SLOVENSKI PREKARIAT

SLOVENSKI PREKARIAT

18. veljače, 2013.

 

kaos-u-mariboru-deseci-tisuca-na-ulicama-policija-bacila-suzavac-uhiceno-60

Hoće li se pobuna sa slovenskih ulica proširiti na Hrvatsku?

Piše: Saša Radović

Prosvjedi naših susjeda iz Slovenije „na slamčicu“ se puštaju u korumpirane državne medije. U dnevnom tisku minorna izvješća, na TV po koja pomno birana benigna sličica. Naša arogantna vlast, uvjerena da im narod mora bespogovorno služiti, ipak nazire da protesti nisu upereni samo na Janšu, Jankovića ili na mariborskog gradonačelnika Kanglera. Savjetnici naše vrhuške upozorili su da je problem daleko veći nego što je to vidljivo na ljubljanskim ulicama. I da će taj problem – „98% pokradenih protiv 2% bogatih lopova“ – uskoro buknuti i u Hrvatskoj!  

NEMIRNE ULICE U SLOVENIJI

U Sloveniji se klan 98% nezadovoljnih i obespravljenih pobunio protiv lopova koji su se na kontroverzan (bolje reći; kriminalan) način domogli milijuna. Ti milijuni slomili su građanski sloj i dobar dio puka bacili na rub egzistencije. To što je Janez Janša na vrhu 2% bogatog miljea sporedno je – da je netko drugi, protest bi bio protiv tog drugog. Ne znači da je Janša i najbogatiji – ali neosporno je da nije „čist“, i da obnaša najvišu dužnost u državi koja je izgubila vjerodostojnost. Zbog toga klan 98% želi najprije riješiti Janšu, a zatim i korov izrastao oko njega.

Slike nemirnih ulica u Sloveniji normalan su slijed povijesnih pomaka naznačenih 2008. godine definicijom „prekarijata“ (obespravljeni, odbačeni, mladi, žene, nezaposleni, s minimalnim primanjima…). Autor kultne knjige “PRECARIAT – New Dangerous Class”, Guy Standing navodi da je prije 40 godina vizija početka 21. stoljeća bila 20 satno radno vrijeme tjedno, sigurnost profesionalnog statusa i visok standard. Umjesto toga, dobili smo rast nove i opasno gnjevne klase – prekarijata. Simbol ovog rasta je tzv. „McJobs“ – niska dnevnica, prekovremeni ali neplaćeni rad, kratkoročni ugovori, ograničeni izgledi za profesionalno napredovanje, i stalna prijetnja gubitka posla. Raščlanjujući masu nezadovoljnih analitičari ukazuju na ključnu klasu obrazovanih, posebno mladih i nešto starijih profesionalaca, frustriranih vlastitim radnim i životnim statusom i perspektivama. Ta grupa potencijalna je bomba koja prijeti eksplozijom na trgovima velikih gradova.

Teorija i praksa društvenih procesa nikada se nije tako brzo preklopila kao u prognozama pokreta globalnog prekarijata temeljenog na nezadovoljstvu i bijesu, ali i na potrebama nove, ključne klase. Početak se može označiti pokretom u njujorškom parku Zuccotti, ali tijek procesa teško je predvidjeti. Prekarijat je još uvijek mozaik-koncept, nema lidere, odnosno višeslojan je i previše uopćen da bi rezultirao uspjehom. Kapitalan zaokret je u odabiru backgrounda. Ulica i gradski trgovi postali su mjesto akcije, a ne tvorničke hale. Tradicionalna radnička klasa nije više izazov kapitalu, a prekarijat postaje novi ključni faktor. “Occupy Wall Street” i njegove europske replike nude novi i radikalniji fokus.

JANŠA SEKUNDARNI CILJ

 

Vraćajući se na tlo bivše Jugoslavije i na njen najrazvijeniji dio može se zaključiti da slovenska pobuna „98% protiv 2%“ ima sve značajke globalnog pokreta prekarijata. I tamo nema vođa pokreta i previše je uopćen mozaik-koncept s formalnim zahtjevom za ostavkom Janeza Janše – ali sve to ima racionalan i širok koncept. To je progon bogatih kriminalaca i oduzimanje opljačkane imovine – drugim riječima imperativ budućnosti; „da bogati moraju postati manje bogati – i da siromašni moraju postati manje siromašni!“. Slovenskom prekarijatu Janša je pogodan sekundarni cilj zbog hipoteke i repova koje vuče za sobom. Komisija za sprečavanje korupcije navodi da je slovenskom premijeru imovina “nerazmjerno i neobjašnjeno” povećana u nešto više od dvije godine za 210.000 eura u odnosu na onu koju je prijavio. Janša je u tom razdoblju sufinancirao kupovinu nekretnine od privatnog poduzeća i stekao imovinsku korist od blizu 100.000 eura s izrazitim korupcijskim rizicima i sumnjom u zlouporabu položaja.

