U Hrvatskoj u proizvodnji radi samo 200 000 radnika
Piše: Saša Radović
Vlada i 11 sindikata javnih i državnih službi postigli su 6. lipnja dogovor u svezi sindikalnih zahtjeva za povećanjem plaća javnih i državnih službenika. Neće biti štrajka kojim su sindikati prijetili blokadom države.
Dobro je, idemo dalje – ali, ta prokleta matematika!!!
Zaposlenih u Hrvatskoj ove 2013. godine ima 651.000. U proizvodnji je zaposleno oko 200.000 radnika, a u državnim i javnim službama 451.000 zaposlenika.
Tih 200.000 radnika ne može hraniti 3.779.000 stanovnika i još 451.000 neproizvodnih zaposlenika – ukupno 4.230.000 građana Hrvatske. U državi kojoj je pogubna Tuđmanova tajkunska „ekonomija“ uništila proizvodnju, to je nemoguće. Zbog toga je upitna akcija 11 sindikata. Je li moralno u osiromašenoj Hrvatskoj braniti golemi broj neproizvodnih zaposlenika? Dobro znamo da je u toj buljumenti od 451.000 javnih i državnih službenika – dobar dio parazita!
AGENCIJA DO AGENCIJE
Ekonomija (grčki; oikonomia; oikos – kuća, nomos – zakon) i vlast temeljena na zaštiti 263 prebogata tajkuna (svaki ima više od 30 milijuna dolara) i na par stotina milijunaša – garantira svekolikom hrvatskom puku jedinu perspektivu pučkih kuhinja. Uskoro nećemo biti u mogućnosti plaćati račune, te po jednostavnoj ekonomskoj analizi slijedi faza otimanja naših domova, kuća i stanova. Proces može trajati najviše do 2020. godine, kada uz ovrhe i deložacije – nas 90% građana RH ostaje bez ikakve imovine.
Već danas, po Europskim podacima u Hrvatskoj 2.500.000 građana živi ispod granice siromaštva.
Vratimo se na 11 sindikata i na onih zastrašujućih, neproizvodnih 451.000 zaposlenika u državnim i javnim službama. Tu je Hrvatski sabor, vlada RH i uredi vlade RH, ministarstva, državni uredi, državne upravne organizacije, javni sektor, EU institucije, fondovi, veleposlanstva, županije, gradovi, općine, silan broj agencija, komora… Za mnoge od njih ( Agencija za JPP, Agencija za mobilnost i programe EU, Agencija za školske programe…) mnogi od nas nikada nisu čuli. Slijede bezbrojne komore, pa i neke misteriozne i takoreći tajne organizacije koje sišu krv građana Hrvatske.
Što reći, osim to da ima nas koji smo završili osnovnu školu i znamo tablicu množenja napamet. Lako bi mogli izračunati koliko je zaposlenika – nužno potrebnih za funkcioniranje države. To je daleko manji broj od 451.000! Mnogo je lagodnih, bespredmetnih radnih mjesta i onih sa zastrašujućim plaćetinama „za ništa“. Uz to je premnogo milijunskih i milijardskih bacanja kuna kroz prozor. Nisu to samo bezobrazne dužnosničke plaće i bezobrazne „mirovinetine“ – nego i mnoštvo parazitskih organizacija. Mnoge od njih nemaju zaposlenike, ali ipak milijune izvlače iz naših džepova (TE Plomin, Acciona-vjetrolektrane, Cervesia Zagreb, Heineken Adria i dr.). Pa agencije, uredi, institucije… Tu su i neke „političke“ d.o.o., zapravo uhljebljivačke organizacije za povlaštene i za izvlačenje milijuna u crne fondove.
APSURDNI PRIMJERI
Primjera ima bezbroj, pa možemo uzeti bilo koja dva ili tri: Zamislite samo HAC d.o.o. i njihove afere, „barba Lukino“ zapošljavanje u toj „firmi“, pa preskupa farbanja tunela Mala Kapela i Sveti Rok… Naše ceste su dva ili tri puta skuplje nego što je realno. Mito, korupcija, krađe… Pokrali su nam milijune i milijune – i nikom ništa!
