GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

SLIKARSTVO I MRŽNJA

20. ožujka, 2022.

Za likovne umjetnike mogućnost preobrazbe ružnoga u lijepo (i obrnuto) uvijek je bila bogat izvor najprodubljenijih kreacija i izazova. Osobito su produktivne bile mitološke teme (Meduza, Medeja) i prizori iz Biblije (Judita i Holoferno, Saloma, Samson i Dalila, Kristovo raspeće), ali Popović se osvrće i na mržnju/zlo koje generiraju društvena zbivanja (ratovi, prevrati), kao i na mržnju koja je rezultirala antiumjetničkim gestama. Popović se kao kao slikar i književnik snažno oslanja na kulturnu memoriju, kako daleke prošlosti tako i suvremenosti

Napisao: Dimitrije Popović

U izdanju Naklade Ljevak izašla je knjiga „Slikarstvo i mržnja“ Dimitrija Popovića. Predstavljanje knjige je u četvrtak 24. ožujka u 19 i 30 u Galeriji Klovićevi dvori.

O knjizi će govoriti akademik Krešimir Nemec i dr.sc. Mikica Meštrović. Razgovor će modelirati Zrinka Turalija Kurtak. U sklopu predstavljanja knjige održat će se performans „Juditino svitanje“.

Rivalstvo mrskih likova

“Djelovanje mržnje često postaje pokretač osvetničkog nagona koji u kontekstu mitologije, ovdje mislim na grčku mitologiju, predstavlja za umjetnike bogato i izazovno izvorište u kojem, posebno u bizarnim i mračnim preobrazbama poput one u kojoj se lijepo pretvara u ružno, slikarov senzibilitet pronalazi snažnu poticajnost koja nerijetko rezultira impresivnim djelima. Takav je slučaj s mitom o Meduzi. Mit govori o ovome zanimljivom liku kao jednoj od triju sestara Gorgona, koje su se isticale izuzetnom tjelesnom ljepotom. Bile su svećenice u Ateninu hramu. Samosvijest o vlastitoj ljepoti i privlačnosti učinila je da najljepša od triju sestara nimfi proglasi sebe ljepšom od božice Atene. Tvrdila je da je njezina zlatna kosa ljepša od božičine kose. Rivalstvo između ovih dvaju mitskih likova kulminiralo je onda kada je Atena saznala da je Meduza imala spolni odnos s Posejdonom, kada je bog mora zamamnu nimfu silovao i oskrnavio svetost Atenina hrama. Meduza je bila okrutno kažnjena. Atena ju je pretvorila u čudovište. Tijelo joj se transformiralo u nakazni korpus, a zlatni pramenovi kose u klupko zmija otrovnica. Vrhunac kazne ovomu kažnjenom biću bila je dekapitacija koju je izvršio hrabri i spretni Perzej. Ljubomora lijepe Atene pomiješana sa zavišću i sujetom rezultirala je iskaljivanjem negativne emocije odnosno mržnje, kojom je okrunjena osvetnička moć povrijeđene božice. Tako Meduza postaje otjelovljeno jezivo lice projicirane mržnje. Mračno zrcalo neumoljive moći Zeusove kćeri.”

Filozofski argumenti

Na pomno odabranim primjerima Dimitrije Popović, argumentima iz filozofije i psihologije umjetnosti, ali i logikom koja proizlazi iz same umjetničke prakse, pokušava odgovoriti na ključno pitanje: zašto su upravo negativne emocije poput zla, rugobe ili mržnje, osobito produktivni pokretači umjetničke kreacije?

O autoru:

Dimitrije Popović, slikar i pisac, rođen je 4. ožujka 1951. godine na Cetinju. Završio je studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. godine. Tijekom boravka u Parizu slikar Dado Đurić ga upoznaje s pariškim kolekcionarom Jeanom Davrayom. U sastavu njegove zbirke izlaže 1978. godine u galeriji Alexander Braumüller sa Salvadorom Dalijem, Ernstom Fuchsom, Victorom Braunerom, Dadom Đurićem, Leonorom Fini i drugim umjetnicima. U Pforzheimu 1982. godine Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona organiziraju mu zajedničku izložbu crteža i grafika sa Salvadorem Dalijem. Iste godine u povodu velikog jubileja „Leonardo a Milano 1482–1982“ izlaže ciklus radova „Omaggio a Leonardo“ u milanskoj Palazzo Sormani. Povodom 27. umjetničkog festivala „Due mondi“ grad Spoleto, u kojem se taj festival održava, organizira mu izložbu slika, crteža i grafika. U godini „Jubileja 2000. godina kršćanstva“ izlaže u Rimu ciklus raspeća „Corpus Mysticum“ u Sant Andrea al Quirinale, Santa Maria del Popolo – l’Agostiniana arte sacra conteporanea i u Pantheonu. Jedan je od sedamnaest umjetnika, likovnih kritičara i filozofa (M. Botta, M. Cacciari, M. Paladino i P. Portoghesi) koji su pozvani da odgovore na „Pismo pape Ivana Pavla II. umjetnicima“. Odgovori su objavljeni u knjizi „Umjetnici odgovaraju papi Ivanu Pavlu II.“, izdavač Le monografie di Arkitekton (SRI spa, Milano, 2003.).
Do sada je priredio sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na dvjestotinjak skupnih. Dobitnik je trideset domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja. O djelu Dimitrija Popovića do sada je objavljeno trinaest monografija te snimljeno petnaest dokumentarnih filmova.
Objavio je knjige eseja Veronikin rubac (Matica hrvatska, Zagreb, 1996.), Smrt u slikarstvu (Matica hrvatska, Zagreb, 2001.), Corpus Mysticum (Prometej, Zagreb, 2007.), Blud i svetost (Naklada Ljevak, Zagreb, 2010.), Eros, krv i svetost (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2017.), knjigu Priče iz Arkadije, (Ex libris, Zagreb, 2005.), roman Raspeće strasti (Naklada Ljevak, Zagreb, 2008.), knjigu proze Smrt Danila Kiša (VBZ, Zagreb, 2011.), pripovijetke Luča Njegoševe noći (Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 2012.), Proces Kafkinoga Preobražaja (Antibarbarus i Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske, Zagreb, 2013.), roman Ljubičasto ogledalo (PEN centar, Cetinje, 2015.), knjige odabrane proze Uokvirene riječi (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Podgorica, 2018.) i Labirinti sjećanja (Litteris, Zagreb, 2018.).
Roman Ljubičasto ogledalo nagrađen je za najbolju knjigu na prvome Međunarodnom sajmu knjiga – Podgorica 2015. Knjiga eseja Eros, krv i svetost nagrađena je za najbolju ediciju na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2017. godine. Priča Porođaj nagrađena je trećom nagradom na natječaju za kratku priču „Ranko Marinković“ Večernjeg lista – Zagreb, 2010. Priče Orhideja (2012.) i Omča (2013.) nagrađene su drugom nagradom „Ranko Marinković“ Večernjeg lista – Zagreb.
Dimitrije Popović je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), crnogorskog PEN centra i Hrvatskog društva pisaca.ičTne figuralne kompozicije i likove. Pokazuje naglašenu sklonost istraživanju i destrukciji ljudskoga tijela, afektu te spajanju proturječnosti (erotskih tema s kristološkima, nadrealnih s klasičnima). Svoj je opus ostvario u ciklusima (Kukci, 1972–74; Mitološki motivi, 1977–78; Erotika, 1979–80; Corpus Mysticum, 1984–86; Marilyn Monroe, 1990; Hommage à Dalí, 2004). Autor je velikoga broja grafičkih mapa. Od kraja 1980-ih bavi se skulpturom, koju izvodi pretežito u bronci. Dosad je priredio sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu i sudjelovao na više od tristo grupnih. Dobitnik je tridesetak domaćih i međunarodnih nagrada za likovnu umjetnost i književnost.
Objavio je knjige Veronikin rubac (1996.), Smrt u slikarstvu (2001.), Priče iz Arkadije (2005.), Corpus Mysticum (2007.), Raspeće strasti (2008.), Blud i svetost (2010.), Smrt Danila Kiša (2011.), Luča Njegoševe noći (Zagreb, 2012.), Proces Kafkinoga Preobražaja (2013.), Ljubičasto ogledalo (2015.), Eros, krv i svetost (2017.), Uokvirene riječi (2018.) i Labirinti sjećanja (2018.), Mit o ženi (2020.) i Likovni zapisi u doba korone (2021.).
Član je Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), Crnogorskog PEN centra, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca. T