PROMOCIJA AMIGOVE KNJIGE U GRADU „SEGESTE“- NAJSTARIJEG HRVATSKOG NOGOMETNOG KLUBA
31. listopada, 2024.
Svoje skromno znanje o nogometu i istaknutim igračima počet ću sjećanjem na međuratne velikane. Prvi se zvao Ivica Medarić i živio je u zgradi popularne uglovnice Rimskoga prokopa, odnosno Četvrte ulice. Njegovi kasniji rođaci, roditelji veterinara Jure Medarića, Milan i Danica, rekao bih, bili su dugo godina iza 1945. zadnji gradski poljoprivrednici. Za Ivicu Medarića i danas vrijedi poznato svjedočanstvo o igraču s topničkim nogama koje su probijale mrežu
Napisao: Josip Frković
Vrijedne, enciklopedijske zapise o osam desetljeća nogometa Zvonimira Magdića, objavljivane sve do autorove smrti i ukoričene u nakladi portala “Tjedno.hr”, u srijedu 30. listopada, u Kulturno-povijesnom centru Sisačko-moslavačke županije predstavljeni čitateljstvu Siska i okolice. Spomenuta institucija temeljito je uređena u Ulici kralja Tomislava 5. Nimalo slučajno, urednik knjige i nekadašnji ratni branitelj Siska i Banovine, Dražen Stjepandić, odabrao je naš drevni grad za ovo događanje, jer dobro pamti podatak o godini 1906., godini osnutka proslavljena kluba, nogometnog, rukometnoga kluba i zimskog hokej kluba “Segeste”. Sisak je po tome svakako nogometna metropola Hrvatske. Dozvolite stoga malo općih povijesnih podataka, rekao je izvršni urednik portala “Tjedno.hr”, Josip Frković.
Drevni grad
“Segesta” je dakle osnovana u vrijeme gradnje kolodvorskih postaja poznatog čađavoga “Ćire” u Petrinji, Glini, Vrginmostu i Vojniću, željeznice razvitka kroz Banovinu i Kordun.
Kako se za trajanja moje mirovine, od nesretnog dolaska Miljenka Manjkasa u naš zagrebački dnevnik “Večernjak” i početka pada milijunske ratne naklade, nastojim pretvoriti u enciklopediju nekadašnje rimske Siscije, zavičajnog Siska, odnosno autora znalca o povijesti Kupom raspolučena drevnog grada hrvatskih pobjeda, svoje skromno znanje o nogometu i istaknutim igračima počet ću sjećanjem na međuratne velikane. Prvi se zvao Ivica Medarić i živio je u zgradi popularne uglovnice Rimskoga prokopa, odnosno Četvrte ulice. Njegovi kasniji rođaci, roditelji veterinara Jure Medarića, Milan i Danica, rekao bih, bili su dugo godina iza 1945. zadnji gradski poljoprivrednici. Za Ivicu Medarića i danas vrijedi poznato svjedočanstvo o igraču s topničkim nogama koje su probijale mrežu. Drugi nogometaš iz obitelji Medarićevih bio je na žalost u prometu prerano stradali “segestaš” Marko.
U prijeratnu generaciju sisačkih trkača za loptom, međutim, spadaju i golman Ivić Kovač, bučni čuvar mreže, potom djelatnik Ložionice Laco Holubek, Boris Brnad i Toni Raušer. Za spomenute vrijedi i podatak o redovitim zimskim selidbama u ledene oklope, “Segestinu” hokejašku ekipu koja je utakmice održavala na zaleđenim barama iza tvornice vinske kiseline, Jodnoga kupališta i lječilišta, odnosno dvorišta iza zgrade Gimnazije, đačkoga Alcatraza.
Kod Brajkovićeve pekare
U spomenutu generaciju spadaju i proslavljeni vratar Lad Vipotnik, ali i Savo Trivanović. S napomenom da svoje sudjelovanje u nogometnim nadmetanjima vršnjaka pamtim iz prašnjava dvorišta škole u Žabnu, reći ću da sam proslavljena Alojza Severa upamtio po hrabrim obranama gola, “Dinamovca” Štefa Lamzu i obitelj mu izravno upoznao u tzv. prečkom Sisku, kod Brajkovićeve pekare. Drugi poznati nogometaš Siska bio je Ivica Zuban iz Treće ulice i zagrebačke “Lokomotive”, Mića Berek bio je, čini mi se, i na Rijeci i u Austriji. Više o njegovoj karijeri zasigurno zna g. Zorislav Srebrić, baš kao i o onoj Novosiščanina Tomislava Prosena, koji je nakon desetljetnih dana karijere sve do danas ustrajao u upravi “Maribora”, kazao je Frković.
Baš kao i Dražen Stjepandić, koji je naglasio da koričenje sjećanja Zvonimira Magdića, predstavlja velik prilog trajnom bilježenju nogometne povijesti, dug aplauz zaslužio je i Zorislav Srebrić, veliki poznavatelj minulih štovatelja “najboljih jedanaest”, trenera i članova pojedinih timova. Uza spominjanje poznatih igrača “Segeste”, HAŠK-a i “Građanskoga”, sudionici promocije doznali su da potomak prof. Joze Kovačevića Kelje, Ivica Mali Keljo, živi u Beču i da je dragocjenu majicu HNS-a za 90. rođendan Keljin uspio sačuvati i tijekom teškog potresa.T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.