GLAVNE TEME

PROTIV SMO EU JER NAM ZAJEDNIČKE DRŽAVE NISU DONOSILE DOBRO

26. rujna, 2011.

Siniša Šukunda, predsjednik Gradskog vijeća HSP-a Grada Zagreba

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Siniša Šukunda je predsjednik Gradskog vijeća HSP-a Grada Zagreba. Svoj uspon u pravaškoj hijerarhiji započeo je u Donoj Dubravi kao predsjednik ogranka i nakon brojnih funkcija, za predsjednika Gradskog vijeća izabran je 7. srpnja. Jedno vrijeme bio je i tajnik zagrebačkog HSP-a, zastupnik u Skupštini grada i za drugog mandata vijećnik u Dubravi.

Zaposlen je u Hrvatskoj pošti, a obavlja i posao glasnogovornika ultramaratona Zagreb-Vukovar, koji se proteklih rujanskih dana trčao po deseti,  jubilarni put.

Siniša je jedan od mlađih ljudi čije vrijeme na političkoj sceni tek dolazi.

Kakvaje je situacija u Gradskom vijeću HSP-a Grada Zagreba?

–     Odlična. Na mjestu predsjednika zamijenio sam Stjepana Šterca, koji nije uspio ustrojiti sva tijela, pa sam umjesto njega izabran prvo za povjerenika, pa za predsjednika. Moj cilj je da HSP Grada Zagreba postane najbolja županijska organizacija u stranci. Kad se primim posla, onda ga obavim kako treba. Vjerujem u sebe i ljude oko sebe. HSP nema zastupnika u Gradskoj skupštini, ali pratimo situaciju i poslije sljedećih lokalnih izbora ponovno se želimo tamo naći.

Gdje je HSP u Zagrebu najjači?

–       U Donjoj Dubravi smo na lokalnim izborima 2009. dobili 9.3 posto na razini gradske četvrti. Jaki smo u Dubravi, Trešnjevki, Črnomercu, Sesvetama, Stenjevcu…

Što mislite o Anti Đapiću?

–     Gospodin Ante Đapić je bio predsjednik HSP-a dugi niz godina. Povukao se nakon loših rezultata na prošlim parlamentarnim izborima. Prije toga, dok je stranka imala 7-8 posto, nitko ga nije previše hvalio kao kad što su ga napadali kad se ti rezultati nisu ponovili. Sjećam se jednog skupa u Dubravi u Cerskoj ulici, govorili smo  kako je u HSP-u mnogo toga bolje nego u drugim strankama, kad je netko pitao: Je li vam i predsjednik bolji? Na što je ustala Ruža Tomašić i rekla kako je predsjednik Đapić najbolji predsjednik stranke. Poslije izbora se okrenula protiv njega. Član sam od 1994. i HSP smatram  svojom obitelji.

Koliko je novi predsjednik Danijel Srb promijenio stanje u HSP-u?

–     Svaki čovjek sa sobom nosi neke promjene. Danijel Srb je izuzetno vrijedan čovjek. Danas ga vidite u Dubrovniku, sutra u Rijeci, preksutra u Osijeku…Kontinuirano obilazi županijske organizacije. Mene je osobno zvao nekoliko puta i davao mi je podršku. Pokrenuo je dosta dobrih stvari. HSP sada po nekim anketama ima između 4 i 6 posto. Kad je 2003. na parlamentarnim izborima imao osam zastupnika, osvojili smo 6,4 posto. Mislim da je realno očekivati šest zastupnika nakon predstojećih parlamentarnih izbora.

Što mislite o ostalim pravaškim strankama?

–        HSP je samo jedan, ostalo su samo pridjevi i jedna godina.

ŠEST ZASTUPNIKA

Koliko bi mogle dobiti ostale pravaške stranke?

–     U Zagrebu nitko, uključujući i HSP, nije prešao prag, zajedno su imali 7,8 posto glasova. To su četiri zastupnika. Ako tome dodamo ostale desne stranke, imamo oko 15 posto rasutih glasova, koji su se kasnije pribrojali SDP-u. Bilo bi dobro da pravaške stranke budu zajedno, ali kad pregovaramo, stranke s manje od jedan posto ili s jedan posto glasova se smatraju daleko većima, zato nema dogovora. Cilj HSP-a na državnoj razini jest dobiti tri zastupnika u Saboru, ali kad bi se postigla pravaška koalicija, imali bismo desetak zastupnika.

Hoće li doći do promjene vlasti?

–     U zadnje dvije godine, koliko je premijerka Kosor na vlasti, nisu napravljeni potezi koji bi pomogli u rješavanju krize. Stanje nije dobro i bilo bi dobro da se dogode promjene, ali nisam siguran da će biti bolje ako dođe SDP i Kukuriku koalicija. Sjetite se kad su zadnji put bili na vlasti, stalno je bila neka borba. To vam je kao i kod kuće – ako ima šest gazda, ne zna se ni tko pije ni tko plaća.  Mislim da će biti tijesno kao što je bilo na izborima 2007.

