TERRANEO

TERRANEO

17. kolovoza, 2011.
Print Friendly, PDF & Email


Ljetni eko-muzički festival, Šibenik, 9-13.kolovoza 2011.

Hrvatska je s ljetnim festivalom Terraneo ušla u onaj krug zemalja koji se ubuduće, u nekom planu putovanja Mediteranom, neće moći izbjeći. Dapače, Festival će biti jedan od povoda za kulturološki obilazak Hrvatske. Mišljenja smo da je Šibenik jako dobro pogođeno mjesto, naročito kada znate da se njegovoj neposrednoj blizini nalaze četiri glavna Nacionalna parka RH, kao i nekoliko parkova prirode. Organizator je pokazao veliku profesionalnost i umjeće te, čini nam se, uložio velik trud u pokretanje projekta pod nazivom Terraneo. Pokazao nam je to i odabirom festivalske lokacije kojih u RH na ima na stotine i koje uglavnom zjape prazne i neupotrebljive već punih 20-tak godina. Dokaz uspjeha su relativno velika posjećenost i bezbrojne domaće i strane registracije automobila, kao i mnogobrojni svjetski jezici koji su se mogli čuti tih dana.

DAN PRVI

Teško je točno procijeniti koliko je bilo posjetitelja prve večeri Festivala, no pretpostavljamo da je došlo oko osam tisuća ljudi. Zbog iznenadne i snažne bure i manjih smetnji, organizator je u jednom trenutku razmišljao o prekidu koncerata iz sigurnosnih razloga.

Od muzičkih imena toga dana, koja su nas ugodno iznenadila, svakako bismo spomenuli žestoki trio iz SAD-a pod nazivom Wovenhand, na čijem je čelu David Eugene Edwards s fenomenalnim bubnjarom koji je cijeli bend držao na okupu i u snažnoj cjelini. Glazba koju smo tom prilikom slušali fuzija je od punka do post-industrial rocka. Najugodnije iznenađenje večeri bio je sastav iz Kanade – Destroyer, koji je svojim lebdećim harmonijama, nalik na one od Roxy Music iz najboljih dana, nježno zaljuljao gotovo sve prisutne.Tome je svakako pridonio i duhački dio benda. Konačno, i sam bend svoj osebujni muzički stil naziva europskim bluesom. Odmah nakon njih nastupio je razvikani La Roux iz Velike Britanije, međutim nakon privih hopa-cupa taktova, nikome baš previše nije bilo jasno čime su zaslužili i osvojili prestižnu NME nagradu za pjesmicu “In For the Kill”. Taj bend mogli bismo slobodno nazvati post-elektro-pop sastavom Duran Duranom današnjice. Nakon dosadnog Le Rouxa došlo je do pravog osvježenja u vidu toplih afričkih ritmova s muzikom iz dalekog Konga, u nastupu benda Konono No.1. Band čini osam glazbenika, od kojih bismo posebno istaknuli pjevačicu s udaraljkama i tri pomoćna vokala s električnim likembeaima. Zanimljiv je i službeni podatak da im je većina instrumenata napravljena od sitnica s otpada.

DAN DRUGI

Druga festivalska večer donijela je najznačajnija imena i najveći broj posjetitelja. Procjenjuje se da ih je bilo više od deset tisuća, a bura je bila malo slabija. Večer je započela s pomalo nezanteresiranom svirkom domaćeg benda Bambi Molesters. Ne znamo što ih je indisponiralo – je li prerani nastup ili zagipsana ruka basistice, ali sveopći zaključak mnogih je da su ostavili relativno loš dojam. Nejasan je ostao i novinarski angažman jednog od članova benda u jednom dnevnom listu, što bismo mogli političkim rječnikom nazvati sukobom interesa. Ovaj sporadični slučaj nas je podsjetio na skrivenu kvazisimbiozu Nevena Kepeskog i početke Psihomodo Popa prije mnogo godina… Utjehu smo pokušali pronaći na jednoj drugoj pozornici i u nastupu također domaćeg benda Avoq koji je pokazao zanimljivu dozu inventivnosti u syntho zvuku. Nažalost, njihovo očito neiskustvo u javnim nastupima i bedasto ponašanje jednog od članova benda, udruženo s plašljivošću pjevačice, te nepripremljenost kompjutera kao baznog instrumenta s lošim windowsima, ne daju nam mogućnost konačne ocjene. Zvijezda drugog dana festivala bila je amerikanka Janelle Monae s pratećim dvanaesteročlanim sastavom koji nas je svojim fenomenalnim jednosatnim nastupom podsjetio na najbolje dane Kid Kreola & Coconuts. Bila je to doista prava uživancija za oči i uši… Plejada bendova se nastavila u nastupu Mogwai – art rock sastava iz Glasgowa. Žanrovska izmiješanost zvuka benda činila je posebnost u promjeni gitara kod izvođača nakon svake odsvirane pjesme. Finale večeri usljedilo je nastupom vrlo dobrog američkog benda The National koji je naišao na ugodan prijem publike, možda i stoga što nisu prvi puta u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina gostovali su u zagrebačkom KSET-u pred 50-ak ljudi i tada izjavili da je to najveći posjet na dotad ijednom njihovom održanom koncertu!? Kao dokaz navedenom može poslužiti i podatak da su te burne večeri nekoliko puta izlazili na bis, pozivani od vjerne i vjetrom prohlađene publike.

DAN TREĆI, ČETVRTI I PETI

Treći dan festivala bio je također bogat muzičkim događajima, ali ne kao protekla dva dana. Večer je počela žestokom svirkom post-pop-punk-rock tria The Thermals iz Portlanda (SAD) , dobitnika mnogih muzičkih priznanja, s posebno dobrom i te večeri iznimno raspoloženom basisticom. Drugi značajniji nastup večeri, najavljivan u listu jednog od medijskih pokrovitelja festivala, doveo je na scenu The Fall . S obzirom na dugogodišnji muzički staž, nastup im je bio prilično rutinski, za razliku od onog koji je vaš novinar imao prilike vidjeti na čuvenom festivalu W.O.M.A.D. u Bristolu (U.K.) prije dalekih 25 godina. Odmah nakon njih na susjednoj pozornici  nastupio je, po mišljenjima mnogih, jedan od najboljih bendova festivala, The Baseball Project. Ovom prilikom teško možemo isticati jesu li bili najbolji ili ne, ali su svakako ostavili osebujan rock pečat na festivalsku publiku, naročito prva dama benda.

Posljednja dva dana Festival je bio nešto skromniji, stoga je ostala otvorena samo najmanja pozornica – Aero. Ulaznice posljednja dva dana festivala koštale su 50 kuna.

4 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<