GLAVNE TEME

RADITE TO NA WC-u, A NE PO DC-u

19. rujna, 2011.

Otvoreno pismo Vesni Škare Ožbolt

Piše: Dražen Stjepandić

Vesan Škare Ožbolt se vraća u HDZ, ako je točno što piše u novinama, onda u povjesti Demokratskog centra nije bilo bolje vijesti. Konačno, da ste smijenili  i samu sebe. Da, gospođo, bivša ministrice pravosuđa, nestranačka kandidatkinjo za predsjednika RH s jednim od najslabijih postotaka glasova… svakako ste predstavljali u javnosti,  no rijetko kao predsjednica DC-a.

Demokratski centar je ipak jedna mala, nebitna stranka, medijima ništa ne znači, pa je bolje biti bivša ministrica… Bježite  od sebe, a sadašnji DC je upravo vaše djelo, slika i prilika vaše političke nesposobnosti. Sadašnji DC je zrcalo vaše političke pameti u koje naravno ne možete pogledati jer vidite sebe, pa kao što ste napravili fejsliftinge  na licu isto pokušavate s posrnulom političkom karijerom.

Što se sve nije govorilo protiv: Mate Granića, Đure Njavre, Radovana Fuchsa, Joška Morića, Zorana Škugora, Božidara Etlingera, Zorana Šanteka, malog Botice, Jasne Ladić…

Uvijek su bili drugi krivi, nikada ni za šta nije odgovarala Vesna Škare Ožbolt, a stranka godinama izrazito i samo služi vama i vašim ambicijama.(v namjerno pišem malim slovom jer veliko izražava poštovanje, a vi ga ne zaslužujete) DC je odavno postao privatna stranka, za privatne planove, pa kako onda  može netko drugi biti kriv za bilo što?

SPORAZUM  S  HDZ-om  JE  “PAO

Najbolji primjer vašeg rada su pripreme za predstojeće izbore. Cilj je bio jasan – Vesna Škare Ožbolt se treba vratiti u Sabor i taj cilj ste deklerativno više puta i sami istaknuli, samo što ste  u stranci govorili “DC”, premda smo svi znali da ste mislili na sebe, svoju i jedinu sebe. Plan je bio uobičajen, koalicija s nekim tko bi trebao prijeći izborni prag. Potpisan je sporazum o suradnji s HDZ-om i surađivali smo sa strankom na vlasti, a istodobno u stranačkim prostorijama nije bilo ni toalet papira, a o papiru za printanje da ne govorimo.  Za sve akcije u Gradskom odboru otkidali smo od usta i skupljali smo dragovoljne priloge.  Istodobno HDZ je  partnere iz koalicije nafilala milijardama proračunskog novca. Ima i onih koji tvrde da nije bilo sve tako besplatno, samo novca nije bilo za DC nego samo za vas.

No, nije sve u novcu, u vrijeme potpisa tog “jakog” sporazuma i vezivanja uz HDZ događali su se protesti branitelja i Facebook revolucija. HDZ je imao najniži rejting u povijesti. Stati uz HDZ tada je bilo kao nuditi savezništvo Hitleru četrdesetpete.

U vrijeme vatrometa demokracije naša stranka je bila kuš kao i milijardama nafilani partneri iz koalicije. Neki iz najbližeg okružja Vesne Škare Ožbolt u svojim kolumnama su pisali kako zbog prosvjednika nisu “mogli slobodno prolaziti”. Nije se samo šutjelo, nego se pro režimski mrmljalo protiv prosvjednika u vrijeme dok je narod opravdano pokazivao svoje nezadovoljstvo, ovom nenerodnom vlašću lopovskog HDZ-a, nezaposlenošću i bijedom, koju zbog nje proživljavamo.

I…? Zašto je sporazum pao, pa „pao“, odnosno propao?  DC-u je nanesena neprocjenjiva politička šteta. U vrijeme kad se stvarao rejting mi smo zastupali interese Vesne Škare Ožbolt, šutjeli kao Maček za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali ako poslije svega odlazite u isti taj HDZ, jer od koalicije nema ništa,  za DC nema većeg blagosova.  Trenutno to djeluje katastrofalno, ali  poslije će se to pokazati kao spasonosna prekretnica.

