GLAVNE TEME

SA ĆIROM GA UPOZNAO SILVIJE DEGEN

7. travnja, 2013.

Odmah je dogovorio probu za brata Stojka

O ranim danima Zdravka Mamića piše: Ante Matić

Zdravko Mamić je rođen u Bjelovaru 16. srpnja 1959. godine. Njegov otac je iz sela Zidine kraj Duvna, odnosno Tomislavgrada. Mamić je bio junior Dinama. Otac Josip radio je u Njemačkoj, majka Lucija brinula se o djeci.

Mamićev otac Josip je već s 15 godina krenuo u svijet, prvo u Crnu Goru, pa preko Ilidže, do bauštele u Njemačkoj. Godinama je crničio u lijepoj našoj tuđini, kućio i stjecao, pa je s vremenom stekao u Münchenu tri restorana. I mati njegova Lucija odlazila je u Njemačku na “privremeni rad”, a tada se Zdravko brinuo o braći.

Premda je brat Stojko stariji od njega dvije godine, Zdravko je imao glavnu riječ u kući. Stojko je bio vrlo povučen. Kao što je njegov otac iz duvanjskog sela Mamića sa Zidina odselio u Bjelovar, tako je Zdravko iz Bjelovara odselio u Zagreb, u Sesvete. Hranili su se u restoranu Veliki vrh i u Gradskom podrumu. Zapravo u Zagreb je Stojka i Zdravka ’71., doveo Rajko Flak. Flak je bio komandant vojne oblasti Bjelovar i trener kluba Mladost Ždralovi gdje su igrali Stojko i Zdravko. Flak je predložio Zdravkovu ocu da probaju igrati u Dinamu. Prošli su na probi i slijedila je mukotrpna godina. Dizali su se rano ujutro, išli u Sesvete u školu, pa u Maksimir na trening, pa natrag u Bjelovar.

TALENTIRAN NOGOMETAŠ

Stojko je bio odličan u naraštaju Zajeca i Kranjčara. Dva puta je proglašen najboljim na turniru u Viareggiou, na vrlo cijenjenom omladinskom turniru. Zdravko je jedini iz omladinskog Dinamova pogona tada bio reprezentativac Jugoslavije do 15 godina, ali cijeli taj naraštaj je profesor Kobeščak otjerao kao neperspektivan kad su imali 15 godina. Probali su još u Trešnjevci, gdje je trener postao Rudi Belin vrativši se iz Belgije. Ali on je ubrzo otišao, a s njim i Mamićeva nogometna karijera. Stojka su poslali u GOŠK Jug na kaljenje, pa je igrao u onom velikom Hajduku, pa u Napretku iz Kruševca, u Americi. Svugdje je bio odlično primljen, zapalio bi navijače, ali slamala ga je nostalgija i uvijek bi „zapalio“ doma. Kasnije je najmlađi brat Zoran napravio lijepu karijeru, ali Stojko je bio najtalentiraniji.

Stojko je probao u Dinamu u vrijeme Ćire. Probu mu je sredio brat Zadravko, koji je Ćiru upoznao u nekadašnjem kineskom restoranu ”Fenix” pokojnog Veb Velije. Zdravka Mamića je sa Ćirom upoznao Silvije Degen. Zdravko je Ćiri odmah rekao kako ima brata odličnog nogometaša I Ćiro je rekao neka ga dovede. Stojko je prošao pripreme, ali nešto se zakompliciralo, ipak Ćiro je Zdravku postao uzor i idol. “To je bilo čudesno vrijeme”- kaže Mamić – ”to je bio pokret. Bijeli šal je bio smisao. Ćiro je bijelim šalom bacao u trans Hrvata iza malih ekrana. Nikada se neće ponoviti to što je Ćiro imao ’82.“

PRVI POSAO NAŠAO MU JAKOV BLAŽEVIĆ

Zdravko je počeo raditi odmah nakon završene gimnazije. Preko obiteljskih veza prvi posao mu je našao Jakov Blažević. Namjestio ga je kao trgovačkog predstavnika Kožarskog kombinata Zaječar. Na poslu se Zdravko pokazao vrlo uspješan i kad je došla slavna ’82. Zdravko je u krugovima trgovačkih putnika bio već poznat.

Zdravko Mamć se te godine oženio, s Nadom, bila je osam godina starija od njega. Ćiro je bio kum: Iz tog braka ima sina Marija.To je početak gotovo patološke veze između Ćire i Mamića. Navijač Zdravko Mamić se uključuje u igre s igračima. Bez funkcije u klubu zaustavlja odlazak Mlinarića, ali i sudjeluje u dovođenju Harisa Škore. Godine ’86. po osnutku Bad Blue Boysa, s jedne strane radi za klub u prijelaznom roku, a nedjeljom na istoku vodi navijanje s ograde.

