Hvala Vam na objavljivanju članaka, što me uvjerilo da u ovoj divnoj zemlji postoje ljudi koji timane slobodu, poput nezavisnog portala “Croative Net” , ili novina ”Glasa Koncila.” One “volontere” SDP (kukuriku koalicije) jako…jako zanima odakle je pjesnik WWS rodom???…Zgražaju se eto kako jedan WWS uopće može i pomisliti pisati u Hrvatskoj?…Ti „volonteri” skakuću od portala do portala pljuvajući na sve one koji ne razmišljaju kao njihovi poslodavci.
Takvim “volonterima” poručujem ponizno i iskreno da je stih moja domovina a pjesma čovječanstvo. Stoga drugovi, manite se ćorava posla!…
Da, i građani svijeta mogu i imaju pravo pisati i misliti, zar nisu heroji domovinskog rata žrtvali živote zbog slobode? I naravno da niti u snu ne bih zabranio ljudima da kritično misle i pišu o mojem pisanju, jer to je prava sloboda, ali svoju intelektualnu i duhovnu nemoć liječiti zavirivanjem u nečije mjesto rođenja je pljuvanje u lice slobodi. Nije uopće bitno odakle je WWS, bitno je da li piše iskreno i dobronamjerno, a vjerujte mi na riječ, pišem iz srca za srca svih dobrih ljudi. I ja se ne bojim pogledati onog suca u ogledalu. Cijeli život pišem poeziju nastojeći u svijetu timaniti vrijednosti koje čovjeka i čine čovjekom s dušom, suosjećajnost, čast, poštenje, ljubav i vjeru u Boga…Slobodno može svatko pročitati moju poeziju na portalima širom svijeta.
Ja vjerujem da je dobro činiti dobro, ljudi koji čine dobro drugom čovjeku su pravi domoljubi. Kada bi svi ljudi u svojim zemljama činili dobro drugom čovjeku svijet bi bio mnogo bolje mjesto za život. Raznorazni „volonteri” reći će da je to bajka. Zar je loše sanjati o takvoj bajci?…Da,oni malodušni reći će da je to nemoguće, ali zar to nije predaja?…Kada bi svaki čovjek razmišljao tako nikada ne bi niti ustao iz kolijevke. Svaki novi korak prema dobroti je i korak prema toj bajci, i nitko me ne može uvjeriti u to da nije moguće napraviti prvi korak. Često puta u svijetu našao sam se kraj raznoraznih “volontera” vladara i osjetio zimu,jer oni su na potrebite prezirno pokazivali govoreći eto tko im je kriv kada ne znaju plesati po notama kao mi,mislili su na muziku svojih vladara. Iako su me ismijavali ja bih pružio ruku potrebitima. I zbog toga čina ne bih se smatrao nekim velikim dobrotovrom. Zašto, jer u toj priči jedno drugom pomažemo. Oni mali andjeli sa posebnim potrebama, za koje vladajuća politička kasta nema novaca,ali ima za jahte, palače, bijesne limunzine, da ta dječica s posebnim potrebama imaju neku anđeosku misiju, da ljude čine boljima, jer kad podižeš drugog čovjeka podižeš i samog sebe. Da, oni bezosijećajni ljudi su vječna zima, a oni potrebiti vječno ljeto. A. Camus je divno rekao, Usred zime napokon sam ustvrdio da u meni postoji nepobjedivo ljeto.
Da, život me uči, čast onima koji pred životom ne obaraju pogled. Često puta se pitam kakvo su to ljudi koji ne razumiju, koji ne osjaćaju patnju drugih ljudi? Kakvi su to ljudi koji dobrotu ismijavaju? Nemojte misliti da mrzim takve ljude, ne! Jer mržnja razara sve ono dobro u čovjeku, ja takve ljude žalim. Ponizno se molim da i takvi ugledaju svijetlost. I vjerujem da jednom hoće, jer oni koji za života najviše ismijavaju Boga najglasnije će sazivati Njegovo ime na samrtnoj postelji.
Mnogi lovci na vlast spremni su prodati dušu za svijetla pozornice, ali takvima poručujem da jedino ljudska duša može stvarati svijelost koja usrećuje čovjeka. Stvoritelj je čovjeku podario svoj najmilosrdniji dar, dušu. Sutra će u svojim laboratorijma genetičari možda i stvoriti ljudski embrij, reprogramirati somatsku jezgu, i stvoriti čovjeka klona, ali ne će nikada moći stvoriti dušu, a ona čovjeka čini čovjekom s osjećajima i emocijama. Pohlepa je moćno oružje nečastivog, i vrlo doboro zna kako slomiti ljude slaba duha. Oni ljudi koji žele vladati drugim ljudima postali su bez kloniranja klonovi, i kao takvi lišili su sami sebe najveće sreće, moći osjećati i suosjećati.
Božasnka svjetlost i mene podiže kada padnem, jer nema čovjeka koji makar jednom u životu ne padne. Ljudi slaba duha bježe od svjetlosti u mrak nastojeći sa sobom povući i druge, jer užasna je to kazna biti sam u tami. Božanska svjetlost osnažuje ljudski duh,a znamo da je snažan duh najveći čovjekov saveznik u kušnjama. Vlast, novac, taština, bezosijećajnost ,nevjera su lanac na nogama zatočenih u Platonovoj pećini, i njihov slabi duh postaje najgori tamničar. Raznorazni diktatori, Staljin, Hitler,Tito… znali su vražje dobro kako ljude držati u pećini, i što je još sablasnije, njihov duh još uvijek lebdi u mislima mnogih „volontera” u malenoj divnoj zemlji Hrvatskoj. Taj zloguki duh progovora kroz komesare partijske istine, raznorazne Radmane, Milanoviće, Jovanoviće, i sve one pohlepne ljude koji su pljačkali vlastiti narod dok su Hrvatski heroji krvarili na braniku domovine, taj zloguki duh želi ljude napraviti malodušnima. Ali uzalud im vlast i novac, jer ne ma mnogo sreće u tami, jer to je svijet sijena kojim vladaju halucinacije. Da, halucinacije da vlašću, novcem i poltronstvom možeš kupiti sreću, da možeš potkupiti život. I ta halucinacija je upravo najveća obmana nečastivog. W.Wordsworth divno je rekao, najbolji su dijelovi dobrog života njegovi maleni, malenim bezimeni, zaboravljeni činovi dobrote i ljubavi.
Walter William Safar
Pjesnik 
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.