Bolje da od koalicije ne s HDZ-om, nego bilo kim nema ništa,  jer kome treba stranka koja nema ni 1 posto glasova? S takvim mirazom i ugledom stranke, koja je šarala sa svakim, nije se lako dobro udati. I kad ste nas je do toga tako mudro doveli sad bježite  kao Sanader. Zapravo pogrešno mislite da se samo tako može pobjeći i da vas dalje neće pratiti vaše političko remek-djelo. U Kuranu piše kad čovjeka sahrane onda njegova djela ostanu s njim, a obitelj, prijatelji i imovina odu od njega

STRANKA RADI PROTIV NAS

Na konferenciji u Novinarskom domu, održanoj proljetos, na kojoj uobičajeno nije bilo ni jednog novinara, za što su, zna se, uvijek drugi krivi, čuo sam tko su sve kandidati na predstojećim izborima. Tražio sam i dobio riječ te sam na govornici rekao kako mi je drago što na izbore izlazimo samostalno i zatražio sam da se još jednom razmotri odluka o neizlasku na izbore i u Drugoj izbornoj jedinici. Pitao sam zašto se nama, koji živimo i radimo u Drugoj izbornoj jedinici, ne daje prilika. Na posljednjim lokalnim izborima za Vijeće gradske četvrti osvojili smo 3,7 posto, a na izborima za Mjesnu samoupravu Trnava osvojili smo 5,7 posto. To je u postocima bio najbolji izborni rezultat na području Grada Zagreba. U Drugoj izbornoj jedinici stanovnici Dubrave, Sesveta, Dugog Sela i Vrbovca čine više od 70 posto stanovništva, a u povijesti stranka je na raznim izborima osvajala spomena vrijedne rezultate. Rekao sam da nemamo što izgubiti i zatražio sam priliku, odnosno barem imenovanje nositelja predizbornih aktivnosti i znao sam da tu priliku nećemo dobiti, jer sve mora odobriti ona, koja je konstano gušila volju i energiju Gradskog odbora. Kad sam sišao s govornice govorili su mi da sam se zabunio kad sam rekao da samostalno izlazimo na izbore. Ne, znao sam da će to tako biti jer je tako bilo i uoči lokalnih izbora 2009. godine. Jalovo se koaliralo, odnosno pregovaralo se sve do četvrtka navečer, dva dana prije posljednjeg roka za predaju izbornih lista. Tada smo nekolicina nas iz raznih gradskih ogranaka odlučili odigrati tu utakmicu i samostalno izaći na izbore. Većina nas je iz svog džepa, predstavljajući Demokratski centar u svojim sredinama, osvojila postotke veće nego što ih stranka samostalno ostvaruje, odnosno više od   predsjednice na predsjedničkim izborima. U prosjeku dvostruko veće nego što je naša predsjednica kao nestranačka kandidatkinja osvojila kad je išla za predsjednicu.

Poslije loklnih izbora  drvlje i kamenje bacalo se na na dr. Božidara Etlingera – čovjek možda nije bio vješt političar, ali je znao zasukati rukave i nije se libio izvaditi iz svog džepa najviše od nas. Zapravo tom starom purgeru i istaknutom fizičaru najveći problem je bio što je slušao Vesnu Škare Ožbolt, a ova je uvijek izvodila bijesne gliste, za sve se pitala, a jadni doktor je kasnije bio za sve kriv.

Kasnije sam doznao kako su se iz stranke trudili da nam odnemognu gdje god stignu. Primjerice, na dan našeg središnjeg predizbornog skupa. Ispred Mjesne samouprave 30.svibanj trebali su nam srediti pozornicu za uredno najavljeni skup, na što smo imali pravo. Ali, nisu je postavili jer u stranci nisu uplatili propisanu pristojbu. Naravno, pokvareno, kakvi jesu, nama su rekli da su pristojbu  platili. Srećom, u dvorištu pored samouprave bila je jedna mala betonska pozornica. A što da je nije bilo? Kakav bi to bio skup, s glazbenim programom bez pozornice.  Htjeli su nas minirati, eto to je Vesna Škare Ožbolt.

Ni vi, naravno, niste mogli doći u Donju Dubravu, a obećali ste i niste došli  kao ni prije toga na Črnomerec, u Novi Zagreb … u vrijeme izbora imali ste važnijeg posla. Nije mala stvar biti vlast u Velikoj Gorici. A poslije su vaše trabantice pričale da smo glasove dobili na ime predsjednice. Ne, mi smo dizali vaše ime i barem na idućim lokalnim izborima u Zagrebu stranka može pokazati neki politički kapital. Tih tri i nešto posto, koliko su pojedini od nas osvajali, nekome je jako nedostajalo i tek će nedostajati.

