Portugal s Ronaldom i Španjolska, u kojoj još uvijek, el viejo, Iniesta drži sve ključeve. Imaju prilaz, kombinaciju, i podosta, Barceloninog tika-taka. Ako se nametnu,ako se povežu, kao protiv Luzitanaca,a vidio sam da se i ne svežu, mogli bi u konkurenciju, za zlato- I, na kraju balade – Hrvatska. Nećemo ruku na srce, ali. hoćemo – Za dom. Možemo, ako ponovimo našu, 3:0 Argentinu, najbolju igru mudiala, do sada, dobiti svakog. Svaki od nas, da bude na mjestu. A Modrić i Rakitić – kao nikad! To je conditio sin qua…. Ajmo, Vatreni! Dalić vas ima na dlanu. Slušajte. Igrajte. Vi, to možete…!
Samo za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić
Mnogo zvanih malo će biti odabranih, u završnim borbama na Mundialu 2018. To je moj komentar, dosadašnjih, svih ovih priča u kojima je bilo i dječjih bajki i horora. I, VAR-a!
Hrvatska drži u šaci, svoju sudbinu. Mi – možemo. Idemo!
Nema su puno vremena. Do sutra. Zato, u kroki-stilu strip crtača, pozvonimo! Da, što je donijela prva runda, a zna se da su tri, na ruskom Mundialu ’18 .Was?! Jasno, grmljavinu stada, izazvali su Nijemci. Frknula ih je – Koreja. I to ne, jedinstvena. Bila im je dosta i – Južna. Teško pamtim imena daleko-istočnjaka. Još manje, njihova lica. Manje ili više –ista. Ne bih prepoznal Japanca od Kineza ili sve te, Korejce i Vijetnamce.Teško. Ipak, uzeo sam staru hardtmutovu olovku i broj dva, i zapisao, buhštablirajući, slovo po slovo jednog izbornika. Južnokerjanca. Zove se Tae-Yong Sghon. Kratko, jezgrovito. Par slova. Ali, puno, sličica. Gotovo – padobranac. Uletio je selektorski, uoči samog mundiala. Izvukao, ‘Rusiju’. I, evo ga. Čudo. Da nikad ništa više ne napravi u svom životu nogometaša, on je posložil’ veliki posel. 2:0, ne 0:0, ni 1:0! Natjerao je Nijemce da ostave svoju ‘branku’, potpuno praznom. I dok je Neuer šetao korejskim zehcenerom, dugu, dugu loptu iz obrane, zgrabio je, u dubokoj praznini silni dečko… i odtrčao s njom, u nebranjeni gol. Čudesan završetak. Mudar.Pametan Novine pokrivaju prve stranice golmanom—-.Low, moj! Was war? Kaj je bilo? Otvorio si čitav – špil – pitanja. Jedno je sigurno, Elf, još uvijek, do 15.srpnja ’18, prvak svijeta, nije uspio – jednostavno – animirati, silinu svojih grenadira.Mladih – nigdje, starci, Ezil i Co, u popustu. Šicera, nigdje. Taj, jedan jedini od tog zanata, od tih silnih Mullera, ovaj Bayernov, nije znao gdje je protivnička mreža. Fusbal, bez fantazije. Bez igre. S dodavanjima, pa čak i pucanjem, koje i nije od rafinmana, ni silovito, probijanje mreža! Tak se to ne dela. Da, Njemačka, Deutschland – aus! I, Aufwiedsersehn! Mediji svijeta, puni su ovakvih press-pataka. No, nije to, od danas. U pripremama, najavilo se: nekaj tu, ne – štima.
Poljska, nikada nije baš bila broj, odmah ispod deset. Koliko pamtim – dobra – s broncom, u Njemačkoj ’74. I to je sve. Iz zemlje dragog nam, Vojtile. Lewandowski je bio živi usmaljenik. Do grla, u pijesku nemoći. Zatrpan. Ukupan. Ovo su olupine, prve – velikana. No, od sada, više nema podijele svijeta na male i velike. Svi su – veliki. Traže se –najveći. Ali, već sutra, mogu biti putnici za Yumu. U tri. Nametnuo se, nogomet Zapada. Euorpskog. Švedska, jaka, kompaktna. Prava. Svi, ko’ jedan. Od frizure do palca. Uspravni. Nema asova. Gdje su vremena Gre-No – Lija. Skoglunda i Hamrina? Golman im je sličan starom, dorom Svenssonu. Pa, ipak, da bi se ih skinulo, trebat će puno, puno dosjetaka. Čitava vreća. Ozbiljnošću, gospoštinom, zaslužuju naklon. I – moj!
Englezi su, nekako presmioni, porinuli glavu, na panj. Kane je pretukao neke Panamce, poigrao se s Tunižanima. A, s Belgijancima gledao je Team XI, s klupe. On je pozvan da ugazi u zlatnu kopačku. Možda da pokuša čopiti i samog Fontainea. Ima pet golova. Just je zabio – 13! To je bila lovina. Francuz je skroman: ‘Nije čudo, onda nas je u navali igralo – pet. Koliko ih igra danas? Malo. Ili –premalo. Silan. Moj frend. S tolikih M – press – centara. U svakom slučaju, nisu ti Englezi, jednostavni. Čine se bolji, nego inače. Iako ih je, u partiji pričuva, uglavnom, Belgija, skinula do gola. Bila je bolja. Ti su opasni. Cvreni vragovi. Imaju tempo, znaju igrati. Imaju i onog malog, De Bruynea, koji je fanatzist – kako bi rekli Talijani. Tu je i Lukaku, uvijek opasna.Vrtirep. Znanimljivi. Ipak, ne vjerujem, u njihovu veliku završnicu. Pa, imali i rogove. I to – vražje. Jedan je gigant – u izlogu. On ima publiku. On hakla. Lopta se. Uživa. Veseli. Pije… Tehnika. Savrešan. Čistoća igre. Daju prostor, love prostor. Iako, ni Brasil nema puno – takovih. Neymar je broj jedan. Coutinho – dva. I, sad već moram po povećalo. Marcelo, eventualno. Drugih, nema. Žongleri. Ali ne i pravi – jogadores. Tite, fini gospon’, izbornik, dao im je punu slobodu. Ali, atencion, pozor, i ni ta nije sve. Često, i željezna dsciplina, nosi.
