IZBORNI PRAG

SANJAO SAM NOĆAS DA TE NEMA

10. kolovoza, 2011.

Piše: Zoran Milanović

Sanjao sam noćas čudan san
Da ležim budan na kreditu  od franka,
Koji me guta, guta
I tiho,tiho,
Neka druga valuta,
Možda euro, dolar il’ uplašena kuna
Moje ime doziva kroz noć,
Ružan san

Vidio sam u snu franak nadignuti
Ohol, krut, sve veći i veći
Crne konje i bankare  bez pjesme
I tiho bez glasa
Moje auto kupljeno na leasing odvoze bez sjete
A ja nemoćno u snu se pitam
Gdje a gdje
Gdje ste svi vi,
Nemoćni i prezreni

Ne čujem ništa
Samo iz daljine kao da čujem Jadrin glas,
U čemu vidim spas
možda svjetlo na kraju švicarskog tunela
Još samo  da Roha previše ne mudruje
Nego da i on konačno podvrisne
I švicarac za gušu odlučno stisne

U drugoj sobi susjed u magnovenju viče:
Hej noći stani
Zora nek svane
Neka  franak stane
Ostajem bez stana,
Moje ljute rane
Neka franak stane!

Na televizoru, dok, kao beskrajni dan
Traje ‘Duga mračna noć’
Franku nikako da padne  moć
Stoga očajan budan sanjam onu sretnu noć
Kada je  raja klicala Franku:’Volimo Jureka više od bureka’!
Danas bi ojađeni vikali:
’Volimo Jureka Franka više od švicarskog franka’
Jer današnji  franak
I njima uzima krvavi danak!

Od nemoći opet sam zaspao
I sanjao napuhani franak kako se diže i diže,
Sve više  i više ,
Dok mi  obični smrtnici s kreditima  ‘Pod sretnom zvijezdom’
Padamo  niže i niže
U agoniju koja je sve dublja,
Jer danas možemo ostati bez stana
A sutra i bez donjega rublja

Kada sam se probudio
Shvatio sam da to nije ružan san
Nego  java
A na javi švicarski franak, ja i strava
A gdje ste vi…

Izmučen surovom javom  opet bježim u san
U kojem nema franka  ni duge mračne noći
Samo sunčani dan
Napokon lijep san
Jer sanjao sam noćas da te nema!