Ipak, kasnije nismo postupili kao vi prema nama, nego smo pomagali u prikupljanju potpisa, potrebnih za znate već koju neuspješnu kandidaturu. Zbog skupljanja tih potpisa nisam stigao otići po ženu u rodilište. Mi iz Zagreba skupili smo više potpisa nego Gorica, a poslije svega toga na jedan sastanak u Gradski odbor došla nam je delegacija iz Gorice i rekli su nam da Gradski odbor ne postoji. A nas koji smo tvrdili da itekako postojimo i da ništa nismo lošiji od turopoljske garde, nego smo jedino amateri jer za svoj rad ne primamo plaću kao oni u Gorici, rješavalo se jednog po jednog. Prvo za predsjednika Gradskog odbora nije priznat Botica, kao, mali se previše zaletio. Kao dijete stražnjicu  otvoreno je ponudio svoje ambicije, no takvi Vesni Škare ne trebaju jer samo ona smijela imati ambicije. Onda je eliminiran Črnomerac, Jasna Ladić je proglašena ludom, a preostali normalniji predstavnici, bez obzira na izborni rezultat, stopirani su na razne načine. Na njihovo mjesto dovedena je osobna prijateljica Kostadinka Velkovska, u šezdeset i nekoj bez ikakvog ranijeg iskustva u politici, ali, eto, osoba je od imena i prezimena, pa smo glasali za nju, a ja sam izabran kao njen zamjenik.

Krenulo se ambiciozno, priređena su dva roštilja, ja sam pitao kakve to ima veze s politikom, ali bio sam nadglasan. Dobro, nije bila loša atmosfera, a i roštilj je bio dobar. Drugi put se to zvalo “rolanjem protiv droge”. Opet sam govorio da izraz ‘rolanje’ u žargonu znači motanje, oni koji to znaju smijat će se, ali opet sam bio višestruko nadglasan. No akciji sam se opet pridružio čista srca, čak sam poveo i dijete.

Kad sam dolazio na Jarun zatekao sam malog iz ureda Vesne Škare Ožbolt. Ožalošćen je sjedio na rubniku. Napala ga predsjednica, kao, zašto nije bilo više ljudi i gdje su novinari?

“Zašto ih ona nije dovela”, rekao sam mu i podigao ga. Isto to sam kasnije ponovio predsjednici Gradskog odbora kad mi je rekla da organiziram tribinu u Dubaravi, ali predsjednica neće doći ako ne bude  oko sto ljudi. Zašto ih sama ne dovede, kad je takva zvijezda, gdje joj je publika? Nema publike, kao što ni ona nema poštovanje prema članovima DC-a.

Inicirali ste  rolanje na Jarunu, ali nismo bili “počašćeni” druženjem s vama. Otišli ste  nezadovoljni jer nije bilo kamera i novinara. Došli ste  zbog medija, a ne svojih “dragih deceovaca koje nećete nikad ostaviti”, kako ste  više puta rekli. Potom ste nestranački kandidirali za predsjednicu države. Mislite da će nekome nedostajati takva predsjednica? Joj, kad bi zaista otišli  kao što novine pišu i riješili nas vaših frustracija i kompleksa. Osoba kao Vi nikom neće nedistajati.

ZOVU, SAMO ZOVU, A MENE NEMA

Poslije “rolanja protiv droge” stalno su me zvali na sastanke, a ja se, kao, nisam javljao na mobitel. Jedino me uvijek Rajka dobivala, a mali tajnik iz vašeg ureda  nikako. A kad bih se na sastancima pojavljivao, slušao bih prodike oko toga kako oni rade, a mene nema. Odgovarao sam da im barem ne smetam, a kad bih imao kakav prijedlog, čak i ako bi se nekome svidio u raspravi kasnije bi ga vi stopirali. No, nisam ništa poduzimao, pustio sam da sve samo nadođe. I evo nadošlo je sve se pokazalo u svoj punini političke bijede Vesne Škare Ožbolt.

TKO LAŽE TAJ I KRADE

Kad sam s grupom kolega pokrenuo portal Tjedno.com nazvao sam doktora počasnog predsjednika, nekada komunistu, pa Židova, a sada katolika, da porazgovaramo o promociji hrvatske kuhinje u Kini. O tome je pričao na tribini u Obrtničkom domu prošle godine u listopadu.

“Pogrešno, pogrešno”, odbrusio mi je neljubazno, zaboravio je vlastite riječi kao i Vesna Škare Ožbolt.   Ponašanje doktora, nekada komuniste, pa Židova i sada katolika nije me iznenadilo jer već je dulje vrijeme u stranci nudio samo svoju namrštenu facu. Zamislite od ljudi iz stranke ne mogu dobiti ni izjavu, tad sam rekao jebeš takvu stranku, ali sada kažem jebeš takve ljude u stranci.