Janša, kao ambiciozan bivši student obrane i zaštite, sasvim sigurno nije mogao odbiti suradnju s SDB-om, pa i dodatno „školovanje“ o raznim djelatnostima. Dokazao je to uspješnim „eskiviranjem“ nekih afera u kojima je također optuživan za korupciju (Patria, oklopnjaci Valuk 6×6 …). Vrlo je vjerojatno da će i ovu aktualnu aferu uspješno anulirati.   

Na našem portalu objavljeno je da Janez Janša ima i psihičkih problema. Dijagnoza je; paranoidna šizofrenija. No, treba naglasiti da u područjima koja nisu zahvaćena psihozom, pacijent može biti lucidan. Čini se da slovenski premijer dobro procjenjuje stanje. Navodno, vrlo lucidni Janez sa suprugom odlazi u Australiju. Navodno je u tu svrhu već otvorena privatna poliklinika u Australiji, koja je u prikrivenom vlasništvu  dr. Urške Bačovnik Janša. Supruga Urška ima plaću od 1800 eura.

EKSTREMNO RASLOVJAVANJE

I na kraju, može li suvremena, moderna slovenska pobuna biti uzor Hrvatskoj? Naši zamišljeni virtualni prosvjednici lako bi našli mnoštvo sekundarnih ciljeva u vrhu vlasti. Janez Janša nježna je maca u društvu hrvatskih lavova, tajkuna, ratnih profitera i pretvorbenih lopova. Janšinih pišljivih 210.000 eura ili znatno više – šaka je jada u odnosu na hrvatske stotine milijuna opljačkanih eura. Po pojmovima kao što su ljudskost, pravda i zahtjev za konfiskaciju nezakonito stečene imovine – Hrvatska daleko zaostaje za Slovenijom.

Psihičko stanje u Vladi RH također je upitno. Što reći za; harlekinski, sarkastični smijeh s Markovog trga koji prati poruke izgladnjelom puku o novim nametima, za Čačićeve bahate tirade, za namrštenog Linića, njegovo bijesno siktanje na sve oko sebe ili Jakovininu bešćutnost prema umirućoj hrvatskoj poljoprivredi…? 

Raslojavanje bogatih i siromašnih u Hrvatskoj poprima ekstremne oblike što navodi na slovenski scenarij, ali i na veće opasnosti. Problem je u aroganciji umrežene vlasti i crnog kapitala, te u surovom progonu prijavljivača kriminala. Podložnost Vlade RH i DORH-a tajkunima i krim miljeu, donošenje prikladnih zakona za pljačku ostataka hrvatskih resursa, kao i stalni novi nameti siromašnom puku – sugeriraju brz, ali i oštar kraj.

Skorim prelaskom preko svih egzistencijalnih granica, pokret „98% protiv 2%“ ili pokret prekarijata, mora se dogoditi i kod nas. Naziru se ružne scene na podivljalim ulicama. Nema sumnje da će svoje zlatne fotelje hrvatska politička elita braniti kordonima specijalaca s dugim cijevima.

Traženje racionalnog u tom procesu uzaludno je!

Anno Domini MMXIII.

 Pojam prekarijata“ (sloja obespravljenih) teoretičari su 2008. godine vezali uz imperativ da bogati moraju postati manje bogati – i da siromašni moraju postati manje siromašni!

Janez Janša predstojnik slovenskog klana „2% bogatih“ , ni u jednoj razvijenoj državi ne bi mogao biti premijer.

Hrvatska šuti! Snažne državne institucije učinkovito štite mrežu vrha politike i kriminalnog miljea. Milijarde kuna slijevaju se u privatne džepove putem fingiranih natječaja u kojima poslove odrađuju državne firme i satelitski kooperanti.

Biološki i intelektualno najsnažniji, građanski sloj inertan je, vegetira na rubu (ili ispod) egzistencije i ne razmišlja o otporu. Trećina stanovništva – umirovljenici, također! Mladi gube aspiracije, ambicije, perspektive. Klasična priča onih malo ambicioznijih – kreditna je zabluda. Zavedeni „slatkim“ bankovnim reklama uzimaju 30-godišnje kredite koje uskoro ne mogu vraćati zbog nelikvidnosti, nemogućnosti naplata, valutnih manipulacija banaka, gubitka posla… Firme kolabiraju, gradilišta se gase, ali niču nove glamurozne ispostave banaka od mramora i stakla. Nitko se ne buni!

