ITUC-ov Globalni indeks prava 2017. rangira 139 zemljama u odnosu na 97 međunarodno priznatih indikatora kako bi se ocijenilo gdje su prava radnika najbolje zaštićena kroz zakonodavstvo i u praksi.
Ključni nalazi izvještaja su sljedeći:
- 84 zemlje isključuju skupine radnika iz radnoga zakonodavstva.
- Više od tri četvrtine zemalja uskraćuje svim ili nekim radnicima pravo na štrajk.
- Više od tri četvrtine zemalja uskraćuje svim ili nekim radnicima kolektivno pregovaranje.
- Od 139 zemalja obuhvaćenih istraživanjem, njih 50 uskraćuje ili ograničava slobodu govora i slobodu okupljanja.
- Broj zemalja u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama porastao je za 10 posto (s 52 na 59 zemalja).
- Sindikalisti su ubijani u 11 zemalja.
Prema izvještaju, najgorih deset zemalja za radnička prava u 2017. su Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Kazahstan, Filipini, Katar, Južna Koreja, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Iako u Europi, u usporedbi s ostatkom svijeta, sindikati imaju snažniju ulogu te postoji jača kultura i tradicija industrijskih odnosa, posebice u državama članicama Europske unije, što se odražava i u nižoj razini kršenja prava u zakonima i praksi (europske zemlje tako su većinom rangirane u prve dvije kategorije ITUC-ovog Indeksa – zemlje s neredovitim i opetovanim kršenjima), ipak, godine oštrih mjera štednje dovele su snižavanja prava radnika i prije svega do slabljenja prava na kolektivno pregovaranje u praksi.
Hrvatska se našla u drugoj kategoriji zemalja u kojima se ponavljaju kršenja prava, s nešto slabijim kolektivnim radnim pravima i u kojima vlade i poslodavci opetovano napadaju određena prava i potkopavaju borbu sindikata za bolje uvjete rada radnika, prije svega pravo na kolektivno pregovaranje. Od europskih zemalja uz Hrvatsku su u toj skupini i Belgija, Češka, Irska, Estonija, Litva, Latvija, Španjolska, Švicarska, Makedonija, Crna Gora i ostalima.
ITUC-ov Globalni indeks prava 2017. rangira zemlje od jedan do pet prema 97 pokazatelja, te ih prema ukupnom rezultatu svrstava u jednu od pet kategorija.
1. Povremena kršenja prava: 12 zemalja uključujući Njemačku i Urugvaj
2. Opetovana kršenja prava: 21 zemlja, među kojima su i Hrvatska, Japan i Južnoafrička Republika
3. Redovita kršenja prava: 26 zemalja uključujući Čile i Poljsku
4. Sustavna kršenja prava: 34 zemalja uključujući Paragvaj i Zambiju
5. Ne jamče se prava: 35 zemalja uključujući Egipat i Filipine
5+ Ne jamče se prava zbog kolapsa pravne države i vladavine prava: 11 zemalja uključujući Burundi, Palestinu i Siriju. T