ŠUŠAK NIJE VOLIO DUVNJAKE

Devedesetih nije uspio kao njegov kum Ćiro probiti se do Tuđmana. Previše je bilo zakulisnih igara. Kaže da ga Šušak nije volio, Znam ja koji ovo pišem, da Šušak nije volio Duvnjake. Tih godina u Maksimiru vladaju Canjuga i njegovi pa Zdravko Mamić odlazi u Sesvete, Sisak, Osijek…

Propala je privatizacija Dinama. Došla je druga ekipa – Katičić, Canjuga. Sve bi to bilo normalno da se nisu palile uzbune svaki put kad bih došao na stadion. Razlog se zna. Koristio je svaku priliku da traži vraćanje imena. Pokojni predsjednik je bjesnio na to. Bio je već bolestan, ali klub je volio beskrajno. Na jednom sastanku kod Šelendića, Židak, Canjuga i Mamić razgovarali su kako da vrate Zajeca iz Grčke i ime Dinamo. Vratili su Zeku, a onda dogovorili vraćanje imena Dinamo. I za to su najzaslužniji Canjuga i Mamić. Na prijelomu tisućljeća, odlazi Canjuga, a Zajec, dolazi.

To su najteži trenuci u povijesti Dinama, tvrdi Mamić. Klub je grcao u dugovima – prema državi, prema gradu, prema igračima, vodilo se stotinjak sudskih postupaka. Pokrenuo je proces dovođenja Mirka Barišića u klub, a Zeko je tada bio direktor. Fredi Kramer, Ognjen Naglić i Mamić privoljeli su Barišića da postane predsjednik kluba. No, večer prije skupštine, Ćiro i ekipa priveli su Zajeca u Šumski dvor i tražili neki kompromis. Na toj su strani bili Novosel, Canjuga, Ćiro, Vinko Grubišić, ali i cijela momčad – Ladić, Jurić, Prosinečki… Zeko se pokolebao, ali oni nisu dopustili kompromis na skupštini. Pobijedio je Mamić uz pomoć Naglića i Kramera i Barišić je postao predsjednik Dinama. To je sada konstanta, u posljednjih 11 godina u klubu su Mirko i Zdravko. Kada je Mirko Barišić predložio da dođe na mjesto izvršnog dopredsjednika, Zajec je to shvatio kao napad na njega i otišao iz kluba.

To je, zapravo, vrijeme kada počinju i prvi veliki sukobi, priča o Agenciji, sukobu interesa. Klub je dugovao stotinu milijuna kuna državi i javnim poduzećima, 55 milijuna eura prema igračima. Nad sve se nadvila sjena Agencije, koju je ugasio kad je došao u Dinamo i o tome, kaže Mamić, postoje papiri na trgovačkom sudu. Mamić kaže da nije znao kako funkcionira politika, kako funkcioniraju mediji, pa je reagirao emocijom, srcem. Mirko Barišić nikada nije izgubio živce i svi njegovi istupi su odmjereni i bježi od javnosti. Mamić je postao poznata osoba po svojim termparementnim istupim na presicama i Dinamovim proslavama.

SPREMAN POMOĆI

Zdravko Mamić tvrdi da je klub Dinamo njegov privatni život. Unatoč njegovoj izjavi kako mu je Dinamo privatni život, njegova druga supruga drži tri ugla kuće, odigrala je važnu ulogu u odgoju djece, dok je on okolo radio razne poslove u klubu i tvrtki. Jako je uspješan kao biznismen i stekao je zavidno bogatstvo prodajom igrača i drugih poslova, građevinskih radova… S drugom ženom ima kćeri Luciju i Ivu.

“Ne mogu i ne želim pričati kome sam sve pomogao, ali moja socijalna osjetljivost je ekstremna. Ni to nije zanimljivo, sudbine tih ljudi koji bi bili u katastrofalnom stanju da im nisam pomogao, to mediji preskoče,- kaže Mamić i dodaje, zna Bog i to je dovoljno. Supruga, brat Zoran i sin Mario. S njima dijelim sve.

Kao klinac želio je biti kao Mišo Kovač i zato mu je pomogao kad je zatrebalo.

Maminjo je ponekad znao i promijeniti neki svoj potez, prihvatiti prijedlog, savjet prijatelja i komentatora. Sigurno mu mnogo rečenica izgovorenih u prijenosima ili izvješćima nije godilo uhu, kao što i komentatoru nisu sjedali potezi sve „luđeg“ Maminja. Završili su i na sudu, ostavilo je to ožiljak, ali i danas se Zdravko verbalno sukobio s ministrom, koji po mojemu sudu, nije normalan i kao takav ne bi smio biti ministar tako važnog ministarstva u Hrvatskoj. Nema to veze što je on Srbin ili komunist, ljevičar; taj ministar je loš čovjek i ne radi za hrvatske opće interese. Ovim ne branim Mamića ni slučajno. 

Mamić je potpuno ovisan o Dinamu. Klub je ispred i više od života. Točno je da je zaradio, ali nisu li i drugi koji su se upuštali u nogometni biznis? Odgovori na hedonistička pitanja u razgovoru s njim i ovom zapisu o njemu, otkrili su koliko mu je važna manifestacija bogatstva kroz jahte, vile i automobile. Sve on to ima, ali opsjednutost Dinamom zasjenjuje sve. Na kraju neću pogriješiti ako kažem, da je Mamićev Dinamo, u odnosu na sve hrvatske, a bogme i veliki broj europskih klubova, svemirski brod – u organizacijskom smislu.