Prijetnje, ucjene i uznemiravanja novinara i publicista
Piše: Darko Petričić
Gotovo je pravilo kod novinara i publicista koji objavljuju svoje tekstove u hrvatskim medijima, internetskim portalima, elektronskim medijima ili pišu knjige, da će neposredno nakon što njihov rad pročita veći broj ljudi biti izloženi telefonskim prijetnjama i mobbingu. Ovakav oblik pritisaka na autore pisanih riječi i oni koji javno nastupaju u medijima postaje uobičajena pojava koju nitko ne može i ne želi suzbiti, a cilj je razvijanje autocenzure i ušutkavanje najžeščih kritičara.
Razvojem mobilne tehnologije i širenjem internetskih mogućnosti, rastu i mogućnosti za prijetnje, ucjene i mobbing telefonom, no budući da se prijetnje autorima javljaju najčešće nakon kritičkog pisanja o državnim dužnosnicima i osobama koje su sa njima u vezi ili su bile povezane, potpuno je bespredmetno razmišljati o prijavama tih prijetnji policiji i srodnim institucijama.
Negativna iskustva autora
Saša Radović, autor brojnih knjiga, od kojih su posljednje tri izazvale najveći interes javnosti: Tko je jamio – jamio, Vratite opljačkano bando lopovska i Istria terra nigra, imao je brojne telefonske neugodnosti. Telefonski pozivi uslijedili bih odmah po objavi pojedine knjige, a nepoznati glas bi tada pozivao autora na sastanak ili na fizički obračun. Pravilo je da se zove s prikrivenog broja ili sa poznatog broja s kojeg se nitko povratno ne javlja. Kada bi Radović sa zanimanjem nastavio razgovarati s nepoznatom osobom, tražeći da se dogovori vrijeme i mjesto sastanka, razgovor bi se prekinuo.
S obzirom na sudske procese u kojima Radović sudjeluje, pretpostavlja se da je poznat izvor i autor ovih poziva i prijetnji. Jedan od većih sudskih sporova koje Radović vodi je onaj protiv generala Čermaka, a vezan je za generalovo ratno profiterstvo.
Poznati novinar i bloger Željko Peratović, duže vremena se bavio istraživačkim novinarstvom na temu ratnih zločina koji su uglavnom završavali bez kazne. Najveći broj anonimnih prijetećih poziva Peratović bilježi kada počinje kritički pisati o ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku. Tada bi uslijedili telefonski pozivi u bilo koje doba dana ili noći. Velik broj tih poziva Peratović bi primio upravo u večernje sate oko ponoći. Primio je i veliki broj prijetećih poruka, ali povratno ne bi mogao na taj broj poslati poruku niti bi ga mogao nazvati. Posebno ga smeta što mu se ometaju privatni telefonski pozivi s članovima obitelji kad bi razgovarao s njima u inozemstvu. Peratovićeve prijave policiji nisu imale nikakvog efekta jer počinitelji nisu pronađeni, iako je to tehnički bilo izvedivo u slučaju kada je prijetnje primao putem e-maila, kada je moguće utvrditi identitet korisnika preko IP adrese.
Nove i stare metode
Jasna Babić bilježi telefonske prijetnje i uznemiravanja nakon prvih tekstova o hrvatskim generalima, ali kako ona kaže, na takav oblik pritisaka ne polaže previše pažnje. S vremenom je naučila živjeti s time. Napominje da je postalo pravilo, koje se odnosi na učestalu pojavu tehničkih problema sa svojim kompjutorom, kada bi pisala kritičke tekstove protiv ministra policije Tomislava Karamarka. Tada bi joj službe, pretpostavlja Babić, redovno hakirale kompjutor. Od ministra do sada nije primila nikakve izravne prijetnje, ali vjeruje kako to u njegovo ime čine njegovi obožavatelji. Iako je Babić i autorica knjige Zagrebačka mafija, nakon objave tog djela, začudo, nije primila nijednu prijeteću poruku ni poziv.
S promjenom političkih trendova i političke družbe na vlasti, mijenjaju se i metode pritisaka, tako se da stare komunističke metode obračuna s nepoćudnim autorima zamjenjuju s novim tehnološkim metodama i telefonskim mobbingom, primjećuje Jasna Babić.
Novinar i publicist Dražen Stjepandić bilježi telefonsko uznemiravanje, kako njega tako i njegove obitelji, nakon što je počeo raditi na knjizi o pokojnom Ivi Pukaniću. Tek nakon što je obavio nekoliko razgovora s ljudima koji su bili bliski s Pukanićem, uslijedili su neugodni telefonski pozivi. Prvo je razgovarao s Nevenom Baračem, Duškom Srijemcom i Ankom Pukanić, i odmah su, krajem 2009. godine uslijedili telefonski pozivi. Stoga se opravdano pretpostavlja kako su ti sugovornici povezani s policijom, ili je policija prisluškivala njihove telefone pa su znali na čemu se radi. Ti pozivi trajali su od tada pa sve do današnjih dana. Još malo pa dvije godine. Prvo su sa prikrivenih brojeva zvali Stjepandića, a nakon toga njegovu suprugu. Više puta dnevno, u svako doba dana i noći. Nisu govorili ništa i nisu ništa pitali. Samo bi držali otvorenu vezu i to više od 8 sati po pozivu.
