GLAVNE TEME

TAJNA IMOVINA VESNE PUSIĆ

11. travnja, 2013.

Prešutjela vlasništvo britanskih tvrtki Nemora Group i Arimi UK

Piše: Saša Radović

Terase opatijskih kafića, pune su. Nema krize! Proljeće je, dani lete, prije ljeta Hrvatska će u EU.

– Konačno! – kaže Tomislav i nastavlja. – Mislim da su za ulazak u EU zaslužni i bivši i današnji sastavi Hrvatskog sabora i Vlada RH.

Tomislav i ja bili smo u maloj grupi utemeljitelja HDZ-a u Opatiji davne 1990. Danas je Tomislav član HNS-a.

– Tko je najzaslužniji? – pitam i nakon stanke nastavljam. – Znamo da Franjo Tuđman nije, europski i svjetski lideri okretali su glavu od njega. S razlogom! Možda je to Ivo Sanader? – ali ni to nam baš ne bi služilo na čast. A, Jaca? Ma, ne! Da jest, ne bi je izbacili iz stranke.

– Pusti HDZ, ulazimo u EU s koalicijom, s novim sastavom – odgovara on.

– Kad malo bolje razmislimo, i nije baš sve za pohvalu – nastavljam misao. – Činjenica je da ulazimo u EU desetak godina nakon jedne Poljske, Mađarske, bivše Čehoslovačke. U Europi su Rumunjska i Bugarska. Sve te zemlje bile su u vrijeme „mračnog komunizma“ desetak kopalja ispod nas. Stanovnici Istočnog bloka stizali su na naše more u trabantima i škodama 1000 MB (tisuću malih briga), donosili hranu sa sobom, šatore, prodavali kobasice i sir da plate boravišnu taksu. Umjesto da smo danas u Europskoj uniji na istom mjestu, na prvom mjestu ispred svih tih tranzicijskih zemalja, one su u Europi, mi smo na začelju.

– Gledaj naprijed, ono što je bilo jučer, zaboravi. Imamo nove ljude – prekine me Tomislav i nastavi. – Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić predstavila je danas aktivnosti „Centra izvrsnosti“ u kojem su okupljeni i povezani stručnjaci koji su sudjelovali u pregovorima Hrvatske s EU.

– Izvrsnosti čega? Trčanja na začelju, ili pasivnog prihvaćanja svih uvjeta i ucjena? – pitam zajedljivo.

– Prva potpredsjednica Vlade svojim aktivnostima, a i kao ministrica vanjskih i europskih poslova, nametnula se javnosti kao najzaslužnija za ulazak u EU. Riješila je i posljednju prepreku, spor sa Slovenijom u svezi s Ljubljanskom bankom – odgovara Tomislav.

– Hm, prva potpredsjednica, to je izmišljena titula koje nema ni u jednom aktu, poslovniku, pravilniku… A, rješenje sa Slovenijom izdaja je hrvatskih štediša. Idućih desetak godina, a možda i nikada neće doći do svog novca – kažem.

– Ti sve gledaš crno – usprotivi se Tomislav.

ŽIVOT NA VISOKOJ NOZI

Stanka, ispijamo pivo. Predsezona s nižim cijenama napunila je opatijske hotele. Nastavljam.

– Čitav naš politički milje obilježen je izrazom „scarface“, lice s ožiljkom. Taj izraz asocira na podzemlje i na skrivene tajne, a potječe iz života Al Caponea. Kao osamnaestogodišnjak radio je kao izbacivač u njujorškom baru “Harvard Inn”. Nakon jednog sukoba, na njegovom licu ostala su duboka tri ožiljka od noža – rekao sam i zastao.

– Što želiš reći? – upita on.

– Nakon pojave Vesne Pusić u javnosti ona je bila moja „politička simpatija“. Uvijek ozarenog lica sa smiješkom, mazljiv, po malo afektirajući govor i uvijek nešto pozitivno. Ugodna slika s ekrana, nasuprot ostalih hrvatskih, političkih horror scena.

– Da, Vesna vrlo rijetko kritizira – upada Tomislav.

– Vesna je ipak, kao i golema većina hrvatske političke elite, lice s ožiljkom. Ožiljak se ne vidi, ali postoji – nastavljam.

– Lako je reći, ali treba dokazati. Žuta štampa i mnoštvo dezinformacija… – upada on i podiže ruku. – Ne treba vjerovati korumpiranom tisku.

