PRVI SIJEČANJ 2014.

PRVI SIJEČANJ 2014.

27. prosinca, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

sdur2672225

Može biti kapitalni datum za Hrtvatsku

 

Napisao: Saša Radović

Fotografija:www.glasistre.hr

Neki dan u kafiću čujem dio razgovora: Ma, tko (je..) Perkovića, svejedno mi je hoće li ga isporučiti Njemačkoj ili ne…“.

Nije svejedno! Prvi siječanj  2014. kapitalan je datum za Hrvatsku, iako se tog 1. siječnja neće ama baš ništa dogoditi. Neće tog dana Josip Perković biti pritvoren, a još manje izručen Njemačkoj, bit će to običan kratki zimski dan i duga zimska noć. Pa ipak će ta prva srijeda 2014. – barem simbolično – biti prijelomna i možda će obilježiti početak kraja mračne i surove vladavine UDB-e u Hrvatskoj. Polupijani posjetitelj kafića, a ni naše opijeno i drogirano stado stoke sitnog zuba ne shvaća da je Josip Perković ikona, portret koji stoji iznad sva tri predsjednika nove Hrvatske.

Iako naš premijer Milanović proklamira svjetlu budućnost i lukavo minorizira prošlost („nećemo ganjati vještice“) – moramo se vratiti na prošla dva desetljeća – na ishodište zla obilježenog krvavom, crvenom petokrakom!

OD LENJINOVE ČEKE

Perković je srž sustava skrojenog u Oktobarskoj revoluciji koji svoju kulminaciju moći i kapitala doživljava ovih dana u Rusiji, Bjelorusiji, Kazahstanu, Hrvatskoj… Od Lenjinove Čeke, tajne političke policije utemeljene prosinca 1917., kasnije KGB-a, a kod nas preko Titove OZNE, UDBE, SDB… pisana je krvava povijest ubojstava disidenata nepodobnih vlasti. Te službe imale su neograničenu moć i logistiku mjerenu milijardama.

Nakon pada Berlinskog zida realiziran je plan 17. lipnja 1989. godine u jarunskoj baraci. Tamo su 47 udbaša na tajnoj i ilegalnoj skupštini promovirali KOS-ovca Franju Tuđmana u predsjednika HDZ-a. Slijedila je najveća pljačka Hrvatske od stoljeća sedmog. To je bio početak – kraj je surova današnjica, ogoljela Hrvatska na rubu kolapsa.

Titovi udbaši, Perković, Mustač, Manolić, Tuđman, Boljkovac, Gregorić i drugi, uz svoje izdanke i učenike Sanadera, Bajića, Karamarka i Milanovića – razorili su resurse Hrvatske i osigurali lagodan život svojim potomcima. Temeljna ideja o vlasti 200 bogatih udbaških obitelji u Hrvatskoj u potpunosti je uspjela. Faktični kraj prve faze bio je kada je vlast javno priznala da je Hrvatska kriminalna država bezakonja i pljačke. Glavna državna revizorica Šima Krasić u svom revizorskom nalazu navodi da je 97% pretvorbe nezakonito. DORH s čelnikom Mladenom Bajićem zatvara oči i čini najveći zločin svojim programiranim nedjelovanjem. Otvara se Pandorina kutija, zli duhovi preplavljuju Hrvatsku – kradu, pljačkaju bez straha – sve do danas! Golemi kapital iznesen je u porezna utočišta kao i dobar dio državnih milijardskih kredita.

Hoće li jezičac na vagi pravde prevagnuti na jednu ili na drugu stranu? Hoće li se u Hrvatskoj dogoditi prijelom, izručenje Perkovića – ili ostaje status quo? 

