GLAVNE TEME

TKO KOGA TU MUZE?

26. veljače, 2012.

Mljekarska seljačka buna

Piše: Josip Miljak

Sada nije sjetva, a ni žetva, pa na cestama nema seljaka koji brane oračko kopačke vrjednote, čast i umijeće nas Hrvata, jer se ona drugdje i ne može braniti, sve ostalo je u rukama tajnih kapitalističkih klanova, ne smije se reći židovskih, jer bi nas drug predsjednik odmah označio kao ustaške zmije, udario bi po nama svim antifašističkim „resursima“. Nama još ostade tvrda zemlja, jer ti novi porobljivači ne žele baš na njoj crnčiti, ima i lakših a kudikamo profitabilnijih poslova.
Kao iz vedra neba, odjednom se na cestama nađoše seljaci koji svoj teški kruh zarađuju muzući, ali ne državu, nego živu stoku oko koje je puno posla a zarada mala ili nikakva. Čudno je to. Nekada je seljak živio od dvije-tri kravice, prehranjivao svoju obitelj, školovao djecu, a kuće koje su imale pet-šest krava i par dobrih volova, bili su pravi kulaci, ondašnji kapitalisti i bogatuni. Ne tako davno Hrvatska je bila pretežito seljačka, zemljoradnička zemlja. Kakav je to onda napredak, kada seljaci s pedeset krava ne mogu kraj s krajem povezati?

JAKOVINA SE SLABO SNALAZI

Nema drugoga objašnjenja zbog kojega mljekari odjednom izađoše na ulice, nego je po svemu sudeći Eunija ušla u njihove štale prije nego i oni i mi uđosmo u nju samu. Sustigoše nas odluke „vizionarskih“ HDZ-ovih kadrova, koji prethodno izmuzoše cijeli narod, a kako narod presušuje, treba se latiti nečega drugoga, gdje je još nije totalna suša. Sada nisu oni na vlasti, ali jest ista politika. Ta politika nije samo korumpirana zbog toga što direktno krade proračunski novac i trpa ga u džepove, nego je to jedna cijela koncepcija, gdje su podmićivani svi koji su na referendumu trebali reći sudbonosno Da, i zabiti si tako čavao u lijes zadnjih gospodarskih oaza koje su u hrvatskim rukama.
Zaokružiše tu kolonizatorsku priču do savršenstva, tako da je i još daleko unaprijed nepomuzeno mlijeko njihovo, seljak muze, ali oni zarađuju. Ta mreža, što se tiče mljekara je davno bačena i ispletena prodajom Dukata i drugih manjih mljekara strancima. Vlast je seljacima obećavala sve, med i mlijeko, samo treba ući u Uniju. Seljaci su nasjeli, počeli graditi grandiozne štale, kupovati preskupe traktore a sve to sa skupim kreditima a država ih je podmićivala poticajima, koje im, da apsurd bude potpun, ukida kada se uđe u tu čudesnu zemlju Euniju. Sada su pritisnuti velikim ratama kredita a cijena mlijeka pada, država kasni s poticajima, a ministar Jakovina se ne snalazi, kaže da tu on ništa ne može učiniti, a ministar, tko onda može.

MI SMO JO SAMO POTROŠAĆI

Mljekari sada doživljavaju ono što je cjelokupno hrvatsko gospodarstvo već doživjelo, a konzumenti ili nužne goimske izjelice, kako nas časte globalni nezajažljivi hohštapleri, sve to plaćaju. Tko zarađuje kada jedemo, kada se vozimo, kada se razbolimo, kada telefoniramo, kada dižemo kredit, kada se odmaramo, kada stanujemo, kada pijemo kupovnu vodu, sokove, pivo, uzeli bi oni i vino pod svoje, ali ne lezi vraže i tu treba kopati, pa se sada oko Dalmacija vina vrzma jedna osoba s čudnom kapicom na glavi. Ne znam je li netko dobio koncesiju na zrak ispod 8000 metara, jer onaj iznad je dan u koncesiju Austrijancima, što će nama, to je visoko. Eto, tako nam se dogodi da u bliskoj budućnosti presvijetloga ulaska u EU, čudesnu zemlju meda i mlijeka, ni mlijeko više nije u našim rukama, nama dopuštaju da muzemo i kidamo ispod krava i ništa više ni manje od toga.
Loša politika zadnjih 12 godina je sve nas prodala i dala u koncesiju, mi još samo služimo kao potrošači, jer kakve koristi od mrtva kmeta, mora jesti. Uglavnom, strategija globalizatora je dosta prozirna, njihova maksima je kupuj sve što donosi profit a da se ne mora puno raditi, a ondje gdje se mora crnčiti to ostavi njima, ali im s druge strane ispleti mrežu tako da će sav njegov nadljudski napor i muka završiti u našoj kesi. To ostvaruju preko banaka i špekulativnoga kapitala. Nekada se mogla čuti maksima, mani se motike i politike, a globalizatori, novo-kolonizatori koriste maksimu, mani se motike a politiku podmaži i drži pod kontrolom.