PROCESUIRANJE PARTIZANA I USTAŠA TREBA ZABRANITI

PROCESUIRANJE PARTIZANA I USTAŠA TREBA ZABRANITI

12. studenoga, 2011.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Saša Božić glavni urednik Glasnika Turopolja

Možda bi naslov kolumne mogao glasiti „Po šumama i Vukovoj Gorici“, obzirom na temu – sudski progon Josipa Boljkovca, prvog hrvatskog ministra unutrašnjih poslova. Poslije spektakla kojeg su priredili policijski specijalci (i ove bi kao američke uzore mogli nazvati „tuljani“) i šoka koji je uslijedio u javnosti, stanje se normalizira, a slučaj ostarjelog partizana naglo se izgubio u medijima. Valjda su „tuljani“ koji su osmislili ovu „genijalnu“ redarstveno – sudsku operaciju zadovoljni postignutim, ili barem misle da su postigli zadovoljavajući učinak. A on je, po mojem sudu, porazan za vlast i društvo u cjelini.

Tri su barem razloga što je uhićenje Boljkovca potpuni politički i društveni fijasko. Iako se akcija opravdava načelom da ratni zločin nikada ne zastarijeva, u to treba debelo sumnjati. Prije će biti da cirkus u Vukovoj Gorici treba poslužiti u dnevno političke svrhe. Valjda vlast misli da će na taj način  prikupiti pokoji glas ekstremne desnice na predstojećim parlamentarnim izborima. To je moguće, ali procjenjujem da je drugi motiv bio odlučujući za pokretanje represivnog aparata, a izbori su bili samo „okidač“.   Još od rušenja komunizma u tada pobjedničkom HDZ-u postoji struja koja je oduvijek htjela rehabilitirati ustaški pokret iz političkih ili osobnih razloga. Pod okriljem HDZ-a krajem osamdesetih i devedesetih našli su se i proustaški opredijeljeni građani koji su imali velike razloge mrziti socijalizam i komunizam. To je u prvom redu bila bliža rodbina pripadnika ustaša i mlađe generacije koje su u Jugoslaviji rasli pod stalnom ili umišljenom prismotrom i sumnjom da su im očevi ili djedovi bili ustaše. Takvi ljudi nisu u komunizmu, osim nekih iznimaka, mogli ostvariti zavidne karijere, pa su se osjećali uskraćeni, već i stoga što im je brojna rodbina poginula u Drugom svjetskom ratu na pogrešnoj strani ili su bili proganjani u poslijeratnim progonima ostataka ustaškog režima. U obiteljima su, pak, bili odgajani u nacionalističkom duhu, pa i u mržnji spram svega što je komunističko. Stoga je razumljivo da su tako profilirane osobe sagledavali HDZ kao priliku da sruše mrski komunizam i rehabilitiraju svoje pretke, ali i cijeli ustaški pokret. Sjećamo se da se od prvog trenutak uspostave višestranačke Hrvatske tražila lustracija i „ravnoteža“ zločina. I Katolička crkva je žustro tražila osudu komunističkih zločina jer su njeni pripadnici desetljećima šikanirani, a mnogi i nepravedno likvidirani samo zato što su pripadali religioznoj organizaciji. U osnovi svih tih stremljenja bila je ideja da se revidira povijest i da se komunistički režim izjednači, barem po zločinima, s ustaškim, ako se Pavelićev režim već nije mogao proglasiti dobrim i korisnim za Hrvatsku. Glavna prepreka da se ta ideja provede u djelo bio je Franjo Tuđman. Stari partizanski politički komesar i Titov general vrlo je dobro znao da bi lustracija na kraju završila na njemu, pa je „izumio“ nekakvu pomirbu partizana i ustaša na način da ni jedni ni drugi ne izgledaju odveć crni. Naravno, to nije prolazilo, prvenstveno kod pobornika lustracije. Brojni uništeni partizanski spomenici dokaz su što su zapravo pobornici revizionizma htjeli. Poslije Tuđmana lustraciji se suprostavio Račan, što je bilo sasvim razumljivo, a za ere Ive Sanadera o tome se nije ni moglo govoriti jer je doktor Ivo bio skoncentriran na sasvim druge stvari. U osvit novih parlamentarnih izbora, kada HDZ najvjerojatnije odlazi s vlasti na duže razdoblje, revizionisti, zapravo, koriste zadnju šansu. Potrebno je otvoriti samo jedan slučaj sada, pa niti jedna buduća vlast (vjerojatno) više neće moći spriječiti proces, barem krnje lustracije. Zato je Boljkovac spektakularno „sklepetan“. Kada bi se čekalo još 4 godine, lustratori vrlo vjerojatno, više ne bi imali koga ‘apsiti, a teško da bi bilo i relevantnih svjedoka komunističkih zločina.

 

ZABETONIRANA POVIJEST

Daljnji razlog zašto je operacija Boljkovac promašaj je dugogodišnje međunarodno uvjerenje da je ustaški pokret bio zločinački i nacistički, a partizanski antifašistički i pravedan i nikakvi pokušaji tu  „zabertoniranu“ povijesnu činjenicu neće promijeniti. Naravno, ne zato što je to čista istina i samo istina, već zato što bi revizionizam skrenuo pažnju na ostale ratne zločine zapadnih saveznika u Drugom svjetskom ratu. Nitko pametan više neće „čačkati“ bombardiranje Drezdena ili Hamburga, Hirošimu i Nagasaki, Katinsku šumu, Bleiburg ili rusku osvetu u Njemačkoj. Drugi svjetski rat je bio toliko krvav da je pravorijek skoro nemoguće izreći, ali s obzirom da povijest pišu pobjednici, zna se tko su dobri, a tko zločesti momci. Pokušaji tamo neke ne odviše značajne europske državice da od družine zagriženih nacionalista, ali i avanturista, lopova i ubojica napravi isključivo domoljubne junake može samo izazvati podsmijeh i bijes velikih, a možda dobijemo i po prstima.

 

NA VLASTI KOALICIJA HDZ-a i SDP-a

Treći, ne manje značajan razlog zašto je uhićenje Boljkovca nerazuman politički čin, je spoznaja da suvremenu Hrvatsku obračuni izlapjelih partizana i ustaša uopće ne interesiraju. Ta tematika je mladim generacijama koje u Europskoj uniji trebaju nositi budući razvoj Hrvatske udaljena kao Mars od Zemlje. Nedavno istraživanje u osamnaestogodišnjaka koji prvi put izlaze na izbore, pokazala je da skoro 50% ispitanika ne zna tko je sadašnji predsjednik Hrvatske, a skoro isti postotak ispitanika misli da je u Hrvatskoj na vlasti koalicija HDZ-a i SDP-a. Na neki način su u pravu, jer većina hadezeovaca je ionako bila u komunističkoj partiji, a dobar dio i u vodećim partijskim strukturama.

Nakon ovako porazne spoznaje možemo tek samo zamišljati što mlada budućnost Hrvatske zna i misli o partizanima i ustašama. Zato bi svaki pokušaj procesuiranja partizana ili ustaša ili svih drugih „zločinaca“ iz Drugog svjetskog rata trebalo zakonom zabraniti kako bi suvremena Hrvatska napokon izašla iz začaranog kruga (političkih) prepucavanja starih prdonja i posvetila se preživljavanju i prosperitetu u suvremenoj Europi. T

 

Povezani članci iz rubrike PO ŠUMAMA I GORICI

Pročitajte i ove članke:

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<