TKO JE GORI VESNA ILI GAZIMIR?

TKO JE GORI VESNA ILI GAZIMIR?

9. srpnja, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

hns je na dnu a vesna pusic i radimir cacic su se razisli-vesna-582 Custom

Slijede novi obračuni

 

Napisao: Josip Frković

Da nije bilo devetih sportskih igara članova HNS-a – liberalnih demokrata u Tuheljskim Toplicama, gdje su inoministrica specijalizirana za bratstvo i jedinstvo s bivšim agresorima koji bi rado odlučivali i o kanonizaciji bl. kardinala Stepinca, pa u Vatikan primitivnom matricom papi Francisku (Franjo ih isuviše podsjeća na prvoga hrvatskog predsjednika Tuđmana – op.p.)  šalju kojekakva pitanja, hrvatski bi građani bili višestruko zakinuti. Tumarajuća šefica diplomacije Vesna Pusić i njen novi stranački pobočnik Ivan Vrdoljak, nimalo efikasni ministar gospodarstva, demonstrirali su vještine u badmintonu, a korpulentna graditeljsko-rušiteljska i legalizacijska ministrica Anka Mrak Taritaš u potezanju konopa. Doduše, gospođa Mrak Taritaš vjerojatno je zažalila što se među olimpijskim disciplinama jedrenje za kojega rado pjevuši „Po šumama i gorama„ ili „Bilećanku“ i ne spominje. A organizacijski snježni ekspert sa Sljemena i veletrgovac državnim parcelama Srećko Ferenčak  žalostio se zacijelo što u Tuhlju nema bar skijanja na vodi. Između, brojnih sudionika, doduše, na malom je ekranu zumiran i narančasti sportski napor bivšega HNS-ova glasnogovornika i briselskoga gastića Borisa Blažekovića, ali ne i turopoljskoga zastupnika, Gorana Beusa navodnoga austrijskoga Richemberga, potom karijerno mudroga Igora Kolmana i još nekih. Ali, Vesna Pusić, prije pet godina protukandidatkinja aktualnoga državnoga poglavara koji na Pantovčaku brižno čuva brončano Titovo poprsje i natpisne ploče njegova trga, koji i u izraelskom Knesetu podsjeća da „ustaška zmija još uvijek ne miruje“, slavodobitno je uime respektabilne stranke iz Kukuriku koalicije prva obznanila kako u predstojećim predsjedničkim izborima HNS-LD podupire kandidata Ivu Josipovića. Poslije mudre ocjene o ikad najboljoj, upravo Milanovićevoj vladi, dodala je i to da planovi povratka u politiku varaždinskoga ratnog i gospodarskoga gorostasa, s kojim je desetljećima bila poput prsta i nokta, uopće ne prijete raskolu HNS-a.

TREĆA POLITIČKA SNAGA

Zacijelo, prepoznajete, poštovani čitatelji, riječ je o korpulentnom socijalističkom tajkunu iz “Coninga“, uspješnom cestograditelju u Račanovoj koalicijskoj vladi i čovjeku koji je svojedobno cijele godine kombijem oslikanim njegovim šarmantnim likom u koloru tumarao selima i gradovima, nudeći se – na žalost, jalovo – za novoga premijera. Zove se Radimir Čačić. Ponosan na očevo socijalističko naslijeđe i prijateljske simpatije maspokovske liderice Savke Dapčević Kučar, taj se čovjek domogao vodstva HNS-a, da bi se potom, kao nasljednim kraljevskim lenom, smjenjivao  s Vesnom Pusić. Kad se javnost već navikla na „treću političku snagu u državi“, prst zle sudbine upro je u dotičnoga druga gospodina. Na autocesti prema Budimpešti, u svojoj šestoj prometnoj nesreći i totalnom karambolu stranačkoga automobila, velikom brzinom udara u zadnji dio vozila mađarske obitelji. U udesu smrtno stradava dvoje ljudi, ali Gazimir se „s velikim suosjećanjem za obitelj poginulih“ pokušava izvlačiti. Čak i s političkom iskaznicom, te kandidatskim statusom mogućega ministra u zlosretnoj vladi SDP-ova „slučajnoga premijera“. A Zoran Milanović, uza stalne pripomene kako je stradavanje u prometu svakom od nas moguće znao je doista umirivati. Baš kao i nedavno u Gunji, kad se onoj bakici požalio na puknuće cijevi u zagrebačkom stanu Musićevih. Samo onako kako samo on zna, mudro dodaje „da nesretni Mađari ipak nisu bili vezani sigurnosnim pojasom“. I uz istrage i suđenje prometne policije i suda naših sjevernih susjeda, Čačić s ostalim kukurikavcima obilazi predizborne skupove i uglas obećaje brda i doline. Značajno nagnute glave u hodu, poput filmskoga kauboja Johna Waynea, Radimir Čačić doista sudjeluje u trijumfalnom izbornom pohodu, potpomognutom Sanaderovom veleizdajničkom pljačkom državne blagajne i postaje (po uzoru na sovjetske funkcionarske gradacije – op.p.) prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva. Kao samozvani kadrovik koalicije, kojem je rejting stranke u neskladu sa zahtjevima, u saborske klupe smješta 14-ero haenesovaca. Nezaobilaznu blefericu Vesnu Pusić, pak, koja se trajno proslavila orjunaškom tvrdnjom o „hrvatskom agresivnom ratu protiv BiH“, na čelo Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

