Doktorica Vrga iznijela je tom prigodom i vizije budućega razvoja te medicinske djelatnosti u očuvanju njihova sustava kretanja. Jer, moto fizijatrijske struke jest „Kretanje je život, život je kretanje“. Mnogi bivši pacijenti, među njima i autor ovoga teksta, svjedoče kako odjelom dnevno prolazi i do osam stotina Siščana i stanovnika okolnih naselja. I o tome kako se nakon uporna vježbanja ponovo staje na vlastite noge. – Fizijatrija je grana medicine, koja se bavi liječenjem pomoću prirodnih sredstava i metoda, a obuhvaća fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, te balneoklimatoterapiju koja koristi prirodna ljekovita sredstva iz okoliša
Napisao: Josip Frković
Ono što je dvadesetih godina prošloga stoljeća, u traganju za jeftinijim energetskim izvorom, započeo demobilizirani visoki časnik austrougarske i jugoslavenske kraljevske vojske, veleindustrijalac Petar Teslić, razvilo se Jodno lječilište. Umjesto nafte u podzemlju sisačkoga Posavlja, vlasnik sjajno locirane početne tvornice rakije i drugih alkoholnih pića, tvornice stakla, „Sisačke mineralne vode“ i tvornice drvene ambalaže, pronašao je izvore najtoplije jodne vode u Europi. Teslićev prehrambeni kombinat utemeljen je nadomak magistralne željezničke pruge i tehnološke vode Kupe, a ostaci negdašnje tvornice vrenja, odnosno „Segestice“, danas su u vlasništvu ostataka zagrebačkoga „Badela“. Od palete stotinjak nadaleko poznatih produkata što su u međuraću osvajali zlatne sajamske kolajne, danas se još producira samo špirit u velikim količinama. Tako je, ali na istoku Siska, počela povijest današnjega Odjela sisačke Opće bolnice „Dr. Ivo Pedišić“ za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Teslić je počeo istraživanje podzemlja, a ve
1. svibnja 1932., Teslić je završio gradnju osebujnoga i prepoznatljiva zdanja Jodnoga lječilišta s modernim interijerom i atraktivnim okolišem. U neposrednoj će blizini desetljeće kasnije niknuti tvornica vinske kiseline, kasniji kemijski kombinat „Radonja“ i „Herbos“. Uglavnom, Jodno je lječilšte postalo gradsko kupalište uz uporabu jodne vode u zdravstvne svrhe. Sve se to odvijalo uza stručni nadzor specijalista balneologa dr. Mile Kneževića. O tim je počecima sudionicima nedavne svečanosti obilježbe 85. obljetnice govorila aktualna voditeljica odjela specijalistica fizikalne medicine i rehabilitacije, dr. Tatjana Vrga, koja je zajedno s Berislavom Persoglia autorski potpisala i prigodnu monografiju.
Solariji Grka i Rimljana
Doktorica Vrga iznijela je tom prigodom i vizije budućega razvoja te medicinske djelatnosti u očuvanju njihova sustava kretanja. Jer, moto fizijatrijske struke jest „Kretanje je život, život je kretanje“. Mnogi bivši pacijenti, među njima i autor ovoga teksta, svjedoče kako odjelom dnevno prolazi i do osam stotina Siščana i stanovnika okolnih naselja. I o tome kako se nakon uporna vježbanja ponovo staje na vlastite noge. – Fizijatrija je grana medicine, koja se bavi liječenjem pomoću prirodnih sredstava i metoda, a obuhvaća fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, te balneoklimatoterapiju koja koristi prirodna ljekovita sredstva iz okoliša. Ljudsku bolest različitim postupcima nastoji uspostaviti prirodnu ravnotežu i normalno funkcioniranje organizma. Uostalom, fizijatrija je najstarija i najmodernija grana medicine. Još od pretpovijesti, čovjek je poznavao blagotvorne utjecaje sunca i mineralnih vrela. U starom su vijeku mnoge luksuzne kuće Grka i Rimljana imale solarije i znala se vrijednost vježbanja za održavanje kondicije. Najveći napredak ipak fizijatrija bilježi između dvaju svjetskih ratova, kada je velik broj ratnih invalida trebao rehabilitaciju i mnoge vrste specijalnih terapijskih aparata.U srednjem je vijeku važnost fizikalne medicine pada u zaborav zbog shvaćanja da tijelu ne treba posvećivati pozornost. U 18. i 19. stoljeću pridaje se pažnja raznim prirodnim načinima liječenja bez znanstvenih temelja.
Tradicija balneologije od rimskih vremena
Podsjećam, veli dr. Vrga, da se u 19. stoljeću Sebastian Kneipp proslavio homeopatskim liječenjem. Ideje o rehabilitaciji, s obzirom na potrebu pacijentova povratka u normalan život i rad, pojavljuju se u neurologiji i ortopediji. U vremenu između dva svjetska rata, podsjećam, osnivane su „stanice za naknadno liječenje“, koje su već izliječene pacijente trebale osposobiti za život. S vremenom rehabilitacijska stremljenja ulaze u sve grane medicine, a fizikalna medicina i rehabilitacija postaju posebna specijalnost. Kad je riječ o balneologiji, činjenica je da u zemljinoj utrobi podno Siska postoje vrela vruće jodne vode s visokom koncentracijom joda, pa upućuje na to da balenologija i balneoterapija imaju tradiciju još od rimskih vremena. Za mineralne vode drže se one koje sadrže više od grama po litri otopljenih tvari i temperature više od 20 stupnjeva Celzija. A sisačka termalna voda uvelike nadmašuje i prelazi temperaturu od 50 stupnjeva. Znanstvena je medicina u nekim razdobljima balneologiju osporavala, a u srednjem vijeku se temeljila na shemi klistiranja, puštanja krvi i dnevnih kupelji. Naša sugovornica s mnogo razloga da je u našem kraju najpoznatiji centar kupališnoga liječenja bilo Topusko, ranije naselje Ad Fines. Arheološki nalazi iz vremena Rimskoga Carstva i danas krase izložbene vitrine tamošnjih hotela. Puni porcvat lječilišnoga turizma Topuskoga zbiva se u 19. stoljeću, kada se ondje liječe i odmaraju časnici astrougarske vojske. Na teritoriju Hrvatske, razvoj fizikalne medicine počinje 1923. osnivanjem odjela za fizikalnu terapiju u Neurološkoj klinici Zagreb, istodobno s geološkim istraživanjima Petra Teslića u Sisku. Pet godina potom osnovana je Poliklinika za rehabilitaciju Zagreb, a tri desetljeća kasnije i Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Početak organizirane reumatološke službe vezuje se uz Reumatsku stanicu 1938. O mnogim zanimljivostima vezanima za 85-godišnje (ne)korištenje podzemnoga termalnog Božjega dara Siska drugom prilikom. T
