Piše: Šefik Orlić
Zar ste se za to borili gospodo dragovoljci i branitelji? Zar vas mogu kupiti s par stotina kuna višim mirovinama i nekim benefitima koji vam ionako pripadaju? Na vama je sada red da kažete: “Dosta! Dosta je gospodo političari!” Hrvatska propada. Hrvatski narod nestaje. Nama se puštaju “dimni signali”
Godinama su generacije pjevajući uz Olivera propitivale: Što to bješe ljubav? Uskoro ćemo mi koji sada i ovdje živimo, a posebice oni koji odolaze propitivati: Što to bješe Hrvatska?
Mnogostruke laži
Što smo to napravili od sebe? Je su li se to sve sile ovoga svijeta urotile protiv nas s ciljem da nestanemo kao narod i država? Je li to chemtrails efekt (bijele pruge iza aviona), je li to uzrokovala hrana žnj klase koju nam uvoze i konzumiramo, ili smo jednostavno rečeno prestali biti normalni i koliko toliko uravnoteženi?
Nešto se gadno valja iza izvlačenja Agrokora na površinu? Kome to sada treba? Bivša ministrica gospođa Martina Dalić ima pravo na svoju istinu, na svoju obranu, pokazivanje i prikazivanje cijelog slučaja ili pojedinih sekvenci oko sage Agrokor, onako kako to ona vidi i osjeća, pogotovo zato što se sada s malim odmakom, čini da je ona jedina žrtva tog procesa, kojem se naslućuje onakav kraj, kakav su mnogi znalci ove problematike vidjeli na samom početku afere.
Na nadležnim institucijama je da utvrde pravu istinu, ukoliko to uopće netko u vlasti i Vladi RH želi. Čini se da je njima sve jasno i za njih je sve gotovo? Sprdaju se s onima kojima to nije jasno, kao i s onima koji bi htjeli to rasvjijetliti, ako ništa drugo da se nešto slično ne bi ponovilo. Očito da je Lex specialis ipak bio Lex Agrokor, jer je u sličnim slučajevima neprimjenljiv. Zar je više bitno tko ga je pisao? Bitno je za koga je pisan, koga je spasio, tko je na njemu zaradio veliki novac, odnosno obogatio se. To se neće nikada saznati, kao što se mnoge stvari od vitalnog interesa za Hrvatsku nisu saznale. Mnogostruke laži sa svih strana, sa svih razina su zamračile stvarnost, prekrile istinu i stvorile svijet alternativnih činjenica, u kojem se većina svakim danom sve više osiromašuje, a manjina bogom danih, politikom odabranih, ušančenih u strukture vlasti i oko vlasti se enormno bogati i postaje politička i društvena elita, koja odlučuje što će biti s Hrvatskom?
Zar ste se za to borili gospodo dragovoljci i branitelji? Zar vas mogu kupiti s par stotina kuna višim mirovinama i nekim benefitima koji vam ionako pripadaju?
Dosta gospodo političari
Na vama je sada red da kažete: “Dosta! Dosta je gospodo političari!” Hrvatska propada. Hrvatski narod nestaje. Nama se puštaju “dimni signali”. Dojučerašnji prijatelji i suradnici se međusobno optužuju, okrivljući jedni druge, plasirajući nam njihove poruke, razgovore, prepucavanja, dilanja, dogovaranja, uz riječi i psovke kojih bi se postidio najveći prostak.
“Ne je… moju mamu, jesam muslimanske vjere ali sam Hrvat, moji korjeni su s Otoka Krka – Punata Orlići, nitko nije si mogao birati niti mamu ni tatu nit ime kad se je rodio, ali dolaskom u Zagreb 22.06.1975 god. kad je trebalo 1991. god ja i moja četvorica braće smo odlučili ne čekajući poziv za tako zvanu mobilizaciju već smo sami odlučili i dragovoljno se javili i otišli braniti svoju jedinu domovinu RH, toje naš dom, tu je naša mladost i zdravlje ostavljeno, odkud vam parvo, vi pojedinci, da me prozivate, vi da ste pravi i iskreni domoljubi to si nebi dozvolili. “Zar smo na toj intelektualnoj, odgojnoj, vjerskoj i ljudskoj razini“. To nije rekla baba na placu, švercerica na Hreljiću, partizanka Mara, čistačica WC-a , radnica na baušteli,… već cijenjena ministrica, vrhunska intelektualka, dama po funkciji, odijevanju i staležu. Međutim, nije sve onako kako izgleda i kako bi trebalo izgledati.Vjerojatno nije bilo prvi put, što govori o drugima. Poznato je, da tako ne možeš i ne smiješ komunicirati sa svakim, bilo gdje i o bilo čemu, što nas dovodi do konstatacije, kako su oni svi manje više jednaki i kad je bilo tko od njih ugrožen ili nije jamio koliko je htio, udari na onoga s kojim je do jučer jeo, pio, a možda dijelio i nešto drugo, osim ovakve komunikacije i dijaloga. Tu je u pitanju osobna čast, odgoj, prijateljstvo, vjerodostojnost, dostojanstvu i na kraju muškarac bi uvijek trebao biti džentlemen. “Izula je crvene štikle i skakala,…” Gdje? U vladi? U saboru? Na povjerenstvu, na Zrću, na sajmu rasplodnih bikova…
Možete li si taj prizor zamisliti? Niti nemojte, jer će vam se zgaditi život do kraja. Pobjeći ćete glavom bez obzira, što dalje od takvog mjesta. Ukoliko ste prestari za bijeg, onda ćete zadnju lipu dati svom djetetu ili unuku da ode što prije i što dalje iz države u kojoj se tako ponašaju visoki državni dužnosnici.
Nije nikakvo čudo das mo tu gdje jesmo. Prisjetite se samo tko je sve odlučivao o nama? Tko je kako donosio vitalne zakone? Što su nam sve obećavali u raznim izbornim kampanjama? Od svega toga nastala je jedna velika sramota i blamaža. Na prosvjednim skupovima, protiv svoje vlade, u nekim europskim zemljama prosvjednice nose transparente: “Nismo mi Hrvati!” Što bi otprilike trebalo značiti: Mislimo ozbiljno. Ne šalimo se. Imat ćete s nama problema i velikog posla ukoliko nas ne poslušate.
Što više reći? Ništa, ne treba govoriti, nego napraviti, kao i 91. Stati jedan uz drugoga i “obraniti” svoju domovinu. Inače, za par godina će se u nas , u Europi i svijetu ljudi pitati: Što to bješe Hrvatska?
ISTINA&DOMOVINA T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.