KORAČEVIĆ IZ “LEPE” U HEP

Samoproglašeni veliki gospodarski stručnjak, bahato i samouvjereno, istrčava pred Hrvate i nudi brojne razvojne pomake i projekte. Nemalo, promatračima se čini da nikoga od onih koji su ga zadužili ili koje nije susreo na ulici nije predlagao za nove dužnosnike. Tako se u fotelji HEP-a, kojem je odobrio enorman rast cijena kilovatsata električne energije i namijenio investicije vrijedne milijardama kuna kojih u državnoj blagajni nema, našao bivši načelnik minijaturne zagorske općinice Bednje Zlatko Koračević. Njega se lepoglavski poznavatelji prilika sjećaju kao direktora tvornice kvalitetnoga masivnog namještaja „Lepe“ (tvrtka u sastavu Ministarstva pravosuđa i zatvorsko-kaznioničkoga sustava, u kojem je rad osoba lišenih slobode najjeftiniji – op.p.), koja je završila u stečaju. Veliki političar i gospodarstvenik Čačić usput – iako su Istrani zahtijevali da se treći blok termocentrale Plomin koristi plinskom pogonom – nudi energiju sagorijevajem uvoznoga i izuzetno skupoga ugljena iz Argentine, umjesto plina iz nedalekoga Omišlja na Krku.  Investicija je procijenjena na 800 milijuna eura, ali Čačić nastavlja. Biser krškog dubrovačkog zaleđa, ponornicu Omblu, želi pokoriti hidrocentralom, rizikujući trajan nestanak rijeke duboko u utrobi zemlje.  I dok preimenovani Gazimir svoje teško provjerljive razvojne projekcije uporno i dalje gura u javnosti i ponavlja „razvojni ciklus samo što ne kreće“, suprotstavlja mu se ministrica okoliša Mirela Holy. SDP-ov lider i predsjednik Vlade, pak, izbacuje ju iz stranke, a ona protuudarom „crvenima“ osniva konkurentsku zelenu stranku održiva razvoja Hrvatske, „Orah“. Ali, dug dolazi na naplatu: mađarski sud osuđuje krivca za karambol na kaznu zatvora od 22 mjeseca.