PODLI LEX PERKOVIĆ

Hrvatska bi nakon 31.prosinca 2013. morala izvršiti obvezu koja proizlazi iz Europskog uhidbenog naloga. No, pojmovi kao što su; „Hrvatska bi morala“ ili „Hrvatska bi trebala“ – apstraktni su i neuhvatljivi. Za hrvatsku politiku obećanja su ludom radovanja bez obzira komu su dana. Moral je ovdje zaboravljena priča. Obećanja EUN–u i Europskoj uniji ili bilo komu za „slučajnu“ vladu RH ili za prpošnog Zokija – kao da i nisu obećanja. Podlim Lex Perkovićem izigrali su Europski uhidbeni nalog i odgodili izručenje do kraja 2013. da bi promjenom Ustava RH zauvijek riješili krivnje Josipa Perkovića i ostale Titove ubojice. No, plan je propao, jer je HDSSB povukao svoje obećanje da će podržati Milanovićevu prevaru. Milanović sada traži nove solucije, bit će novih obećanja i novih prevara. Prijetnje sankcijama, odnosno gubitci milijuna eura zbog neizručenja Perkovića nisu važne vladajućoj vrhuški. Njihovi bankovni, domaći i inozemni računi osiguravaju im život u blagostanju bez obzira na krizu ili na bilo kakve sankcije.

UZAVRELE ULICE UKRAJINE

Za neinformiranog čitatelja čudna je Milanovićeva fanatična obrana osvjedočenih zločinaca iz mračnog doba hrvatske povijesti. No, razlozi premijera vrlo su čvrsti i racionalni – on brani ono što ima, vlast! Izručenje Perkovića vrlo bi vjerojatno povuklo urušavanje kompletnog sustava građenog decenijama. Tajne mjerene, milijardama, tonama zlata, torbama dijamanata, ubojstvima, švercom nafte, švercom oružja, droga… isplivale bi iz tame i urušile kriminalne temelje nove države. Na svjetlo dana izašli bi zločini ratnog i pretvorbenog kriminala. Ukoliko bi Hrvatska nastavila s pogubnom praksom Bajićevog DORH-a u zaštiti bogatih kriminalaca, slijedila bi izolacija Hrvatske. Predsjednik i premijer RH doživjeli bi Tuđmanov image lidera s kojim razvijeni svijet ne želi komunicirati.

Svjedočenje Josipa Perkovića o lopovskom bogaćenju udbaških obitelji i ponovnom preuzimanju vlasti nakon sloma komunizma – možda je jedina šansa preživljavanja hrvatskog puka. Iznošenjem istine o zločinima u javnost – možda bi se vratio zdrav razum naših branitelja i uspavane, pasivne javnosti – da povuku poteze kojima mogu zaustaviti bankrot države. Puk mora zaboraviti „hrvatsku šutnju“. Dobar su primjer uzavrele ulice hrabre Ukrajine. Prije svega Hrvatska mora provesti lustraciju vlasti, a zatim oduzimanje opljačkane imovine.

 Zaključak  je lako izvući iz ovog teksta; vlast će učiniti sve da Perković i njegova krvava družina ostanu u Hrvatskoj.

Nada umire posljednja. Možda se budi uspavana javnost, možda je hrvatskom pravosuđu dosta loših dirigenata s Gornjeg grada? Čudan je i pozitivan TV nastup predsjednika Županijskog suda, Turudića koji inzistira na kompetenciji sudstva. On kaže da Perkovićeva potjernica još nije ni stigla do suda – jedine relevantne institucije koja mora odlučiti o izručenju. Tururdić dobro zna da je Hrvatska, svjetlosnim godinama mjereno – udaljena od pravne države i da se rješenja, presude i svaka akcija diktiraju s Markovog trga. Zbog toga je njegova javna pritužba jogunasta i neuobičajena.

Hoće li Turudić potpisati ono što odluči Perković i njegov klan? Nadamo se da neće.

Anno Domini MMXIII.    T

51 komentar

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 4 siječnja, 2014, 09:21

    Ne kuže ovdašnje njemačke podguzne muhe da je Njemačkoj u intetresu NEizrućenje Perkovića jer bi, u suprotnom, izišo na vidjelo notorni fijasko “slučaja Đureković” suda u Minchenu gdje je “krunski svjedok” Vinko Sindičić LAŽNO svjedočio, protiv Perkovića, osvećujući se “tako” Perkoviću zbog svojih nerealiziranih materijalnih očekivanja od strane Perkovića.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Pitanje za miliunaša
    #2 Pitanje za miliunaša 4 siječnja, 2014, 08:46