Nasuprot tomu, Europa i svijet vriju. Teoretičari društvenih kretanja predviđaju snažne turbulencije u bliskoj budućnosti. Naglo raste pokret „prekarijata”, kako se internacionalno naziva višeslojna zajednica neizvjesnih i nezavidnih sudbina koju čine mladi, žene, imigranti, nezaposleni, skupljači plastičnih boca, umirovljenici s minimalnim primanjima, stanovnici zapuštenih prigradskih naselja i opustjelih sela. Tu su i podcijenjeni obrazovani mladi ljudi, mlade obitelji kojima su krediti stvorili iluziju života u blagostanju, zaposlenici s niskim primanjima, neuvaženi majstori masovne komunikacije i mnoštvo drugih. Danas je veliki dio radno sposobnog stanovništva subjekt fleksibilne eksploatacije ili „fleksoploatacije“ – jednostavnije rečeno, problem niske i nesigurne plaće, nesigurno radno mjesto, neredoviti prihodi i dr. Egzistencijalni prekarijat još je gori, to je visoki rizik od isključenja iz društva zbog niskih primanja, visoki troškovi života, golo preživljavanje i t.d.

Sastavni dio prekarijata je naglo odvajanje sve bogatijih od sve siromašnijih. Mnoštvo osiromašenih sve više koriste javne prostore, jer imaju sve manje stanove, slabije namještene, bez temeljnih sanitarnih uvjeta. Vlade u cilju štednje nastoje što više ograničiti javni prostor. Zatvaraju se parkovi, pubovi, javni domovi, zatvaraju se javne čitaonice, čak i javni toaleti. Siromašni trebaju te javne prostore, jedino to im preostaje, jer se tamo druže, uče, socijaliziraju. A država im to sve pred nosom zatvara.

Prekarijat bi netko mogao svrstati u neku vrstu Marksovog proletarijata 21. stoljeća. No, to je daleko od istine. Ovoj bijesnoj, ljutitoj većini koja u 21. stoljeću živi bez perspektive suočena s celebrity kulturom bogatih i slavnih – ljevica je okrenula leđa. Ljevicu je uništio liberalizam. Takozvana socijalistička solucija izgubila je integritet i suosjećanje prema siromašnima, ukratko postala je manipulator, slizala se s bogatom vladajućom elitom i utopila se u njoj.

Nazire se ružan kraj, ostaje samo pitanje vremena kad će silno nakupljeni bijes provaliti, u razbijanju i paljenju svega što se nađe na putu amorfnom tijelu prekarijata. Spomenuti, mogući krvavi kraj benignog prosvjeda “Occupy u podivljalim ekscesima na ulicama Wall Street” predvidljiva je varijanta.

Traženje racionalnog u tom procesu uzaludno je!

MILOŠ ZEMAN 8. ožujka će biti inauguriran kao novi predsjednik Češke te je najavio kako će osnovati fond za otplatu državnog duga u koji će ići i dio njegove plaće!

Kako je prije nekoliko dana prenijela Beta, on će se odreći trećine svoje plaće, oko 2200 eura, te će novac ići direktno u fond jer on sam sebi ne može smanjiti plaću.

Također, pozvao je imućne Čehe da mu se pridruže u skupljanju novaca za državni dug jer, kako je kazao “malo je poznato da Češka otplaćuje samo kamate, a ne i glavnicu državnog duga”.T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Pila
    #1 Pila 28 veljače, 2013, 08:47

    gospon SOS, kaj je to EVROZONA?

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. SOS
    #2 SOS 21 veljače, 2013, 03:28

    Treba reći da su budžetski deficiti zemalja evrozone u prvom redu posledica pada poreskih prihoda, što je za recesiju uobičajena pojava – a ne porasta socijalnih izdataka. Osim toga, siromašni rade daleko više i duže. Prema OECD-u ljudi u Grčkoj, naciji zabušanata, radili su u 2011. prosečno 2.023 sata, tek nešto manje od radoholičara iz Južne Koreje sa 2.090 sati. U istoj godini, Nemci su “rmbačili” 1.413 sati (30 posto manje od Grka), dok su Holanđani zvanično nacija najvećih lenjivaca na svetu, sa 1.379 radnih sati godišnje.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Partybreaker
    #3 Partybreaker 19 veljače, 2013, 00:24

    Prošli su dani kada su se više klase plašile razjarene rulje koja će im porazbijati glave i oduzeti imovinu. Danas je njihov najveći neprijatelj armija lijenih grebatora, čiji hedonistički životni stil- financiran nesnosnim porezima na bogatstvo, paralizira razvoj svake ekonomije.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code