S obzirom da Stjepandić smatra da takvim tehničkim mogućnostima raspolažu državne službe, o tom telefonskom mobbingu odlučio je obavijestiti HHO i druge međunarodne institucije.
Ja osobno redovito bilježim pozive s prikrivenog broja telefona nakon svakog oštrijeg javnog nastupa. Takvi pozivi bilježe se uglavnom u kasne sate, ali ih čovjek s vremenom nauči ignorirati. Ipak, u početku izazivaju veliku uznemirenost i nervozu. U posljednje vrijeme rečeno mi je da moj mobitel ima dvojnika pa mi se razgovori permanentno prisluškuju, a često se dogodi da taj moj dvojnik nazove neke osobe iz mojeg telefonskog imenika. Tada bi u povratnom pozivu te osobe, službe zadužene za prisluškivanje, nastojale saznati neke novosti iz našeg razgovora kao i eventualno moje sljedeće korake i planove. Ozbiljnije prijetnje i upozorenja dobivam na druge načine.
Indikativno je da, iako vjerujemo da i drugi novinari i publicisti doživljavaju slične neugodnosti, o tome problemu se uopće ne piše niti se informira javnost. Nažalost, u novinama se vijest pojavi tek kada te prijetnje u konačnici rezultiraju fizičkim napadom, obračunom, ubojstvom ili pokušajem ubojstva. Nalogodavci uvijek u takvim slučajevima ostaju neotkriveni.
6 komentara
Uskoči u raspravu[quote name=”zeljko tutunovic”]Darko,pozdrav…. U potpunosti se slazem s tobom i tvojim kolegama, ali ne treba generalizirati…Postoje potkupljivi novinari, koji pisu lazi i izmisljotine, i ne samo to nego se bave i reketom….Tako sam ja bio zrtva nekog novinarcica iz Vecernjaka, koji je danima obilazio oko moje kuce (negdje 1992.g. i nesto ocekivao od mene, za uzvrat , da ne pise o meni. To je bila njegova konstrukcija. Ja sam sve tel. razgovore snimao, pa i kompromitirajuci tekst, kad on govori o mogucnosti medijskog unistavanja- bilo koga….Nekoliko ghodina kasnije, ista ta ekipa iz Vecernjaka, mene stavlja u Bijelu knjigu – DA SAM IM NAVODNO PRIJETIO….
Nijedan segment društva, niti profesija nije imuna na korupciju, pa tako ni novinari niti mediji. Nažalost, to je porazna činjenica i okrutna realnost. Svaka čast poštenim iznimkama…
Darko,pozdrav…. U potpunosti se slazem s tobom i tvojim kolegama, ali ne treba generalizirati…Postoje potkupljivi novinari, koji pisu lazi i izmisljotine, i ne samo to nego se bave i reketom….Tako sam ja bio zrtva nekog novinarcica iz Vecernjaka, koji je danima obilazio oko moje kuce (negdje 1992.g. i nesto ocekivao od mene, za uzvrat , da ne pise o meni. To je bila njegova konstrukcija. Ja sam sve tel. razgovore snimao, pa i kompromitirajuci tekst, kad on govori o mogucnosti medijskog unistavanja- bilo koga….Nekoliko ghodina kasnije, ista ta ekipa iz Vecernjaka, mene stavlja u Bijelu knjigu – DA SAM IM NAVODNO PRIJETIO….A ja nikad u zivotu nisam bio u redakciji Vecernjaka, a kamoli prijetio,a i inace me ljudi poznaju, kao mirnog i pacifistickog tipa….Mene su reketarili, iznudjivali lovu itd…Potpuno, sam bio na drugoj strani od navedene….I sto ? Tuzis takve novinare, a predmet ostane u ladici 73 godine..I sto ? Nista.
[quote name=”Revox”]Šteta kad već navodite imena da niste kontaktirali D.Miljuša i D.Margetića kao i neke druge novinare,te prenjeli njihova iskustva …[/quote]
Primjedba je na mjestu. Koliko sam informiran, D. Miljuš je trenutno u Švedskoj, a s D. Margetićem nisam u kontaktu. Kod pisanja novog teksta razgovarat ću s više drugih kolega.
Šteta kad već navodite imena da niste kontaktirali D.Miljuša i D.Margetića kao i neke druge novinare,te prenjeli njihova iskustva …