KNJIŽNIČAR IZ VALTURE  

Čačić uz brojne negativne reakcije domaće i mađarske javnosti, zbog kratkovidnosti božice pravde Iustitije, mora na izdržavanje kazne u pulsku Valturu. Teška srca napušta ostavkom dotadašnje dužnosti u krajnje neefikasnoj Vladi kukurikavaca. Ondje se bavi knjižničarstvom i teniskim treninzima, te povremenim odlascima do Varaždina, gdje okuplja istomišljenike. Nimalo omiljena šefica narodnjaka, koja nerado čita velike misli akademika i drugih suvremenika, nije se ni osvrnula na tvrdnje Josipa Pečarića o slugama loših gospodara. Nastavila je vrludati Beogradom, klanjati se malom Ivici (Dačiću) i velikom Aleksandu (Vučiću), pa i četničkom vojvodi Tomi Grobaru Nikoliću. A genijalni Pečarić, iskreni zastupnik poštenoga hrvatstva, veli „Svi koji služe gazdama protiv nacionalnih interesa svoga naroda gade se tim gazdama“. Pusićevoj, dakako, Čačićevo upletanje u politiku nije bilo prihvatljivo, pa je suvlasnika privatizirane stranke, bez otkupa dionica, jednostavno izbacila van. Da skratimo, javljaju se i oni koji su izgubili pozicije uz Pusićevu i priklanjaju se tzv. reformistima narodnjaka. I Čačić napokon mesijanski ponovo uživa u slobodi, premda mu preostalih jedanaest mjeseci izrečene zatvorske kazne uvjetno miruje. Da smo zemlja vrhunskih sloboda neskladnih sa stupnjem svijesti, potvrđuje i  činjenica da se osuđenik nastavlja baviti samim sobom, svojom megalomanijom i politikom kojoj je dobro znano drugo ime. Popularnost nekad svemoćnog prvog potpredsjednika vlade, koji je već sjedanjem u ministarsku fotelju ipak osigurao kredit spasa svome „Coningu“, svedena je doista na mizernu razinu.

Ali, Čačić ne odustaje. I dalje su mu privlačne unosne sinekure i politička trgovina. Za njega – zbog mnogih dokazano sumnjivih poslova – Slaven Letica bilježi i tvrdi da je elementarna nepogoda i prvi ratni profiter. Za tu tvrdnju, dakako, novovjeki „ban Jelačić“ posjeduje izvornu dokumentaciju koja kaže da je Radimir Čačić kao predsjednik Nadzornoga odbora HAC-a 3. studenoga 2003.

potpisao odluku o isplati izmišljene premije od 20 milijuna dolara američkom „Bechtelu“. Kako je taj iznos podijeljen i je li bilo sukoba interesa, hrvatsko tužiteljstvo do danas nije uspjelo utvrditi. Ostaje tek činjenica da je gospodarski guru od stiropora „debeloj guski mazao vrat“ novcem u  ratu i pljačkama domaćih tajkuna onemoćale Hrvatske. A mogao je jednostavno pohitati u mirovinsko osiguranje i ondje zaiskati obračun moguće mirovine. Za razliku od Sanadera, međutim, viši iznos mjesečne mirovine mogao je ostvariti i bez trgovinom napuhana ratnoga čina brigadira HV-a. T

 

9 komentara

Uskoči u raspravu
  1. kurbla
    #1 kurbla 16 srpnja, 2014, 00:09

    Na popisu onih koji ne isplaćuju plaće našlo se i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Pero
    #2 Pero 15 srpnja, 2014, 09:46

    Lepa iz Lepoglave nije imala veze sa Ministarstvom ni sa jeftinom zatvorenickom radnom snagom.Novinarčiću!?

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Metthew
    #3 Metthew 12 srpnja, 2014, 04:39

    Imajte u vidu onu zmiju koju je Tudjman u Guilde Hallu nacrtao na karti Bosne sjedeci pored lorda Ashdowna. Kad je Englez shvatio de taj OZN-as ima u glavi plan izazivanja sireg medjunarodnog sukoba, uzeo je pod svoju zastitu Bosnu i jedini u tome ostao postojan. To je ta zmijurina sa zutom oprvom OZN-e koju su Britanci u velikim kolicinama darovali Titu, a on je od dijela te oprave nacinio uniformu oficira OZN-e, a drugi dio poslao komunistickim ustanicima u Grcku, koji su rusili svoju zemlju i u njoj poharali 11.000 naselja – tocno kao Titovi sibirski vukovi u hrvatskim zemljama. Lord Ashdown bdije da se tako nesto ne bi dogodilo u nase vrijeme kad domaci covjek vodi citavu stvar i dovest ce je do kraja kad zmiji stuce glavu – u Nurnbergu!

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. ojderganaguzi
    #4 ojderganaguzi 11 srpnja, 2014, 18:36

    nitko ne moze biti gori od sotonisticke otrovne zmijurine, moze samo djavo kome sluzi

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. kiss me
    #5 kiss me 9 srpnja, 2014, 08:27

    javna podrška predsjedničkom kandidatu josipoviću je u stvari samopromocija vesnice na štetu njegove kanditature budući za nju nisu glasali ni susjedi iz vlastitog haustora gdje stanuje

    Odgovorite na ovaj komentar

<