    Je li slučajnost dežurstvo istražnog suca O.Mittermayera na dan uhićenja Perkovića i tko je radio raspored sudaca? Mittermayer je već bio premještavan iz prvostupanjskog Kaznenog odjela u Istražni centar ŽS i za njim se vuku neki čudni repovi a tužio je i državu.RH u odgovoru na tužbu navodi da je njegova radna sposobnost trajno smanjenja za više od polovice u odnosu na druge suce pa ističe da premještaj iz kaznenog odjela ŽS,gdje se svaki dan vode duge,fizički i mentalno iscrpljujuće rasprave,u Istražni centar na poslove istražnih radnji nije diskriminacija,ni uznemiravanje ni segregacija,nego uvažavanje činjenica i poštovanje zakona.RH u odgovoru na tužbu dalje navodi da je neosnovano da je Mittermayer diskriminiran jer nije bio ovlašten za određivanje i ukidanje pritvora.Dakle,RH je upoznata s intelektualnim sposobnostima suca Mittermayera.Fakat treba znat napisat i odredit pritvor na praznom papiru bez obrazloženja i drugoj strani otvorit prostor za žalbu.Čestitke g.Mittermayeru!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Zolja
    #3 Zolja 3 siječnja, 2014, 23:30

    Kakvo izrućenje?
    Očito je, da je Sindičić napakirao Perkoviću kako (dolje) piše Istina 1. i 2.
    Munchenski sud je popušio tu priću 101%.
    Pitanje je samo tko je naredio to umorstvo … S. Dolenc ili M. Špiljak.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Beretta
    #4 Beretta 3 siječnja, 2014, 23:00

    Ovo je čisto komunističko-terorističko ubojstvo hrvatskog emigranta u Njemačkoj. Baš zato što je u pitanju Njemačka, naše pravosuđe nije niti moglo postupati sve do ulaska RH u EU. Sada su stvoreni uvjeti da se čovjeka izruči i još ga se ne izručuje jer traba zadovoljiti određene pravne tj. pravosudne radnje, a onda slijedi izručenje ili hapšenje.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Istina 2. dio
    #5 Istina 2. dio 3 siječnja, 2014, 09:35

    Tijekom 1998., pred istek 2/3 kazne i protjerivanje u Hrvatsku, intenzivno je kontaktirao s Perkovićem i tražio od njega da ga zaštiti od progona zbog sumnje da je ubio Brunu Bušića, a još više je inzistirao na „kompenzaciji“ izgubljene imovine zbog zatvaranja u Škotskoj, kao i isplatu „honorara“ zbog „zadatka“ kojega je tamo trebao izvršiti.

    Perković mu je izgleda pomogao oko procesa pred Županijskim sudom u Zagrebu, pa je Sindičić bio oslobođen, ali se nisu uspjeli dogovoriti oko „kompenzacije“ i „honorara“, pa je Sindičić najprije počeo ucjenjivati Perkovića, a kad nije dobio što je tražio, stavio se na raspolaganje njemačkoj policiji i dao izjavu protiv njega.

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Istina 1. dio
    #6 Istina 1. dio 3 siječnja, 2014, 09:35

    U pitanju je, nazovimo ga tako, unutar-udbaško razračunavanje. Sindičić je bio suradnik Udbe, a jedno vrijeme na vezi ga je držao Josip Perković. Sindičić tvrdi da ga je upravo Perković poslao u listopadu 1988. na „zadatak“ u Škotsku, i to „u sklopu priprema raspada Jugoslavije“. Kao što je poznato, Sindičić je tada u Škotskoj izvršio atentat na Nikolu Štedula, predsjednika emigratske organizacije „Hrvatski državotvorni pokret“ (HDP). Štedul je preživio, a Sindičić je bio uhićen i osuđen na petnaest godina zatvora.

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. Guest
    #7 Guest 2 siječnja, 2014, 08:49

    Hahaha, … Jutarnji je očito najbolji antibiotik za sve recidivne tj. “neousraške & neočetnićke bakterije” u Hrvatskoj.
    U suprotnom, nebi toliko kmekale nad svojom novom/starom sudbinom.

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. yep
    #8 yep 1 siječnja, 2014, 19:21

    Najjače u razgovoru za VL je dio kad drug Perković kaže da mu se čini da je u ubojstvu Đurekovića moguće postojala i usputna žrtva,neki njemački agent kojeg je netko “zabetonirao”!!!!! Možete li to zamisliti,koga štiti ova peradarska koalicija.Strava!

    Odgovorite na ovaj komentar

<