Kao jaje jajetu, podsjeća na prijeratnu Petrinju partijskih monolita, komiteta, „Gavrilovića“, „Slavije“ i „ Mladosti“. O netom spomenutim sredinama, doslovno i o angažiranim čistačicama, odlučivao je jedan jedini čovjek. Zabranjivao je čak i repertoar „Turkulinova“ pjevačkoga zbora.Ima li u Sisku sličnosti s ranijom situacijom u susjednom gradu na Kupi i Petrinjčici? Naravno da ima, samo što je egocentrična osoba željna autokratske vlasti, žena i majka i zove se Kristina Ikić Baniček. Ona ima svoje partijski provjerene i pouzdane kadrove: direktora dviju gradskih tvrtki u jednoj osobi, ravnatelja gradskih tržnica, ravnatelja sportskog centra i direktora vodovoda iz dalmatinskoga i zagrebačkoga uvoza, ali i partijsku mladež koja je davne 2013. demontirala i opljačkala prugu do Karlovca
Napisao: Josip Frković
Ono što je ideološkim podjelama u vrhu hrvatske vlasti započeto pred gotovo dva desetljeća – za mandata SDP-ova Ivice Račana i koalicijskih partnera i u prvom mandatu predsjednikovanja državom zloglasnoga HND-HNS-ova Stipe Mesića – punih je pet godina, od 2013., prisutno i u političkoj praksi grada Siska. Najprije je iza 2003. čelnik HSS-a Zlatko Tomčić, mimo slavljeničke HDZ-ove županijske delegacije,sa svitom počeo 11. lipnja dolaziti pred rodnu kuću Stjepana i Antuna Radića u Desnom Trebarjevu. Odvojeno su se polagali vijenci i palile cvijeće, odvojeno priređivali domjenci, sve dok iznervirani duhovni pastir vlč. Ivica Berdik, tadašnji župnik crkve sv. Martina u Martinskoj Vesi, političare nije upozorio na štetna ideološka podvajanja. Jer, kazao je, braća Radići su u hrvatskoj povijesti zajednički, pučki tribuni svih nas. U županijskom središtu Sisku, pak, podvajanja na naše i vaše počela su desetljeće kasnije. Najprije problematiziranjem ljevičara u slučaju opravdanosti predaje poluurušene palače Velikoga kaptola povijesno prvom vlasniku, Katoličkoj Crkvi, apstrahiranjem spomena nebeskoga zaštitnika grada sv. Kvirina biskupa na sjednicama Gradskoga vijeća, onemogućavanjem kretanja crkvene procesije od katedrale prema bazilici na Zelenom Brijegu (zbog „ringlšpila“ i kirvajskoga ugođaja sa štandovima i dječjih igara u južnom dijelu Ulice braće Radića – op.a. ), da bi na kraju sve kulminiralo svojeglavom i nestručnom gradnjom skupocjene kaldrme u „cityju“, „isljeđivanjem“ bijeloga „Križa istine“ za komunističke žrtve osvanuloga na rubu šume Brezovice.
Što je sve Krička otkrio Uskoku?
Bahata se gradonačelnica, štoviše, usprotivila postavljanju križa i u capraškoj šumi Lasinji, nadomak gradilišta džamije i Islamskoga kulturnoga centra, a potom i spomenika blaženom kardinalu Stepincu ispred palače Biskupijskoga ordinarijata i katedrale. U postupnoj gradnji izdvojene i začahurene ljevičarske gradske vlasti na području željezarine Južne industrijske zone, odnosno sisačkoga predgrađa Capraga, Sisak po mnogo čemu, kao jaje jajetu, podsjeća na prijeratnu Petrinju partijskih monolita, komiteta, „Gavrilovića“, „Slavije“ i „ Mladosti“. O netom spomenutim sredinama, doslovno i o angažiranim čistačicama, odlučivao je jedan jedini čovjek. Zabranjivao je čak i repertoar „Turkulinova“ pjevačkoga zbora.Ima li u Sisku sličnosti s ranijom situacijom u susjednom gradu na Kupi i Petrinjčici? Naravno da ima, samo što je egocentrična osoba željna autokratske vlasti, žena i majka i zove se Kristina Ikić Baniček. Ona ima svoje partijski provjerene i pouzdane kadrove: direktora dviju gradskih tvrtki u jednoj osobi, ravnatelja gradskih tržnica, ravnatelja sportskog centra i direktora vodovoda iz dalmatinskoga i zagrebačkoga uvoza, ali i partijsku mladež koja je davne 2013. demontirala i opljačkala prugu do Karlovca.Istina, pomogao joj je tada i doktor turizma na čelu Ministarstva prometa, Siniša Hajdaš Dončić, u medijima zvani Štetočina i nikom ništa. Čak ni Marku Krički, Ikićkinu dogradonačelniku, kojem se o posljedicama spomenuta kriminala u Uskoku malo više odvezao jezik istine. Spis je u tužiteljske ladice zasigurno pospremio brbljavi pravnik na dužnosti SDP-ova premijera, Zoran Milanović.
Prezadužena gradska blagajna
O vjerojatnom kriminalu s gradnjom brojnih objekata i „Ledene dvorane“ i otud previsoku zaduženju gradskoga proračuna (kad 2023. otpočne otplata, nada se drugoj dužnosti – op.p.) čuje se na svakom koraku korza i kupske obalne šetnice, ali gazdarica ne odustaje. Hvali se, štoviše, s navodnim viškovima u gradskoj blagajni i višim plaćama vozača „Autoprometa“ (za nevjerojatnih 200 kuna mjesečno, pošto su dugo prikraćeni za 1500 kuna?! – nap. a.), vanjskim učionicama i pametnim pločama „Euroherca“, gradnjom kapele sv. Martina u Madžarima i dvorane na bivšem hipodromu i još koječim. Kako Ikić Baničekova ima „svoje“ profi vatrogasce i deložirane udruge, red je podsjetiti da će se 27. obljetnica osnutka 57. samostalne bojne, prve dragovoljačke postrojbe ZNG-a – nakon one održane 10. lipnja u „capraškoj „Barutani“ – ponovo održati i danas u Komarevu. Prvu su, prije 14 dana, organizirali čelnici udruge 57. bojne sa Željkom Srpakom na čelu, u spomen na imenovanje zapovjedništva obrane Siska. Nazočio je tada i zamjenik načelnika Glavnoga stožera HV-a, general-pukovnik Drago Matanović. Današnju proslavu u predvečerje i u spomen na prvi izlazak bojovnika na crtu obrane u Komarevu organiziraju, uz vijence, cvijeće i tamburaško druženje veterana, Gradski ogranak UHDDR-a Siska s Antunom Perekovićem i mjesni ogranak Komarevo koji nosi ime Mate Barića. I dok je 10. lipnja na groblje Viktorovac i u „Barutanu“ gradonačelnica poslala svoje izaslanike, Ivanu Krčelić i Marka Kričku, u crkvi sv. Kate pojavit će se ona osobno. Navikla je poznata ateistkinja, koja sve neistomišljenike u obrani komunističkih zločina naziva avetima prošlosti i fašistima, valjda na svete mise u bazilici sv. Kvirina i katedrali, gdje nema zvižduka ni glasnih povika negodovanja. T
