GLAVNE TEME

S GRADONAČELNIKOM U NOVOJ GODINI

2. siječnja, 2013.

Milan Bandić  2013. dočekao u Maloj kavani

Piše: Dražen Stjepandić

Fotografije: Mario Čužić /www.mojzagreb.info

I za Novu godinu zagrebački gradonačelnik je imao gusto ispunjenu satnicu. Bio je najagilniji gradonačelnik u Hrvatskoj. Nakon što je posljednjeg dana u prošloj godini obišao gradilište Branimirove ulice, koja se treba spojiti s Novom Branimirovom i tako put od Sesveta do centra skratiti za 25 minuta, u 17:30 je bio na silvestarskoj predstavi Operetni express 2013. u Gradskom kazalištu komedija. Navečer je obišao prenoćište u Velikoj Kosnici, Kosnica bb u 21:30.

Tamo smo ga je već čekala skupina nas novinara. Krenuli smo ispred Gradske skupštine, Trg Stjepana Radića 1 u 20:45. Imali smo organiziran prijevoz u kombiju i passatu. Većina je bila u kombiju, a kolegicu Ana s Hit radija  i mene vozili su kao neke dužnosnike u crnom passatu.

Dok smo čekali da stigne gradonačelnik porazgovarali smo s nekima što su ostali bez krova nad glavom. Jedna, reče da je  frizerka, bila je jako vesela, pjevala je  pjesmu Crvene jabuke iz vremena dok im je pjevač bio pokojni Dražen Ričl:”Tada priznat ću ti sve, reči riječi dvije uuuuu- volim te…” Pjevala je samo tu pjesmu i samo te stihove. Tko zna što je nekada davno lijepo doživjela uz te stihove, pa ih ponavljala i za Novu 2013. godinu u prenoćištu, očekujući da će možda opet biti kao nekada.

Ispričala mi je kako je ostala bez stana u Trnskom. Htjela ga je prodati, ali nisu je isplatili, a stan su prepisali na sebe i tako spava u prenoćištu, a dane provodi po  gradu. Rekla mi je da ima i dvoje djece po domovima.

IZ JASENOVCA I PARTIZANA U PRENOĆIŠTE

Po hodnicima prenoćišta sam vidio i drugu djecu, cijele obitelji. Sreo sam i Nadira i Fatu Dedić, roditelje Totija i Rame Dedića. Još kao dijete Nadir je završio u Jasenovcu, odakle ga je izvukao jedan susjed musliman ustaša. Nadir Dedić ima plave oči, pa je taj susjed rekao da nije Rom i tako ga je izvukao iz Jasenovca. Poslije je završio u partizanima i kao petnaestogodišnjak s partizanima je ušao u Zagreb. Nadir Dedić je bio i jedan od ključnih svjedoka na suđenju Artukoviću.  Nadir ima preko opsamdeset, unučad i praunučad, nekada je imao i svoj stan, onda jedne večeri sin mu Ramo nije imao sreće na kartama i eto tako s bakom Fatom sad je u Kosnici, ali optimističan je kao uvijek.

Gradonačelnika su također dovezli u crnom passatu, s njim u društvu bio je gradski  ministar financija Slavko Kojić. Prateći gradonačelnika obišli smo sve paviljone. U svakom je bio priređen doček Nove godine. Kola i fanta, gradonačelnik je natočio i pjenušac i u svakom paviljonu je osobno podijelio na plastične tanjure narezani  odojak. Pozdravio se i s Nadirom i rekao mu je da pozdravi sinove.

HITNA, VATROGASCI I POLICAJCI

Iz Velike Kosnice  uputili smo se do Ustanove za hitnu medecinsku pomoć u Heinzlovoj 88. Passat u kojem smo mi bili stigao je prvi. Ispred je  čekala  ravnateljica Slobodanka Keleuva u društvu još jedne gospođe. Pretpostavljam da je u gradskom pasasatu očekivala nekog drugog, a ne mene s kojim je na sudu. Tužila me za klevetu i uvredu, zajedno s mojom bivšom šeficom Sinom Karli. Ipak srdačno smo se pozdravili na dolasku i odlasku kad sam joj poželio svako dobro u Novoj godini.

