ljudi rušili, palili i ubijali, tim više što se nemali broj i danas slobodno šeće Vukovarom (ali i ne samo tim gradom) i da komedija bude veća, čak dobar dio tih zločinaca zaposlen je i u državnim službama, u kojima im je „zadaća“ da i dalje progone Hrvate (da ne bi ovi njih). Srbi u Vukovaru, koji su sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, brane se (kao uostalom i svi kriminalci) da „nisu ništa vidjeli ni čuli“, dok su njihovi sunarodnjaci rušili i klali, oni su „ovce čuvali“. Eto, koliko je samo trebalo godina onima koji proganjaju ratne zločince da iz Australije dovedu u Hrvatsku nekakvog „Kapetana Dragana“, sitnog lopova i kriminalca, kojeg terete za zločine u ratu, a koliko će im još godina trebati da ga osude? Istina, jedan nemali broj srpskih zločinaca hrvatsko pravosuđe je i osudilo, ali u najvećem broju u – odsustvu, što znači da su im mogli i da im mogu staviti „soli na rep“, odnosno da su te osude više bile predstave za javnost nego nešto ozbiljno i važno.
Samo na Memorijalnom vukovarskom groblju žrtava iz Domovinskoga rata ima 938 bijelih križeva. Koliko ima samo u Vukovarsko-srijemskoj županiji masovnih grobnica? Tko je kriv za sva ta ubojstva?
Hrvatske branitelje se progonilo
Ako „nitko“ ne zna tko je kriv, baš kao i za zločine u Škabrnji, onda treba raspisati tjeralicu za onim Hrvatima koji su morali, a nisu zločince priveli pravdi, odnosno osudili ih! (Kako su Srbi brzinom munje, čak i bez pravovaljanih dokaza, mogli osuditi nevinog hrvatskog branitelja Veljka Marića na čak 12 godina robije?) Zbog čega, primjerice, nitko, ali nitko (osim onih iz pete agresorove pozadine) nije u nekom od hrvatskih zatvora? Ako nije, a nije, onda je netko kriv, netko je (namjerno) zakazao. Zašto se za to ne snosi baš nikakva odgovornost, već se „stručnjake“ koji su tako radili i rade i dalje gura na još veće i značajnije funkcije (nije li to „recept“ bivših Udbaša?).
O hrvatskom Domovinskome ratu dosad je napisano oko 4,5 tisuća knjiga. Na prvi pogled izgleda mnogo. Ali, velika većina tih knjiga odmah po izlasku je stavljena „pod tepih“, pa su naprosto smiješna pitanja, poglavito na raznim tribinama o Domovinskome ratu – zbog čega se više ne piše o ovoj temi?
U koprivničkoj Knjižnici, kad imaju rasprodaju svojih starijih i otpisanih knjiga, možete naći i knjige o Domovinskome ratu sa životopisima poginulih branitelja po cijeni od dvije-tri kune, a nađe se i po kunu! Što mislite, što bi se dogodilo takvoj knjižnici i takvom ravnatelju da je kojim slučajem za života zločinca Josipa Broza Tita prodavao njegova „kapitalna“ djela po dinar ili dva?
Dakle, 18. studenoga mnogi će ponovno doći u Vukovar i Škabrnju. Zapalit će svijeće i pomoliti se za nevino ubijene Hrvate. Hoće li tom prigodom napokon netko javno upitati:
Gospodo i drugovi, tko je pobio sve te ljude?T