Sjetite se Vidoševićevog HGK-a. Hrvatska gospodarska komora, hrvatski je pojam poslovanja, nepotrebno, jalovo, služi samo za drp i bogaćenje šefa i poslušnika (Švicarska nema gospodarske komore!). Ne treba zaboraviti da glamurozna komora nije samo Vidoševićev zlatni rudnik, nego ugrabljeni plijen dijele i mnogi odozgo…
U pet uzastopnih mandata Vidošević koristi HGK isključivo za osobne interese, na teret države, gospodarstvenika i svih nas. Svaki hrvatski gospodarstvenik prilikom godišnje prijave poreza na tvrtku ili obrt najprije mora platiti naknadu Vidoševiću. Njegov HGK sastoji se od parazitskih županijskih komora bez ikakvog poslovnog utjecaja s godišnjim troškovima od blizu 250 milijuna kuna. „Učinkovitost“ se može pokazati podatkom HBOR-a, da je od 6 milijardi plasiranih kuna kredita manje od 1%, otišlo u proizvodnju, dok je fascinantnih 99% državnih sredstava „progutala“ lokalna općinska i županijska samouprava, a djelomice i država (za financiranje političko-gospodarskih projekata?!).
Vlada Zokija Milanovića blagonaklono (hm, zbog čega???) i dalje daje tih 250 milijuna godišnje Vidoševiću, djelomično i za Vidoševićevu galeriju. To je vrijedan fundus od skoro 800 vrijednih slika, pa možda njegovi nasljednici galeriju doniraju Republici Hrvatskoj? Mogu donirati i kuće, stanove, zemljišta, šume, dionice…, još bi ostalo!
11 lidera sindikata, zapravo 11 bijesnih pasa čuvara, bijesno brane onih 451.000 zaposlenika, a to znači i onog pregolemog dijela parazita, šefova HAC-a, raznih Nadana Vidoševića i tisuća onih koji su opljačkali ovu zemlju. I nikom ništa!
DORJ JE ONO NAJGORE OD NAJGOREG
Treći primjer najgori je od najgoreg. To je institucija zvana DORH, skupa institucija (nema podataka koliko stoji godišnje!) koja ima najveće zasluge za onih polugladnih i gladnih 2.500.000 hrvatskih građana koji žive ispod granice siromaštva. Svoj „posao“ DORH započinje nakon službenog izvješća državne revizorice Šime Krasić, o 98% nezakonito provedenih privatizacija u Hrvatskoj. DORH do danas nije otvorio niti jedan proces, istragu o barem jednom postotku od definirane 98% lopovske privatizacije. Otvorena je Pandorina kutija i zli duhovi poletjeli su po Hrvatskoj. Bistri hrvatski kriminalni milje zgrabio je sve što se dalo zgrabiti, bez straha od istraga i kazna. Ni jednog od 263 multimilijunaša (po američkoj agenciji i portalu Wealth X), ostale milijunaše i ratne profitere nitko ne pita je li milijune zaradio – ili pokrao?
Čelnik DORH-a, Mladen Bajić nikoga nije upitao: „Odakle vam to?“ Nije upitao ni Todorića, ni Vidoševića, ni Rohatinskog, ni Tedeshia, ni Vlahovića… 99% kaznenih prijava građana, organizacija, pa i Poreznog ureda – završava u košu za smeće.
Posvemašnji drp svih vrsta hrvatskih resursa, odnosno nedostatak reakcije na kriminal i lopovluk – doveli su do današnje, ogoljele svakidašnjice. Umjesto učinkovitog tužiteljstva, Hrvatska ima DORH koji štiti bogate tajkune i krim milje – nedjelovanjem. Poznate su i nemoralne nagodbe s kriminalcima (Čobanković i dr.), te suradnja s udbaškim ubojicama s međunarodnih tjeralica. Hrvatska je po tome jedinstven primjer u takozvanom demokratskom svijetu.
11 lidera sindikata čuva i štiti – i spomenuti DORH. Može li gore?
Ostaje pitanje, je li to moguće i nakon 1. srpnja 2013. godine? Hoće li zločinci odgovarati za svoja nedjela? Bogaćenje pljačkom resursa Domovine, kao i pomoć pri pljački – zločin je ravan izdaji i ratnom zločinu.
Sindikati u svom budućem radu, prije svega, moraju sami sebi postaviti pitanje, o kolikom broju javnih i državnih službenika moraju voditi brigu. Broj od 451.000 zaposlenika apsurdan je kao što je apsurdno i dugogodišnje toleriranje kriminala u Hrvatskoj. Realno otpuštanje golemog broja parazita u javnim i državnim službama – jedan je od imperativa budućnosti.
Anno Domini MMXIII.
5 komentara
Uskoči u raspravunavodno su dijelili clanovima/prosvjednicima po 100 kn na zadnjim prvomajskim demonstracijama
Koga briga kaj je dosadno u agenciji pa se čita tjedno i malo komentira
@kogabriga
Jesi se prepoznao u članku?
nauči se što su javne i državne službe, a što javna poduzeća i državne agencije. a kad smo kod proizvodnje,koji klinac ti proizvodiš?????????????????