HSP je trenutno protiv ulaska u EU.

–     Ne, HSP je od početka protiv EU. Mi smo državotvorna stranka i uvijek smo vodili brigu o hrvatskim interesima iznad svega. Sjetimo se, svojedobno je HSP bio jedina stranka koja je u Saboru glasovala protiv Haaškog suda upozoravajući da to nije dobro. Upozoravamo i sada, nije dobro da ulazimo u EU. Ne znamo ni što je ova Vlada dogovorila i to ćemo saznati kad već bude kasno. HSP je jedina relevantna politička opcija u Hrvatskoj koja jasno kaže ‘ne u EU’ na ovakav način. Ako se samo malo vratimo u povijest, onda ćemo vidjeti da Hrvatskoj te zajedničke države nisu donosile dobro. Uvijek smo bili na marginama, a zamislite što će biti u EU – građana Hrvatske ima kao u jednom većem europskom gradu.

Vjerujem da će većina na referendumu glasati protiv ulaska u EU.

Neki kažu da je dobro da nas nema više, zamislite što bi bilo da nas je više, sredili bismo cijeli svijet. No šalu na stranu, što Vi mislite o Hrvatima?

–     Dobar domoljuban narod.

Što ako referendum ne prođe, a Hrvatska opet uđe u EU?

–     Kod nas je sve moguće, ali ja vjerujem da će većina reći ‘ne’ ulasku u EU. Pitajte ljude na ulici. Jedino naručene ankete govore drugačije. Ljude koji nisu za ulazak u EU nazivaju euroskepticima, a ja mislim da je riječ o eurorealistima. Više od 600 milijuna eura godišnje samo je članstvo u EU. Ništa nam se dobro tamo ne sprema.

Zagovornici ulaska u EU kažu da su alternativa bosanski lonci ili leskovački voz.

–     Ne, to nas čeka ako uđemo u EU. Pogledajte kako se ponašaju niže rangirani europski polititičari  kad dođu u Hrvatsku. Kakve nam sve lekcije dijele, a upravo nas oni guraju u zapadni Balkan.

NAJZAHTJEVNIJI MARATON U REGIJI

Glasnogovornik ste ultramaratona Zagreb-Vukovar.

–     Hrvatski sam branitelj, član sam Udruge dragovoljaca HOS-a Grada Zagreba i logično mi je pomagati braniteljskim udrugama. Maraton se održava u spomen na dargovoljce koji su 1991. krenuli pomoći opkoljenom Vukovaru. U čast tih ljudi mi dragovoljci iz HOS-a već desetu godinu organiziramo memorijalni ultramaratom dužine 344 kilometra i sto metara. To je najduža i najzahtjevnija atletska utrka u ovom dijelu Europe. U kalendaru smo međunarodnih atletskih utrka. Ove godine je pobjedio Slovenac Boris Ivanović s vremenom: 30 sati i 28 minuta. Ovim putem zahvaljujem svima koji su pomogli još jednoj izvedbi utrke na bilo koji način.

Je li bilo kakvih problema?

–        Svih pet dana utrke bio sam prisutan i kod takvog maratona svašta se događa. Dvadeset maratonaca je krenulo na startu, 17 u muškoj i 3 u ženskoj konkurenciji. Na cilj je stiglo pet u muškoj i jedna u ženskoj konkurenciji. Utrka je memorijalnog karaktera, kod svakog starta i cilja položimo vijenac i zapalimo svijeće u spomen na borce koji su otišli u Vukovar i nisu se vratili. Imali smo jednog trakača koji je odustao treći dan, ali je nastavio trčati, premda više nije bio u konkurenciji za glavnu nagradu, ali dotrčao je na Ovčaru i poklonio se poginulim braniteljima. Drugoplasirani u ovogodišnjoj utrci, Elvir Rakipović, časnik HV-a iz Osijeka, ukupno je tri puta bio drugi i dva puta treći. Po dolasku u Osijek bio je doček s tamburašima i Elvir Rakipović je zaplesao sa suprugom. Rekli smo da želi zastrašiti slovenskog trakača jer nakon 300 kilometara može i plesati. Od Zagreba do Vukovara ima 344 kilometra, a prema pravilima Hrvatskog atletskog saveza svakih 5 kilometara mora biti okrijepna stanica. Imali smo 75 okrijepnih stanica. Na svakoj mora biti voda za trkača, šnita limuna, kocka šećera i sol. Prvi dan trkači su još konkurentski usmjereni, ali drugi dan izmjenjuju flastere, tablete protiv bolova, postaju velika obitelj u kojoj pomažu jedan drugome da izdrže. Utrka prolazi kroz različite županije u kojima su različite političke opcije na vlasti, ali svi su nas dočekali i ispratili.