Kad se isti taj jednom izderao na stranačke kolegice, ustao i otišao, i to baš u trenutku kad sam ja došao, došlo mi je da mu kažem: “Doktore, a da vi potražite liječnika?” Nisam ga odmah opalio nogom u stražnjicu jer je stariji čovjek, a  zapravo je to najviše zaslužio.  Inače, ta doktorova dernjava na stranačke kolegice zvanično je imala naziv Susreti sa stranačkim veličinama. Sreća da nije bilo više ljudi da ne gledaju kako je bivši komunist, Židov i katolik ispao velik. Naš počasni predsjednik.

Poslije toga s predsjednicom Gradskog odbora na portalu Tjedno.com objavio sam razgovor o njenom novom CD-u. Ne misleći ništa loše, želeći  pomoći na svoj način, obratio sam se bivšoj ministrici… koju smo mi u DC-u zvali  predsjednica, a vi se tako u javnosti nikada ne predstavljate. Rekli ste  da ćete pogledati portal i u narednom razgovoru čak ste ga pohvalili.

“Pošalji mi pitanja”, rekli ste i prekinuli razgovor.

Prvi put pitanja niste  dobili, onda ste rekla da se nalazite na Korčuli i da imate  slabu vezu, iako je na otocima  internet dostupniji negoli na kopnu. Onda, ovo, pa ono i odgovori nikad nisu došli. Zadnji put ste mi rekli  da mislite  na mene, ali znam ja kako – na svoj pokvareni sadistički način, s omalovažavanjem i podcjenjivanjem. Mislim da je to sindrom žene koja misli da se mogla bolje udati, pa mrzi dijete zbog kojeg se udala za pogrešnog čovjeka. Tako Vesna Škare Ožbolt kao rođeni aparatčik i komesarka žali što nije u jačoj stranci, ali, eto, pogriješila je napuštajući HDZ, jer iz njene sadašnje  perspektive, a kod vas je samo promjena mišljenja trajna, pametni su samo oni u većim strankama i svi smo mi u DC-u za vas smo budale. Pogriješili ste što ste otišla iz većeg kluba, a u manjem se ne snalazite najbolje. Vesna Škare Ožbolt  zapravo ne da ne cijeni, nego čak mrzi članove svoje stranke. Donekle cijenite one što su bili u HDZ-u, što najbolje govori podatak da ste za izbore uzela staru kramu iz HDZ-a, a nakon poraza na izborima 2000. godine prešlu u DC. Idite  i vodite  svoju kramu, ali ne govorite  da svi prelazimo u HDZ, jer da smo to htjeli tamo bi se sami upisali, a ne u DC. Što s onima koji bi rađe prešli u SDP? Zato nemojte i mnoge od nas jeftino prodavati kao sebe.

VLAST, KORIST I PRIVILEGIJE

Pokrenuti novi list, časopis, portal ili bilo koji drugi novi medij  jedan od najsloženijih novinarskih zadataka. Mnogo je tu nerazumijevanja  i omalovažavanja, posebice ako krenite s malim kapitalom u novu avanturu pokretanja nečeg novog. Zato nisam zamjerio ni stranačkim kolegama što ne vjeruju u ono što radim. Svaki put kad ste mi rekli da ćete poslati  odgovore na pitanja za intervju, a na njih sam računao jer vjerujte nisam znao da ste baš takva lažljivica. I baš super,  ako se vratite u HDZ tamo i spadate. Tko laže taj i krade, zato vas i privlače oni koji su Sanderu držali stražu.

Dok sam ljetos čekao odgovore na ta pitanja rekao sam vam,  ako nemate vremena, napravimo živi razgovor preko spikafona, a da ću poslije poslati autorizaciju. Ali kakav razgovor, kakva autorizacija, radi se o sadističkom ponižavanju zasnovanog na spomenutom sindromu. Najmrži su joj još neki, kao, funkcionerčići u DC-u, to su tek za vas budale. I to ste sada jasno pokazali kad iz DC-a bježite kao Sanader.

Ovoga ljeta, poželio sam napraviti intervju s direktoricom drame na 57. Splitskom ljetu Senkom Bulić. Premda sam bio blizu Splita, Senka Bulić zatražila je da pošaljem pitanja, ali za razliku od Vesne Škare Ožbolt, zaista mi je na njih odgovorila.  Jedno od pitanja glasilo je: “Što mislite o Vesni Škare Ožbolt?”