Iz Hitne otišli smo kod vatrogasaca u Savsku, pa u Matičinu kod policajaca. Svugdje srdačno dočekuju i nas novinare. Atmosfera svečarska i svuda nude jesti i piti. Svaki put gradonačelnik je dao prigodnu izjavu vezanu uz dotičnu službu u gradu. Srećom nigdje nije gorilo, svega nekoliko intervencija hitne i policije barem do ponoći.

Izlazeći iz policije pao je prijedlog da se prošetamo do Male kavane na Trgu gdje ćemo dočekati odbrojavanje, nismo imali ništa protiv, ali umiješao se gradonačelnik i reče nam da se parkiramo Po zidom, gdje su nas čekala rezervirana parkirna mjesta  

-Trg je prepun i nije se lako kroz masu probiti-reče gradonačelnik. Tako smo nastavili skupa. Dva crna passata i kombi s novinarima. Ima nas iz tiskovina, radija, televizije i s portala. Kad smo se iskrcali kod Dolca Pod zidom vidjeli smo koliko je gradonačelnik bio upravu. Na trgu oko bana čovjek na čovjeku. Gradonačelnik će poslije reći da je na središnjem zagrebačkom trgu bio trideset tisuća ljudi. Sviralo je Prljavo kazalište.

Osobno se iz Male kavane, uz Gradsku kavanu i Kavalir omiljenih  gradonačelnikovih  štacija na Trgu,  nisam se micao. Nakon pjenušca u prenoćištu za beskućnike, kulena u hitnoj i sira kod vatrogasaca, opalio sam po baliću i koli.

Gradonačelnik je u ponoć otišao na pozornicu i masi je čestitao Novu 2013. godinu. Za to vrijeme je gruvalo kao u jeku neke ofanzive i pravo je čudo što su u jutarnjim izvješćima od pirotehničkih sredstava spomenuli samo desetak ozlijeđenih. Kroz visoke prozore  Male kavane gledao sam kako vani sijeva. Noć je bila užarena kao željezo kad se kuje.

Poslije čestitke gradonačelnik je pozornicu ponovno prepustio Prljavcima, vratio se u Malu kavanu i Sretni Novu godinu poželio je i nama unutra. Izljubili smo se. Kolega Mario Čužić je uzeo fotoaparate i od ostalih fotoreportera i snimao je  zajedničke fotografije gradonačelnika i prisutnih novinara.

OBA SU PALA

Negdje iza dva poslije ponoći krenuli smo u KBC Sveti Duh posjetiti rodilište. U prvih tri minute iza ponoći rodila su se dva dječaka. U prvoj i trećoj minuti. Prvi koji ih je posjetio bio je gradonačelnik i mi njegova pratnja. Čestitke i cvijeće.

– Oba su pala-reče gradonačelnik u uključene mikrofone i kamere, dok su bljeskalice bljeskale.

Godišnje se u rodilištu na Svetom Duhu rodi preko tri tisuće djece, a u Zagrebu imaju rodilišta još u Petrovoj i Zajčevoj. Gradonačelnik reče i da je Zagreb jedan od rijetkih hrvatskih gradova u kojim život pobjeđuje smrt. Više se ljudi rodi nego što umre. Ipak smrt je težak protivnik. Te novogodišnje noći, kad su se već u prve tri minute rodila dva dječaka   na zagrebačkoj obilaznici poginule su dvije Karlovčanke i jedna državljanka Moldavije, na Trešnjevci je jedan čovjek ubijen…

Sve službe koje smo obišli nisu ostale bez posla.

Razišli smo se oko tri. U dizalu, dok smo se spuštali, napuštajući rodilište, gradonačelnika sam pitao koliko još ima toga za obići?

– Još sedam pa gotovo?-pitam u šali.

A zapravo u šali je uvijek mnogi istine. Već ujutro gradonačelnik je s predsjednikom Ivom Josipovićem posjetio je Dom za starije osobe Medveščak i uz novogodišnju čestitku štićenicima je rekao da su gradske vlasti pronašle 15 milijuna kuna kako domovi ne bi morali poskupjeti.

Opet je posjetio i podijelio više negoli svi drugi zajedno. Uz sve ostale gradonačelničke obveze u prosjeku svakodnevno posjeti, obiđe i otvori pet događaja, ustanova ili gradilišta dnevno. Subotom, nedjeljom i praznicima posebno.