Dva Hrvata u Švicarskoj
Nije li takva, Švcarska! Urari – u šali. Tellovci – uz podsmjeh. Ali, njihova su snaga Shaquiri i Xhaka. Dva Albanca. Oni, drže taj ritam. Daju ton igri. I, na koncu, odlučuju. Pomažu i dva Hrvata Gavranović i Drmić. Ipak, kad se sve zbroji, nekadašnji prosjek. Ne bi smjeli biti, opasnost broj jedan. Ima, u maloj završnici, i pravih ‘pasijih bombica’.
Dobro, Kolumbija je Južna Amerika, pa to već samo po sebi – nosi. Uz onog, James Rodrigueza, da se posložiti, nekaj čist’ lepog. Taj, zna. Nije li, baš on, goleador brazilskog mundiala. Ali, u toj igri, ‘pjesnika’, ipak, nema dosljednost. Dosta toga, a onda, svega, premalo. I, prečesto, nimalo. Lopta se gubi. Uz pjesmu i ples. Ipak. Počekajmo. Meksiko je utakmicom, sad se međutim pokazalo, drugim redom, jer su Nijemci i onda bili, ispod očekivanja, pomalo i razočarao. Izvukao se, raspletom. Manjom žutilom kartona. Hej! Tučen, a onda, zaradio zelenu kartu.Wild-cart. Dosta je tu loptanja, sulamerikanijade. Otišli su, jako daleko. Čak, i visoko. No, izvedbom, sa Šveđanima, pokvarili su svoju krvnu sliku. Ipak…!
Pomalo je blijeda u licu, spuštenih vjeđa, nekako sramna, Francuska. Imaju onog, toliko traženog Giezmanna, očito alzaškog Švabu. Mali je dobar. Raspjevan. Sklon Pigalu. I lovu na ‘mačke’. Ipak, ni Pogba, nije visoki garant. Predugo – hajki. Noći su mu, očito, prekratke. Snom. Nogometom, danju. No, kad bi dali što bi mogli, po nadarenosti, svakog od njih, imaju, čak i neku šansu. Chance.
Rusija je doma. I to je, podatak. Putin u loži. I to, znači. No, čini se da je ruski medonja, ipak, još u zimskom snu. Bar, gledajući ih, s Urugvajcima. Čerešev ima, baš sada, visoki ugled i cijenu na merkatu, ali Čerčesov nema ni za njega, vremena. Sa Španjolcima – vajna! Taj silni kolos, ipak, nogometno, nije u ‘punom cvatu. Dobar, ne više! Harošniji. Tko zna povijest, nisu nikakvo čudo.
Urugvaj. Pojam. Moj prvi znanci svijeta, u nogometu. Od golmana do krila. S – osam – znao sam sve Urugvajce, koji su osvojili prvi mundial, uopće. od Andradea do Scaronea i Petronea. A, prvaci i – pedesete, kad su uštukali 200 tisuća ‘marakanaca’, u Riju!. Znaju, hoće. Lopta im ne teče, kao nekada.Bilo je to loptanje tisuću pasova. Sada se i odbija. Ali, i neda. Dva asa. Cavani i Suarez. Dosta il malo? Može i ne mora. Njihovi susjedi, a ti su po kadru fenomena, najbolji na svijetu, Argentiici, pali su – čudo – na jednog jedinog. Na Messija. I, ne samo to. Nekada, najbolji u igri, u visokom stupnju sredine terena, danas, ne mogu povezati, praf’ za praf’, poštenu akciju. Izvukli su se, očito, onim gatanjem Maradone, na tribini. Tukli, u zadnjim minutama, Nigerijce.
Nisu loši ni Saudijci. Peru je bio pojam lijepog loptanja. Tu su. Ali, nema više. Cubllasa. Dobri su bili Egipćani, iako Salah nije izveo nikakvi čudo. Najavljivano.I, bogmeč – Iranci. Zemlja, za tolike naše trenere. Dobri, pa Bog. Prerani, za ustajanje – u devet. I, dva nogometa del arte.
Portugal s Ronaldom i Španjolska, u kojoj još uvijek, el viejo, Iniesta drži sve ključeve. Imaju prilaz, kombinaciju, i podosta, Barceloninog tika-taka. Ako se nametnu,ako se povežu, kao protiv Luzitanaca,a vidio sam da se i ne svežu, mogli bi u konkurenciju, za zlato- I, na kraju balade – Hrvatska. Nećemo ruku na srce, ali. hoćemo – Za dom. Možemo, ako ponovimo našu, 3:0 Argentinu, najbolju igru mudiala, do sada, dobiti svakog. Svaki od nas, da bude na mjestu. A Modrić i Rakitić – kao nikad! To je conditio sin qua…. Ajmo, Vatreni! Dalić vas ima na dlanu. Slušajte. Igrajte. Vi, to možete…! T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.