– Osobno sam zainteresiran za čvrstu mrežu naših služba s ostacima bivše UDBE – rekao sam i nastavio. – Zbog mojih javnih kritika, progon i montirani proces planirala je i izvršila upravo ta kriminalna mreža. Jedini svjedok, suradnik DORH-a protiv mene – bio je jedan iz ekipe udbaških ubojica koje godinama traži njemačko pravosuđe. Hrvatska panično i fanatično priječi izručenje. Bit će to interesantna tema nakon 1. srpnja 2013.

– Kakve veze ima s time Vesna Pusić? – upita on iznenađeno.

– Pa, dio ožiljka koji se ne vidi na njenom licu, sumnja je u mogućnost njezinog traženja povlačenja tjeralice za Josipom Perkovićem, liderom spomenute grupe udbaša. Navodno je, prilikom posjeta Njemačkoj, od njemačkog kolege Westerwellea tražila da povuče međunarodnu tjeralicu za Perkovićem. Velika je vjerojatnost da je bila ucijenjena informacijama o svome ocu, vojnom sucu za vrijeme NDH koji je, najvjerojatnije, donosio i presude protiv Židova i komunista, a koji je unatoč tome, postao akademik i ugledni građanin Jugoslavije.

– To su samo sumnje bez dokaza – odgovori Tomislav.

– Bavarska policija sa svog portala skinula je tjeralicu za Perkovićem, pa je sumnja opravdana. A to je dovoljno u politici demokratskih zemalja. Za marginalizaciju ili čak za političku smrt dovoljna je i opravdana sumnja. Naša mjerila su iskrivljena. Bilo kakav ustupak po osobnoj liniji, u hrvatskoj politici nije nemoralan, kriminalan i nepošten čin! U hrvatskoj moralnoj kaljuži, povlaštenima sve je dozvoljeno!

– Nisi me uvjerio – slijedio je tvrdoglav odgovor.

– Drugi, duboki zarez nožem po Vesninom licu je laž, zapravo niz laži koje u politici ne mogu egzistirati. A, laži u većini slučajeva služe za prikrivanje nečega većeg od laži; korištenju službenog položaja, utaji poreza ili ukratko, kriminalu. Vesna Pusić zatajila je imovno stanje svoga supruga Jurgisa Oniunasa. Doduše prijavila je njegov udjel u vlasništvu zagrebačkog Ascendanta, ali je prešutjela vlasništvo istoimenih tvrtki u Srbiji, BiH i Sloveniji, te vlasništvo nad britanskim tvrtkama Nemora Group i Arimi UK – nastavio sam.

– Pa, mnoge kartice dužnosnika nisu baš potpune – reče on sa smiješkom i doda. – Ti, kao bivši SIS-ovac sigurno imaš i njihove podatke.

– Znam da Vesna Pusić živi na visokoj nozi. Njezina plaća je preko 20 tisuća, ima veliki stan u Zagrebu, kuću u Istri, umjetnine vrijedne 400.000 kuna, milijun kuna ušteđevine i vrlo bogatog muža. No, to nije ono što me zanima – rekao sam i dohvatio čašu piva.

– Još uvijek ne primjećujem ništa nezakonito – reče Tomislav i upita. – Što te zanima?

SURADNJA PRIVATNE TVRTKE I DRŽAVE

Opet dugačka stanka. S terase Milleniuma pruža se pogled prema Krku, Cresu i Istri.

– Pamtim ono što me zanima, pa i nakon deset godina – rekao sam i nastavio. – Trgovačko društvo Ascendant d. o. o. registrirano je u prosincu 2003. godine. U prosincu 2003. godine održani su i parlamentarni izbori. Poražena je koalicija stranaka kojoj je pripadala i hrvatska političarka Vesna Pusić. U prosincu 2003. godine, novo registrirani Ascendant d. o. o. zaključuje s tadašnjim Ministarstvom znanosti i tehnologije izradu “Studije izvedivosti u biotehničkom sektoru“. Dobro plaćena suradnja te privatne firme i države odvija se u vremenu od izbora do formiranja nove vlade – rekao sam i napravio stanku.

Tomislav šuti.

– Porodica Oniunas-Pusić dobro je naplatila Vesninu participaciju u vlasti – izgovaram polako i nastavljam. – Mućka, korištenje službenog položaja, sukob interesa, mito, korupcija, kriminal… Predsjednica tvoje stranke, Vesna Pusić samo je jedna od njih – „scarface“, lice s ožiljkom.

Anno Domini MMXIII.