ŠTO ĆE BITI S ALVAREZOM III?

ŠTO ĆE BITI S ALVAREZOM III?

18. travnja, 2017.

 

 

S ciljem nenarušavanja te ravnoteže igrale su se razne predstave, po raznim scenarijima, u režiji pozicioniranih stranačkih lidera, koji su pomno odabrali uloge glumaca, među svojim članovima, uz razne performance.

Pomalo me brine što će sad biti s gospodinom Alvarezom III. Koliko će mu se morati platiti za vrijeme provedeno u tornjevima, pred novinarima i s našim premijerom, dok je pio Janu

Napisala: Ankica Benček

Nešto nevjerojatno, iako očekivano, s obzirom na konstelaciju snaga, piramidalni ustroj i većinski konstrukt aktualne vlasti (trodiobene), se dogodilo ovih dana u Lijepoj našoj. Zvukovi rere, gange, bečarca. kajkavske popevke, šansone, dancea, opere i operete, našli su se nekim čudom, pod ravnanjem dirigenta s europskim štihom, u kontrapunktu suzvučja i ozračja.

Naime, tijesnom većinom je u saboru donesen zakon, za kojeg su svi govorili kako bi bilo najbolje da se nikad ne upotrijebi, ali neka se tu nađe zlu ne trebalo. Jedni su taj zakon čekali, poput zapete puške, drugi sa određenom skepsom, treći su ga nazvali “flekicom” koja će prekriti nešto važno i bitno, četvrti kao svoju samodostatnost, peti kao svoju samodopadnost, relevantnost i bitnost…a oni u koje su se svi kleli i zalagali, koji su trebali biti kamen zaglavni tom zakonu, su bili racionalno irelevantni, jer iz iskustva, u takvim situacijama znaju kako su oni zadnja rupa na svirali.

Koga briga za one iz baze piramide, bez kojih ne bi bilo ičega i ikoga? Koga briga za njihovu plaću, ostanak i opstanak? Koga briga za njihov Veliki petak i Uskrs? Koga briga za propali luk, rotkvice, jaja, salatu, …. Ima toga jeftino u Poljskoj i još bliže. Vrh piramide i prvih nekoliko paralelnih slojeva su bitni i važni pri uspostavljenu ravnoteže nakon prestrojavanja, kako ne bi došlo do poremećaja dvadesetogodišnjeg funkcionalno-utilitarno lukrativnog odnosa kapitala i vlasti.

S ciljem nenarušavanja te ravnoteže igrale su se razne predstave, po raznim scenarijima, u režiji pozicioniranih stranačkih lidera, koji su pomno odabrali uloge glumaca, među svojim članovima, uz razne performance.

Teteci i presvetli kuže stvar

Godinama gledamo jednake ili slične igrokaze, dramolete, operete, vodvilje i “balete”, uglavnom na razini seoske priredbe u danima obnove i uvođenja kulture, među neobrazovan i poluobrazovan narod, s ciljem zabave i odvlačenja od tekućih problema i stvarnih događanja.

Bilo je i onda mudrih Teteca i Presvetlih koji su to kužili, ali su šutjeli, jer vrag nikad ne spava, pa se i za pomisao kako nešto nije kakvim se prikazuje išlo u zatvor.

Danas svi, ali baš svi govore svašta. Neki govore ono što misle, neki govore ono što misle da drugi žele čuti, neki govore ono što moraju, jer im je tako naređeno, neki govore da bi sami sebe slušali i pri tom uživali, neki čitaju što su im drugi napisali, pri čemu nemaju pojma što su pročitali, jer ne razumiju pojedine riječi i izraze, pa se za govornicom ponašaju kao slon u staklarnici, neki skupljaju bodove brojem istupa, neki grade popularnost, jer se bore za “one najmanje” u lancu raspodjele, …kako odmiče rasprava u sabornici ti “govori” i istupi, čast izuzecima, su sve prizemniji, bezsadržajni, smiješni, ponavljani čitanjem, u stilu tog i tog dana je vaš (?), nije bitno tko rekao to i to, a vi sada govorite ovo što govorite… Gdje je tu vjerodostojnost? Druga strana ne ostane dužna, vrati floskulu u sofisticiranijem obliku i sadržaju, što eksponirani govornik, narodni tribun, ne shvaća, po ponavlja zadatak, opet čitajući.

Pred sam kraj predstave događa se vrhunac licemjerja u prepoznatljivom scenariju, ruralnog teatra. Vrhunac napetosti prekida traženje stanke. U uzbuđenom “domoljubnom” zanosu se pristaje za stankom poslije svečanog čina – glasovanja, ne shvaćajući u potpunosti ovo kvazi odlaganje. No, na drugoj strani, matematički i analitički um, s ciljem osvjetljavanja korektivnog faktora, shvaćajući potrebu za opravdanjem izglasavanja nečega, čemu su se protivili i po čemu su još jučer pljuvali, kako je najbolje za sve, naročito ono najmanje da se zakon izglasa, uspije zbuniti glavnog aktera, koji izlazi za govornicu i narodu objašnjava u čemu je stvar.

