GLAVNE TEME PRISJEĆANJE

STAZA PAMTI SVOJE POGINULE I NESTALE

6. rujna, 2017.

Uz blagdan sv. Martina kraj istoimene filijalne crkve sunjske župe sv. Marije Magdalene. S dužnim pijetetom i tada će se prisjetiti 73 poginulih i nestalih članova ovih prezimena: Alar, Augustinović, Babić, Balas, Balen, Brnad, Culjaga, Dasović, Drdić, Falica, Gracalo, Ivanković, Ivelić, Jergović, Jurašinović, Klarić, Kolić, Kosier, Kršćanović, Krznarić, Lukić, Marković, Međed, Mihaljević, Mihatović, Navijalić, Novosel, Petrović, Tomić i Vujnović

Napisao: Josip Frković

Oduvijek u srpsko-pravoslavnom okruženju i pod stalnom, nasrtljivom dominacijom susjeda, stanovnici Staze kod Sunje, od austrogarskoga sjedišta Vojne krajine, proživjeli su tijekom minulih sedam i pol ratnih i poratnih desetljeća mnoštvena stradanja. Između negdašnjih 700 stotina žitelja, 73 su poginuli i nestali u Drugom svjetskom ratu, potom iza uspostave zločinačkog komunističkoga režima, na križnim putovima, brojnim pojedinačnim nasrtajima i odmazdama agenata Ozne/Udbe na nedužne Hrvate i velikosrpskom pobunom i agresijom u Domovinskom ratu. Kad je riječ o drugom svjetskom sukobu, u kojem su na strani Oružanih snaga NDH sudjelovala 32 smrtno stradala mještanina, u pojedinačnim noćnim akcijama komunističkih oznaša život ih je izgubilo ukupno 15. Tragom ovih podataka, uz pomoć sunjskoga skupljača povijesnih istina i dokumenata Stjepana Brlekovića Pepice, te povratnika iz australskoga Sydneyja Mihaela Kolića, Stažani su inicirali sastanak s predstavnicima županijskoga povjerenstva za obilježavanje stratišta i grobišta žrtava Drugoga svjetskoga rata i poraća. Gospodin Mihael Kolić, koji se iz daleke Australije vratio prije dva desetljeća, spominje da u njihovu selu od Dragutina, Franje, Marka i Stjepana nema više nikoga prezimena Kršćanović. Slično je i s Lukićima. Sjećaju se 16. prosinca 1942., kad je iz svoga doma u nedaleku Svinicu nepovratno odveden tadašnji vatrogasni prvak i općinski načelnik Ivan Jurašinović (1903.), potom i mnogi drugi mještani. Tako je civil Ivo Brnad (1888.) život izgubio u Balenovoj šumi 1945. po povratku s križnoga puta.

“Komšije“ ubili i oca osmero djece

Domaći su ga partizani, kokardaši udbaši, odveli u Donji Hrastovac i ondje smaknuli. Njegov mlađi prezimenjak Mato (1922.), hrvatski legionar u Wehrmachtu, poginuo je u Bosni. Četvrti Brnad, Petar (1907.), otac troje djece, ubijen je u rujnu 1944. od zasjede domaćih partizana u Šašu. Oružnik NDH Martin Culjaga (1922.) preminuo je od rana u splitskoj bolnici 1945. Martinova prezimenjaka, možda i bliskoga rođaka Petra (1919.) 24. siječnja 1946., u već uspostavljenoj DFJ, odveli su noću i kao civila ubili. Zaustavljena u Kostrešima, željezničara Miju Falicu (1919.), oca osmero djece, partizani su ubili 7. veljače 1944. I Stjepan Falica (1913.), otac troje djece, skončao je život kao razvojačeni domobran pod nepoznatim okolnostima u sunjskom zatvoru. Martin Gracalo (1915.) , pripadnik oružništva NDH, poginuo je u borbi s ličkim četnicima kod Perušića srpnja 1941. Rođeni Bobovčanin civil Mato Ivanković (1905.) smrtno je nastrijeljen kraj obiteljske kuće 31. kolovoza 1944. Rođeni brat spomenutoga stažanskoga načelnika Ive, Mijo Jurašinović (1914.), otac troje djece, ubijen je od udbaša u Svetoj Nedelji kod Samobora 1946. I Zvonimir Klarić je poginuo 1944. od partizanskoga metka u Srijemskoj Mitrovici. Ivo Kolić (1910.), pripadnik hrvatskoga domobranstva, od domaćih je partizana-četnika zatečen kod kuće i ubijen 1942.

I pripadnik Bokeljske mornarice iz Staze

Njegova imenjaka i prezimenjaka, javnoga bilježnika Ivu Kolića, u svibnju 1945. odveli su u Sisak i Petrinju i tamo je smaknut. Bivši vojnik NDH Mijo Kolić (1914.) uhićen je 24. siječnja 1946. i ubijen na jednoj kosi povrh Staze. Dok je Dragutin Kršćanović (1914.) kao radnik željeznice-manevrist poginuo na radnom mjestu u postaji Hrvatske Dubice, njegov deset godina stariji prezimenjak Stjepan odveden je 1945. u Donji Hrastovac, gdje je s nekolicinom sumještana mučen i potom ubijen. Općinski činovnik Mijo Petrović (1902.), otac šestoro djece, odveden je veljače 1942. od domaćih gerilaca u goru Šamaricu, te je u Borojevićima lišen života. I Stjepana Petrovića (1898.) , oca šestoro djece, lokalni su partizani i udbaši ubili kod mjesne škole. Slične su nesretne sudbine bili i poštar Josip Tomić (1912.), otac troje djece, ubijen u Petrinji, te Mato Tomić ( 1891.), kojega su 7. kolovoza 1944. Staljinovi proleteri novoga poretka ubili na vlastitoj njivi. S dužnim pijetetom Stažani će trajno pamtiti članove brojnih obitelji istih prezimena, među njima i višestrane rođake, žrtve užasne svetosavske i komunističke protuhrvatske mržnje. Starina Ivan Kolić svemu dodaje i stradanje svoga strica. Bio je mornar kraljevine Jugoslavije u Boki i pripadnik pobunjeničke skupine Bokeljske mornarice. S ostalima je po kratkom postupku lišen života. Njega će se, na žalost, sjećati sinovac Ivan i još poneki stariji Stažani.

Trajno sjećanje do sv. Martina

Bude li sve kako su na sastanku utanačili predstavnici Mjesnoga odbora, „Križ istine“ sa spomen-pločom mons. dr. Vlado Košić trebao bi blagosloviti uz blagdan sv. Martina kraj istoimene filijalne crkve sunjske župe sv. Marije Magdalene. S dužnim pijetetom i tada će se prisjetiti 73 poginulih i nestalih članova ovih prezimena: Alar, Augustinović, Babić, Balas, Balen, Brnad, Culjaga, Dasović, Drdić, Falica, Gracalo, Ivanković, Ivelić, Jergović, Jurašinović, Klarić, Kolić, Kosier, Kršćanović, Krznarić, Lukić, Marković, Međed, Mihaljević, Mihatović, Navijalić, Novosel, Petrović, Tomić i Vujnović.T