KULT

SVAĐA IZMEĐU JERGOVIĆA I TOMIĆA

30. travnja, 2012.

Miljenko ga je nazvao u Split odmah ujutro, na redakcijski telefon, gotovo sluzbeno.
– Sta se kurcis po Slobodnoj da kao jedino ti prodajes te svoje knjige o Poskokovima, a da smo mi koji pisemo povijesno-obiteljske romane smjestene izmedju dva svjetska rata u kurcu i da nas nitko ne cita, da smo smorovi. Sta si umislio, koji si ti kurac! Ako kazem Nini da te nogira iz Jutarnjeg te Poskoke ti vise nece citati ni zmije iz one tvoje vlaske vukojebine. Sta seres, to sto se dogadjalo izmedju dva rata vaznije je nego sve ovo vase stvarnoprozasko… I sta se kurcis da samo tebi ne trebaju potpore od ministarstva?
– Ali Miljenko… – smetenim ce glasom Ante. – Pa nisam ja to u Slobodnoj mislija na tebe, to sam mislio na one memljive frakturase Sibili Petlevsku, Drndicku, Stiksa i ekipu, ej sta ti je, da se opet nisi prezacita Murakamija!?
– Nije me briga na kog si mislio, nego sta si napiso! Koji se kurac imas obrusavat na prozu koja obradjuje tematiku izmedju dva rata!
– Sad mi bezveze impliciras, zbilja si maliciozan, a dobro znas da sam iz sveg srca hvalio roman “Kolaci od meda” Milane Vlaovic koja bas do daske obradjuje tu za nas zapravo najvazniju temu medjuraca i poraca, odnosa partizana i ustasa…
Miljenko ce na to smirenijim glasom:
– Dobro, da, istina… Znaci mislis da smo Milana i ja glavni za tu temu, a ovo da su idioti…
– Da! Da! To mislim, luda glavo!
– Znaci, procito si Dvore od oraha, reci mi iskreno, ne moras lagat, necu se ljutiti.
– Da, procito sam ih! Vec sam ti sto put reko da sam ih procito!
– Onda mi reci kako se zove onaj lik sto je na polovici romana digo pobunu u sarajevskom kazalistu lutaka. Imeno i prezimenom ga navedi.
– Ma, mrs u picku materinu! Dosta mi te! Dosta mi je svih vas! I Jurice mi je pun kurac! Koji je svima vama kurac! Koji kurac ocete od mene! Pisem bolje od svih vas! Pisem jasno, cistelizirano, nisam cinican, i na moje romane se smijuckaju cak i branitelji! Pustite me svi u kurac! Mogu bes svih vas! Jutarnji moze meni lizat tabane sto pisem u tom sranju! bez mene ste nule! Koji je vama svima kurac, pustite me, dovoljan mi je Rajko, dobili smo od ministarstva pun kurac za film o Poskokovima, a malu Bodrozicku su odbili, a Poskokve nisu!
Miljenko prekine telefonsku liniju.
– E, sad si najebo – promrsio je sebi u bradu. – E, sad ces vidjet… jebalo te ministarstvo

Izvor: Knjogmat.com/Željko Špoljar