Trebalo bi imati IQ amebe i EQ nosoroga, da to ne kužiš i pri tom ostaneš mrtav hladan. Zapravo, ništa ne možeš, osim smijati se dok te trbuh ne zaboli. Naročito kad glavni tvorac zakona ne može sakriti samodopadni cerek i ponosno trkom izlazi iz dvorane, s nosom u oblacima, izdužena vrata od važnosti i “potvrđene” samodostatnosti.

Pomalo me brine što će sad biti s gospodinom Alvarezom III. Koliko će mu se morati platiti za vrijeme provedeno u tornjevima, pred novinarima i s našim premijerom, dok je pio Janu.

Ne znam zašto, ali taj simpatični čovjek, me neodoljivo podsjeća na Frenka Sinatru. Samo mu fali onaj prepoznatljivi šešir. Slušala sam ga i gledala, na nekim video snimkama. Dopalo mi se. Vrlo je vješt, okretan i usklađen. Vjerojatno je takav i u biznisu. Ne bi ga inače angažirali. Nego tko ga je zapravo angažirao i za što? Svi su čekali lex Agrokor (Todorić), koji je u zadnji čas nadopunjen, glavnom stavkom, u smislu tko da onaj tko da prvi lovu za “osvježenje”, biti će prvi u naplati svojih potraživanja, čime se zakon totalno promijenio. Mislim, kako je to najbitnije u svemu, pogotovo za banke. Od kamata se živi i razvija, a preko pologa i zaloga se ulazi u posjed strateški, geostrateški i geopolitički.

Neki govore kako je taj novi zakon o sistemski važnim tvrtkama, zapravo prepisan i preveden, iz zakona o stečaju, bivše države. Vrag si ga zna?

Potpuno ozdravljenje je nemoguće

Čini mi se, kako se tim zakonom samo kupuje vrijeme, koje je nužno potrebno, ne samo za restrukturirnje posrnule tvrtke, nego države i društva.

Lijepo je vidjeti prpošnog, optimističnog i uljudnog premijera, dok objašnjava veliki uspjeh svoje vlade u spašavanju ovog velikog koncerna i pokazuje veliku brigu za krajnjeg dobavljača (proizvođača) u cijelom lancu postanka i opstanka, te glomazne tvorevine, nazvane Agrokor. On je previše pametan i obrazovan, možda nedovoljno iskusan u gospodarskim muljažama, kako bi zaista vjerovao, da je moguće sve spasiti, u cjelini, bez većih šteta, otkaza, “mrvljenja” i propadanja, iako je prva runda, odnosno prvi cilj djelomično ostvaren. Ta vatrogasna mjera je barem, za Uskrs, spriječila katastrofu i ulila neku nadu u mogućnost djelomičnog “ozdravljenja” tvrtke, društva i države. Potpuno ozdravljenje je nemoguće, jer se bolest raširila, razmahala i uvukla u sve vitalne organe organizma.

Tu moju hipotezu potvrđuje pozivanje Svetog Ante upomoć, od same autorice zakona, samodopadne i samodostatne hrvatske Nefertiti.

Na ovom Projektu – donošenju zakona za spašavanje Agrokora, odnosno države, s naglaskom na spašavanje i opstanak onih najmanjih i najslabijih, zorno je pokazano kako se od rere preko šansone, do oratorija, uspostavi dobar ritam kao podloga muzike za ples.

Ipak, nakon svega, je pomalo upitno i suspektno hoće li uskoro u interpretaciji Sinatrinih evergreena, onako uz put, spontano ili sukcesivno doći do nekih akorda koji neodoljivo podsjećaju na Kaljinku, Volgu ili Подмосковске вечери. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. klarens
    #1 klarens 24 travnja, 2017, 18:33

    AGROKOR = KPJ
    ==================
    Eeeeeeeeeeeeeeeeeee
    ==================
    Todorici = KPJ
    ==================
    Hrvati + BUDALE !!!!!!!!!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. joe kanader
    #2 joe kanader 19 travnja, 2017, 03:04

    Cini mi se, da je autor pogodila u srz stvari vezane uz “lex agrokor”. A to je ucinila na jedan vrlo lijep i pristojan nacin. I sam vjerujem, da je cijela farsa bila samo zgodna predstava za publiku, od one naj primitivnije do one sofisticirane ! Svak ima priliku tu farsu adekvatno i tocno protumaciti sebi i istomisljenicima , i biti u pravu, sto nije cest slucaj sa zakonodavstvom ! I sam pomno pratim, sto ce biti sa gospodinom Alvarezom ?

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code