“Bila je dio koalicije koja je glasala protiv mog izvještaja o poslovanju Pučkog otvorenog učilišta, iako je bilo pozitivno ocijenjeno od strane stručne javnosti i publike. Mislim da je njen angažman u politici motiviran samo željom za ostankom na vlasti i s tim povezanim stranačkim koristima i privilegijama. Ne razlikuje se u tom pogledu od prosječnog hrvatskog političara. Mene u politici više zanimaju ljudi s orginalnijim stavom, idejom, veća gesta…”

Znao sam da je radila u Gorici, ali kad sam postavljao pitanje nisam znao što će Senka Bulić odgovoriti. Nisam htio cenzurirati odgovor, ne zato što mi Vesna Škare Ožbolt nešto prije toga na postavljena pitanja nije nikad odgovorila, nego zato što sam protiv cenzure. Pa nije to portal Demokratskog centra na kojem je sve pod kontrolom Vesne Škare Ožbolt i nekog od njenih poltrona. Portal smo i pokrenuli zbog demokracije i nedostatka slobode mišljenja i izražavanja u medijskom prostoru. Osim toga Senka Bulić je Vesnu Škare Ožbolt odlično opisala što se vidi iz ovoga o čemu novine sada pišu, zato ju je to i zabolilo. Uopće mi nije žao što sam ubrzo nakon toga i zbog toga, smijenjen s mjesta zamjenika predsjednice Gradske organizacije.

DOŠAO BIH DA SAM ZNAO ZA SMJENU

Prije smjene čak me nova tajnica dobila na telefon, ali već sam imao zakazanih obveza, a uz stalni posao i portal, imam i troje djece, stare roditelje, pristaša sam cijeloživotnog obrazovanja pa još studiram, imam i literarnih ambicija… Mene se ne može zvati par sati prije sastanka, pa nisam mogao doći na taj gradski. Sad mi je žao, jer nisam znao da ću biti smijenjen. A da sam znao da će me mijenjati, bez obzira na druge obveze, umor i iscrpljenost baš bih došao. Čuo sam da je bilo jednoglasno, mašala. Zamislite da je netko bio protiv, pa da zbog mene nastrada i sada ne može prijeći u HDZ. Jedino me zanima je li sve to bilo po statutu jer predsjednica Kostadinka Velkovska  na sastanke Gradske organizacije redovito poziva ljude koji uopće nisu članovi stranke, a kamoli Gradskog odbora. I upravo su oni često vodili glavnu riječ. To je za umirovljenike koje je Kostadinka okupljala super, ništa ih ne košta, a brzo im prođe sat- dva.

Jesu li takvi glasali za moju smjenu i koliko ih je bilo?  Čovjek od kojeg sam doznao da sam smijenjen i koji treba mene zamijeniti još nije ni član Gradskog odbora, ali tvrdi da je  postao zemjenikom Kostadinke  voljom predsjednice, a ova na tu odluku ima pravo. Znam da na sve ima pravo, jedino jadnik nije znao da nije njega predvidjela da zamijeni mene na mjestu zamjenika, nego onog malog koji me nikad nije mogao dobiti, pa često nisam dolazio na gradski.

Poslije dugog toplog ljeta trebalo je prikriti da se nije ništa radilo, a najbolje je da se za to nekog okrivi. Okrivili su mene i na prvom jesenskom sastanku jednoglasno su me smijenili.   Nikad nisam pročitao statut, niti me zanima, nisam se zbog toga upisao u DC, ali onako, od oka, rekao bih da sve nije bilo po statutu. Jer zašto bi mi poslije smjene poslali “prijatelja” da me savjetuje da sam napišem ostavku?

Možda hoću, ako oni što ostanu u DC-u to zatraže, no prije toga da završim ovo otvoreno pismo. Čestitam onoj koju smo zvali predsjednica što odlazi, ali je upozoravam da ne priča da nas sve vodi u HDZ, da smo htjeli tamo bi sami otišli.  Želim ostati u DC-u i otkud vam pravo da mislite da će bez Vas nastati potop.  To što radite  napravite na WC-u, a ne po DC-u! Idite, ali ako mislite da ste samo vi i vaši ljudi Demokratski centar grdno se varate, vi ste bili samo najveće zlo i zaista ne mogu vjerovatio da to zlo odlazi samo. To se rijetko događa da zlo ode samo.

Politička mizerijo, sanaderu, ne vesno škare ožbolt jedna.