SISA PET DRŽAVNIH SISA

SISA PET DRŽAVNIH SISA

10. veljače, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

Cinestar-Arena-IMAX-16

Vinko Brešan zarađuje na filmu, na Akademiji, u Zagreb filmu, kazalištu…

Piše: Dražen Stjepandić

Na promociji  nove knjige Ive Brešana “Sedam stuba do trona” u šibenskom teatru 22. siječnja sin je ispitivao oca. Barem je tako najavljeno uoči promocije nove knjige oca Ive kojem je sin Vinko trebao  pred publikom postavljati pitanja o knjizi. Vjerujemo da u novinama nisu samo datumi točni.

Koliko god se to nekome možda djelovalo simpatično, moramo primijetiti kako je to samo najbezazleniji oblik nepotizma uobičajenog u umjetničkoj obitelji Brešan.

U mnogim djelatnostima, zbog toga bi se javno prozivalo, a u kulturi je običaj i obitelj Brešan nije po tome specifična nego samo po obiteljskom nepotizmu prednjači, uz  Vrdoljake i Dediće. Zbog istoga nekom političaru  bi derali kožu, a  u kulturi, estradi i sportu se kao podrazumijeva da otac gura sina i obratno. Majka, kći, rođaci se podrazumijevaju u timskim djelatnostima kao što jer film, serija, kazališna predstava ili u nekoj sportskoj aktivnosti. Brešani nisu izuzetak, ali kad se zbroji koliko puta obiteljski sudjeluju u projektima nekoga od članova obitelji  mora se  konstatirati da su oni trenutno i sada najdržavniji  umjetnici jer sve njihove obiteljske projekte, a Vinko je obično nositelj, redovito financira država.

Obično je otac Ivo sinu Vinku i scenarist u njegovim filmovima. Nekim čudom u “Svećenikovoj djeci” to se nije dogodilo da otac Ivo radi na scenariju,  ali zato nije izostala supruga kao montažerka, a Vinko je potpisan kao suradnik na scenariju zajedno sa scenaristom Matom Matišićem. Na igranom filmu ovaj put u obitelji ostala su samo dva i pol honorara.

JAME OD DRŽAVE

Treba li reći da je film snimljen državnim novcem iz nekoliko državnih izvora. A kako je u Hrvatskoj svjetsko čudo kad netko snimi film koji se može pogledati, Vinko će sigurno dobiti i nešto od odlične prođe njegovog filma kod publike i zbog teme očekivane  prodaje u susjedne i druge zemlje, ali to je bonus koji čak ne računamo u ovoj priči o najdržavnijim državnim umjetnicima. Pod pojmom najdržavniji smatramo da je Vinko Brešan  i njegovi jame najviše novaca od države. 

Dodamo li honorarima s filma “Svećenikova djeca” za Vinka Brešana i suprugu, stalnu ravnateljsku  plaću u “Zagreb filmu” i stalni novac s Akademije dramskih umjetnosti, gdje je Vinko Brešan docent na studiju glume, a supruga mu je gost predavač na studiju montaže, zatim  prihode od naručenih reklamnih filmova u formi dokumentaraca, kakav je primjerice “100 godina Druge gimnazije”, nedavno prikazan na proslavi gimnazije u Križanićevoj 4, a financiran je naravno  državnim novcem,  te rad u kazalištu koje također izdržava država, nedavno je u Kerepuhu premijerno izvedena i predstava “Ne igraj na Engleze”, stoga  možemo konstatirati kako Vinko Brešan pojedinačno pokupi najviše proračunskog novca namijenjenog kluturi. Bonus u ovoj priči su honorari njegove obitelji u njegovim projektima, posebno supruge montažerke bez koje nikako ne može i po njegovim riječima ona je 90% njegovog talenta. Sad na koji je talent mislio redateljski ili poslovni nije precizirano.

NA AKADEMIJI GA MIJENJAJU ASISTENTI

Za neke od apanaža moramo konstatirati kako ih ne zarađuje nego samo dobiva. Na internetu studenti su se već zafrkavali kako ga rijetko viđaju na Akademiji, gdje ga mijenjaju ga dva asistenta. Vjerojatno to državu košta još dva stalna mjesečna honorara. Znači na jednu njegovu plaću država na Akademiji daje još dvije. Vjerojatno je tako i u Zagreb filmu, gdje ga zbog brojnih obveza mora netko mijenjati dok okolo snima, promovira filmove i režira kazališne predstave. Brojne državne sise, barem njih pet,  Vinko Brešan sisa, a članovi obitelji dodatni su bonus u ovoj priči.

