GLAVNE TEME

SDP I HDZ JE TEŠKO MAKNUTI DEMOKRATSKIM PUTEM

18. siječnja, 2014.

Pljačkaški procesi uz zaštitu DORH-a i pasivni otpor puka se nastavljaju

Napisao: Saša Radović

Uz aktualne teme 2014.; Perković, Mustać, Šegon, Linić – javljaju se i mračne sablasti pretvorba. Naš portal potaknuo je klasičnu hrvatsku priču o tvrtki Vindiji i o njenom 99,8 postotnom vlasniku Vladimiru Drku. Jasno, kao i u svakoj pretvorbenoj pljački, skriveno je u tami ime Mladena Bajića. Njegova zaštitarska tvrtka DORH budno motri na svaku mogućnost destabilizacije ili udara na tajkunsku oligarhiju. Zbog toga je naivno od autora članka, Darka Petričića, da razmišlja o skorom rasvjetljavanju pretvorbene enigme Vindije. Bespredmetno je i to što bivši i sadašnji djelatnici Vindije pripremaju pravne radnje za pokretanje postupka poništenja pretvorbe i privatizacije Drkove tvrtke. Bez obzira kakve dokumente i dokaze imaju – DORH će – kao i u svim pretvorbama do danas – sav taj papir isjeckati, zapaliti i pepeo poslati na deponij smeća.

NEUGODNO PITANJE

Kažu da je nešto naše jedino – ako to možemo prodati ili pokloniti. Vladimir Drk može svoju tvrtku vrijednu preko 300 milijuna eura prodati ili pokloniti svojim nasljednicima. Nitko ga neće upitati – ODAKLE MU TO? Neće upitati ni Branka Šegona, Roberta Ježića, Horvatinčića… Od tog „neugodnog pitanja“ zaštićene su i stotine tajkuna, ne samo pretvorbenih, nego i onih klasičnih koji truju naciju drogama ili pljačkaju banke, pošte… Crni kapital i nezakonito stečena imovina nedodirljive su vertikale u državi Hrvatskoj.

Nema nikakvog smisla razmišljati o Vindiji ili o bilo kojoj pretvorbi i privatizaciji u Hrvatskoj. Pretvorbeni procesi, revizije, manje ili veće nepravilnosti kao i priče o dionicama ili o lopovskim kreditima, prožvakane su teme. Svako navođenje podataka o transakcijama koje su omogućile koncentraciju bogatstva elite – neracionalno je. Drk, Drkovi i Drkadžije sastavni su dio monstruozne hobotnice koja vlada Hrvatskom. Pasivni otpor puka, kao što su objave u medijima ili mirni prosvjedi – izgubljeno je vrijeme. Vlast čvrsto drži konce u rukama, ništa ne može uzdrmati koloplet proždrljive politike i kriminala. Gramzljivom tajkunu, Linićevom pomoćniku Šegonu, ne pada na pamet podnijeti ostavku iako je svima jasno da su i on i Linić zreli za mnogo više nego što je samo ostavka. Događa se najgore od najgoreg – Šegon i njemu slični pljačkaši ne odvode se u Remetinec! Nastavlja se praksa da se kriminalne radnje dužnosnika elegantno gurnu u zaborav, a pokradena im imovina ostaje. Sjetimo se nedavne „afere Ostojić“. Bivši ministar Veljko primitivnom je lopovskom promjenom namjene nevrijednog krša u građevinsko područje, preko noći – zaradio 24 milijuna. Otišao je s funkcije, ali ostala su mu 24 milijuna „zarađena“ nedvojbeno kriminalnom manipulacijom. Bez optužnice, bez oduzimanja pokradenog! Sličnih primjera – koliko hoćete… Zakone, pravilnike i povjerenstva pravili su ti pljačkaši za sebe i za pokrivanje svoje sotonske rabote.

INTERES I STRAH

Što može učiniti osiromašeni, pasivni hrvatski puk? Hoće li završiti kao što završavaju mirna okupljanja po zagrebačkim ulicama? Ili kao što su završili poznati pasivni, politički velikani, Mahatma Gandhi, Stjepan Radić i mnogi drugi? U Hrvatsku prodiru neprijatelji koje je teško zaustaviti; siromaštvo, bijeda i glad! Sat otkucava posljednje minute – uskoro će nam se iz Amerike, ili možda iz Kine, ministar Linić vratiti praznih džepova. Kad prodamo sve, a to može biti već idući tjedan – bit će prekasno zatvarati Šegone ili Ježiće. Ne mogu nam pomoći ni najjači demokratski alati – izvanredni ili redovni izbori. Imamo duboko ukopane i bogato uhljebljene dvije stranke koje se rotiraju na vlasti (SDP i HDZ) i koje se demokratskim putem ne mogu maknuti iz zlatnih fotelja. Ostalih 140 stranaka, uključujući i „nove nade“ Holycin Orah i Gabrićev pokušaj, nemaju nikakvu ozbiljniju šansu.   

Uspavani svekoliki puk mora se probuditi da zaista ne bude kasno. Napoleon je rekao: „Ljude pokreće samo interes i strah!“ Naša bogata politička elita iz vlasti i oporbe dobro zna što je interes – interes im je bio jedino i isključivo što su tražili i našli u vlasti. Za strah ne znaju, možda nisu ni čuli. U Domovinskom ratu, gdje je bilo pravog straha, elite nije bilo. Uz časnu iznimku od 1 ili 2 posto pravih branitelja s Markovog trga u odori i s pukom u ruci – šlepa se gomila lažnih branitelja, kancelarijskih generala, pukovnika, bojnika… Na zaključak da naša vlast ne zna za strah, da je junački hrabra, ukazuje ponašanje dužnosnika. Zamislite samo koliko treba hrabrosti ili ludosti kad Zoran Milanović izjavi da Lex Perković nije zbog Perkovića. Ili kad Linić kaže da je Šegon pošten, da su njegovi milijunski krediti legalni. Ili kad na TV ekranu ministar Miljenić izjavi da vlada ne utječe na sudska rješenja… Sve to – bez straha od Boga i od ljudi! Vidi im se na licima da se ničega ne boje, da vjeruju u svoje kordone policije i specijalaca, da vjeruju da ih nitko nema pravo upitati – ODAKLE IM JE TO ŠTO IMAJU?! Zaista ne poznaju strah!

STRAH

Rješenje opstojnosti države Hrvatske leži upravo u činjenici da elitu treba upoznati s tim neugodnim osjećajem. Ne moramo ih plašiti onim što puk osjeća svaki dan – strahom za golu egzistenciju, strahom da će im zlotvori pokrasti posljednje mrvice sa stola, strahom da neće dočekati sljedeće jutro! Našoj eliti bilo bi dovoljno objasniti da moraju odgovarati za siromaštvo i očaj svoga puka – i da će im biti oduzeto ono što su opljačkali ili pokrali. I da ih neće dovijeka štititi DORH i kordoni specijalaca s dugim cijevima!  

Po svemu sudeći samo strah elite može biti rješenje za njihovu bezobzirnost, bahatost i hedonizam. Odgovornost je na hrvatskoj javnosti da im ukaže na taj osjećaj, da ih nauči što je strah.

Anno Domini MMXIV./V.