Drugi doktor iz Bosne ponosne, pada s Mosta u zagađenu rijeku. Jer, oni koje on liječi, sve više boluju od onoga čime ih liječi. Bem ti miša, zar je moguće da je ovo zemlja kameleona, potencijalni političkih teških bolesnika i političkih mrtvaca. Nije ni čudo što je tomu tako, ako se ima na umu, da je sva sila liječnika jurnula u politiku
Napisao: Ante Matić
Veliki pjesnik Mak svoju znamenitu pjesmu Modra rijeka, završava stihovima: Valja nama preko rijeke. Da bi čovjek prešao s jednoga kraja na drugu obalu, ljudi su gradili mostove. Postoje poznati mostovi na rijekama na ovom našemu planetu, kao što je, primjerice, Ponte vecchio na rijeci Arnu u Firenci, kojeg je Michelangelo ovjekovječio na slici u Sistinskoj kapeli; posljednji ili strašni sud, pak, na toj čudesno lijepoj slici, Lucifer preko rijeke Arna prebacuje u lađi zle s jedne na drugu obalu. Na toj mračnoj paklenoj rijeci nema mosta, jer su obe obale za smrtnike predjeli nevolje i nesreće. Naveo sam Stari most u Firenci ne slučajno, jer je tim mostom prelazio Leonardo, Michelangelo, Gotto, Rafaelo, Bramante, Boticcelli, Machiavelli, Beatrice… i ja sam prelazio preko tog mosta na Arnu više od tisuću puta i jednoga dana s mosta gledao kako čovjek utapa ženu nedaleko od tog mosta. Nitko joj nije pritekao u pomoć. Čudno i strašno, a istinito. Andrić je dobio Nebela zbog ćuprije, a Božo Petrov i njegova bratija preko nekog Mosta žele skoknuti u sedlo vlasti, pa izvoljevaju i zanovijetaju poput onog novinasrkog spadala, koje godinama zanovijeta, naspram stranke koja je dobila najviše mandata na nedavnim izborima. Čudan neki svijet, ti Hrvati! Šaka jada, koja svako toliko se diže, da ne zna na što i zbog čega i u čiju korst.
Uvijek zaokružujem iste-zna se
Ovih dana sam sreo jednog od tih ljudi od Mosta, pa sam ga pitao komu će se prikloniti, a on mi odgovara, da neće ni tamo, ni amo.
Ako je tomu tako, a izgleda da jest, onda ispada da u zemlju Hrvata oduvijek, pa i sada, odlučuje manjina o većini. Još jedni izbori su iza hrvatske glasačke svjetine. Našao sam i ja za potrebu još jednom glasati s mojom štovanom punicom Ružom na istom glasačkom mjestu u zagrebačkim Gajnicama gdje glasujemo od 1990. godine. I uvijek zaukružimo iste – zna se! Izbor nije zaista ostavljao previše mogućnosti jer je prije političke ponude, u različitim strankama već bila dio viđenog. Nije bilo moguće neko veće iznenađenje glede dvije vodeće stranke, osim Mosta koji je u sebi prikupio neke otpadnike iz „stranke opasnih namjera“ pa izgleda da je taj Most dio smišljenih programiranih disidenata i par političkih slučajnika, kojima su se prikrpili politički mrtvaci. Kao oni ne pripadaju ni jednoj političkoj formaciji, ali sam ih ja prokužio i glasovao, naravno, za sve osim SDP, sve osim epigona komunističke ideologije koja je uništila dodatno u ove četri godine i hrvatsko gospodarstvo, a usljed porasta nezaposlenosti okrenula školovanu mladost prema emigracijskim tijekovima, konačno osnažila negativna demografska i gospodarska kakretanja i trendove, eliminirajući svu nadu hrvatskih ljudi u bolji i sretniji život u svojoj mladoj državi. Naravno i normalno, svaka stranka ima svoga vođu, pa tako i stranka koja u svom nazivu nema ništa hrvatsko, nema onu ključnu riječ koju ima gotova svaka hrvatska stranka osim stranke, koja je sljednik komnustičke partije Hrvatske. Trenutačni vođa te partije izvalio je toliko gluposti i ostao na političkom nogama, da je to fenomen u hrvatskoj ponerologiji. Taj bahati i arogantni gorštak izvalio je čak i to da je Hrvatska „slučajna država“, pa da su za nju ratovali siromasi, fukare i nepismenjaci, seljaci…i koješto još lupetalo je to komnističko bovino, da je pravo čudo da je dobio toliko glasova birača na nedavnom izborima. Izgleda da su hrvatski glasači neke poslušne ovčice, koje tr
e na solilo.