Otac Ivo nedavno je u razgovoru za “24 sata express” objavljenom pod naslovom “Vinka ne gledam kao sina nego kao redatelja”, u kojem je i najavio na početku teksta spomenutu promociju svoje knjige u Šibeniku, između ostalog je izjavio:”Ja sam uvijek bio s druge strane državnog aparata, kako onoga tako i ovoga sada. Nemam razloga žaliti za Jugoslavijom,  što je za mene kao pisca nepovratno nestalo. Moja pobuna protiv društvenog ustroja izgubila je na važnosti. Kad sam onda razotkrivao negativne pojave  upuštao sam se u putolovinu…”

Otac je kao i sin u zadnje vrijeme napadao samo crkvu. Ako se ono što je prikazano u “Svećenikovoj djeci” može smatrati napadom i na crkvu jer je to šablonizirana mediteranska komedija mentaliteta i situacije, ali vješto su se uklopili u aktualne  napetosti na relaciji nesposobna vlast i crkva, gdje su naravno na strani režima. Dakle, uz to što uzimaju najviše od svih državnih umjetnika Brešani ne bi bili režimski državni umjetnici, nego bi bili buntovnici. Oni se kao i dalje svojim djelima bune ali kao promijenilo se vrijeme i kao nema više odjeka.

PIJANA MINISTRICA KULTURE

Probajte napisati i prikazati  aktualnu  ministricu kulturu kao  alkoholičarku, koja svakog jutra prije dolaska na posao  popije po nekoliko piva. Jednog njenog zamjenika prikažite kao homoseksualca koji mladićima stavlja spolni organ u usta, a drugog prikažite kao također buntovnog državnog umjetnika koji uz plaću u ministarstvu  uzima još nekoliko honorara kao dirigent. Zatim  dodjeljuje sredstva za Osorske glazbene večeri, kojim upravlja u sjeni,  na račun poduzeća koje je prijavljeno na adresi na kojoj i sam stanuje. Probajte nešto tako napisati pa ćete vidjeti hoće li pobuna imati odjeka.

Naravno niste ludi ni otac ni sin ni snaha zatvarati zlatnu pipu. Kad bi prikazali ministricu kao alkoholičarku ne bi bilo novaca od filmova, scenarija, suradnje na scenariju, filmova o državnim ustanovama, ravnateljske i profesorskih plaća, režiranja kazališnih predstava i postavljanja pitanja na promocijama predstava. Baš me zanima je su li i zato isplaćena dva honorara ili putni troškovi.  Nisu Brešanovi državni umjetnici samo po novcu koji jame od države. Dobro naplaćuju  napade i izrugivanje crkve. Umjetnički izraz Brešana oca i sina sada je njihova poslovna politika proračunato i režimski usmjerena, a takvi umjetnici su se nekada zvali državnim umjetnicima. Vinko Brešan je Veljko Bulajić ili bolje Fadil Hađić  naših dana, a to nije potvrdio samo filmom “Svećenikova djeca” nego svim svojim angažmanima na račun države plus honorari za obitelj.

Koliko Brešani tako godišnje pojedu knjiga, festivala, izložbi i to se djelomično može izračunati, ali prave iznose znaju samo oni i ljubazni službenici Jadranske banke Šibenik, gdje Vinko Brešan ima račun i gdje su mu kako je nedavno izjavio službenici najljubazniji. Onako od oka se može reći da država njemu kroz ravnateljsku i profesorsku plaću daje više nego svim malim izdavačima zajedno. Ministarstvo pod ravnanjem alkoholičarke Andreje Zlatar ne otkupljuje više ni nagrađene knjige, ali zato se Brešanima  pijano daje. Koliko nedolazak na posao Vinka Brešana na Akademiji ili Zagreb filmu pojede knjiga?

Ali to je rezultat kulturne politika pijane ministrice Zlatar. Netko sisa po nekoliko državnih sisa, a malim izdavačima  je ponuđeno veslo ili spolni organ njenog zamjenika.T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. dubrovkinja
    #1 dubrovkinja 13 veljače, 2013, 16:41

    citajuci neki vas drugi clanak o golfu na srdju zapazila sam i ovo pa komentiram sa starom dubrovackom poslovicom koja kaze – >umiljato janje dvije majke sise…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. barmen
    #2 barmen 11 veljače, 2013, 10:58

    priča se po okolnim bircevima da ujutro rokne dvije “žuje” ali ne 0.3lit nego 0.5lit prije odlaska na posao. pa valjda je tako i podbuhla radi te cuge… a ovaj gospodin koji se spominje u tekstu bi mogao biti tzv. “precednički dirigent” šipuš …

    Odgovorite na ovaj komentar

<