GLAVNE TEME

REMI LUKE I MANDŽE

21. kolovoza, 2014.

U superkupu Hispanije-na Bernabeu, nije bilo ni traga nogometu

Piše: Zvonimir Magdić

S punim šakama – zlata, u šarenom loncu, kuha se – rat svih protiv sviju. Omnia bela contra omnes. Naguravalo se, nimalo kombiniralo – jasno – driblalo se uopće nije! Pa, nema više Štefa Bobeka.To je bio žestoki krik jednog spektakla – supercupa Hispanije – na Bernabeu-stadionu, kojem nije bilo ni traga.

NI TRAGA OD IGRE

Osamdeset tisuća fanatika, u redu, plavih i prugasto crveno bijelih, oni drukaju. Hoće 1:0. I – via! Ali, kaj je s onih-miljardu, na malim zaslonima dalekovidnica, diljem svijeta.Toliko me utakmica Real Madrida i Atletica, sinoć, preksinoć, nije bitno slamala. Pucale su mi kosti. Čuo sam ih. Škrgut. Jako dobro. Minute igre lete. A igri – ni traga ni glasa. Tolikih milijunaša. Pa, njihove su noge – zlatne! Spasile bi, prodajom, hrvatski deficit. Sve se nešto kuha – tamo – na tim užarenim klupama. Simeone, koji imponira jednom tvrdoćom, bio je sav sretan.U konačnici, oduzeta je slava ‘kraljevcima’. Ljutom gradskom supraniku.Real Madridu. On plješće! Ljudi, plješće! Sretnik. Znate kaj bi napravil podučavatelj – tamo prije, okruglo, sto godina – Gradjanskog, Marci Bači ili punim imenom, Martin Bukovi? Prešel bi doma. U svoju Kupsku ulicu 21. Bez ljutnje: Ponavljao bi: ‘Dečki, vi mogla bolje’. Ovima – i Simeoneu i Ancelottiju – sve je dobro, dok god nema oborenog palca, nekadašnjih rimskih, carskih loža. Da, španjolski je kralj bio ‘gore’. Među uzvanicima. I, navlačio za – Atletico! Nova je to, revolucija, sama po sebi. Bez giljotina!

ŽIVCI NA HOZENTREGERIMA

I, kraj naših Hrvata Modrića i Mandžukića, dugova – na pretek. Koliko samo računa! Svi do jednog, bez pokrića. Falš- rekli bi glazbenici – nogomet. Naši su ‘ vatrenjaci’ bili, nekako, uvučeni u sebe. Luka ispod svoje živosti i felš-lopti. Mandžo je htio, rušilo ga, ali lopte, ni za živu glavu. Na – glavu. A on je – broj devet.Visoka dužnost. Atletico, ipak nema klasu.A Realova ‘estrella’, zvijezda, apolonskog trupla,.CR 7, je, očito, tu, na lijevoj nozi. I, prešel je, u poluvremenu, sam, s igrališta. Jer ‘atletičari’ su – fajtali – po nogama da se sve prašilo. I, kak’ onda, dalje? Zaključnica: Loše. Negledivo! Za neutralca, općenito, ne i pojedinačno (za nas, Hrvati) ostavljalo se živce na – hozentregerima! Malo pucanja, malo obrana. Dva gola, za remis 1:1. Preludij koji prazni koncertne dvorane.. Nema Kroosa, nema Balea. Jedva vidim Jamesa.pri kraju. Ipak je tu. I jednim udarcem, jedna muha. Zabija. I, kako vele Dalmatinci, adio vam bilo.

NEMA KARTOFELSALATE U ESPANJI

Ne znam da li će Mandžukić, ikada u Madridu, sresti svoj bavarski ‘ lebensraum’. Jer, Robben i Ribery su tamo, sa strane, uvijek nekaj skuhali. Ovdje, te narodne kuhinje, s klobasama i kartofelsalatom, nema. Onako visok, on čeka tu loptu – iz zraka. Za glavu. No, njih, zasada, nema. Morgen…pjevao bi Ivo Robić. Sutra… Modrić bi ipak morao pa i kod Kovača, za Hrvatsku, ipak više naprijed-Ofenzivnije. Tražiti loptu za udarac. Ovako, postavlja se pitanje: kaj delal. Iako je kritika na mjestu. Pitoma. Jedna završnica – kraljevskog super- cupa – kojoj nedostaje šarma. Ovo nije igra ni za – britke bodove ni za ‘kervavu’ Europu. Ovo je trebalo biti- gratis – samo za publiku. Spektakl . Ona je to čekala. Nije dočekala. Ni mi, ni ja.. Ajmo u slijedeći četvrtak, na ‘Caldron’, na uzvrat! Možda bu bolje. Luka i Mandžo bit će – sigurno – raspoloženiji. Na prošloj utakmici, prolazili su jedan kraj drugog.. Bez guranja. I – riječi. Pa, nije to zagrebački električni tramvaj iz 1910.