Drek za dernek
Promjene i reforme su nužnost, ali one ne mogu doći od stranke opakih namjera i njihovih priljepaka. Hrvatsko izborno tjelo, na sav moj užas, izgleda to još uvijek ne shvaća, zahvaljujući medijskom teroru lijevog usmjerenja u kojemu se poimanja faktualnog realiteta ne može ni osjetiti. Izbornu večer sam proveo u krugu obitelji i gledao taj posljednji hrvatski izborni cirkus, tu hrvatsku šaku jada!
Zaista, bila je to ne samo mizerna TV politička predstava prezentacije izbornih “pobjeda“ i fijaska, već i privremeni kraj jalove političke kampanje. Utoliko je i izborni rezultat donekle korektan, rezultat u kojem su neki politički slučajnici kao Most sasvim prirodno došli u fokus političkih razmatranja, zauzeli poziciju arbitra. Oni su zadobili naklonost birača kao razumljiv rezultat djelomičnog otklona prema dvijema osnovnim političkim strankama. Međutim i taj favorit povremene političke zbilje, koji ima kao čelnika neuropsihijatra pustipratra, očito će imati dosta posla i pacijenata za tretmane pa i u vlastitim redovima. Štoviše, s nekih među izabranicima Mosta, poput onog Stipe Petrine, dakle s likovima koji su se po svojim frakasantnim izjavama poprilično «proslavili», a njima bi ovaj mladi neuropsihijatar mogao mirno navući i luđačku košulju. Prvi među jednakima u Mostu, Božo Petrov, «pobjednik» večeri na TV ekranu nije ostavio previše entuzijazma, hladan, proračunat, bez emocije na licu, bez karizme i samo nas na određeni način podsjeća na neke bivše političare iste profesije iz susjedstva koji su završavali svoje političke karijere šećući se po hodnicima haaških kazamata. Taj psihijatar i pustipratar s odvutom kragom kaputa, kao da šeta s curom po rivi i pravi se važan, šepuri se pred hrvatskom političkom naivom uz groblje političkih mrtvaca, poput pjetlića; kažem i ne lažem, taj zanimljivi mladoliki psihijatar vješto pregovra sa ljudiam iz stranke opasnih namjera i stranke opakih navada. Drugi doktor iz Bosne ponosne, pada s Mosta u zagađenu rijeku.
Premijer na odlasku, komunističko bovino, po njegovim riječima, premijerove « slučajne države », čiji Ustav je permanentno bacao pod noge, gazio u bezbroj prilika, mogao bi, dakako, po svim izjavama i nepodopštinama koje je činio ili manifestirao, od javnih uvreda dužnosnika države, počevši od Predsjednice Republike do zastupnika u Saboru, i svih građana Hrvatske, pa do čina obiteljskog nasilja, evidentne i radne i stvarne lijenosti, uništavanja nacionalnog gospodarstva…završiti na groblju političkih mrtbvaca, naravno , ako ga doktor ne onim od čega je sve vipe bolovao čime se liječio. On je svemu tome unatoč, kao evidentan politički kameleon i skori politički mrtvac, spasio svoju stranačku i premijersku poziciju pretvorivši ju u «domoljubnu», patriotsku zahvaljujući toj privremenoj političkoj luđačkoj košulji za jednokratnu uporabi u bremenito vrijeme, koje podjednako izaziva u nama udivljenje i sažaljenje.
Kako sada stoje stvari, nekima će doktor obući luđačke košulje. Jer, oni koje on liječi, sve više boluju od onoga čime ih liječi. Bem ti miša, zar je mogu
e da je ovo zemlja kameleona, potencijalni političkih teških bolesnika i političkih mrtvaca. Nije ni čudo što je tomu tako, ako se ima na umu, da je sva sila liječnika jurnula u politiku i vlast u zemlji Hrvata.
Da ironija bude veća, a zbilja sve rješitija i zornija, jedan je kirurg svojedobno bio ministar unutrašnjih poslova, odnosno šef svekolike hrvatske policije. Čovjek zamijenio kirurški skalpel za pendrek!
A moj poznanik Spadalo, nema dlaku na jeziku, pa kaže, da je to sve skupa drek za dernek!T
