Pregled medijske scene kraljevstva gradonačelnice KIB i županice MLM
Napisao: Josip Frković
Foto: www.smz.hr
Jeste li znali da je jedan od prvih dnevnih listova Hrvatske bio sisački „Zatočnik“? Ako niste, red je pripomenuti da je doista izlazio u drevnom gradu na tri rijeke, negdašnjem središtu starorimske provincije Panonije Savije. Siščane srednje generacije valja podsjetiti da je jedan „Zatočnikov“ urednik bio Josip Miškatović, prezimenjak vrlo poznatog i cijenjenog keramičarskoga obrtnika tijekom Domovinskoga rata, na žalost pokojnoga Srećka Miškatovića. Drugi urednik, istovremeno i nakladnik, zvao se Ivan Vončina. Preteča „Zatočnika“ što je izlazio od 1869. do 1871. bio je „Novi pozor“, a sljednik „Branik“. Tadašnji sisački dnevnik, koji je na hrvatskom jeziku donosio sve moguće novosti, kasnije je preseljen u glavni grad svih Hrvata. Nepuno stoljeće kasnije, za Drugoga svjetskog rata, u Glini je 1944. počeo izlaziti dugovječni tjednik „Jedinstvo“, važan kroničar zbivanja Banovine, Posavine, Pokuplja, Turopolja, zapadne Slavonije i Moslavine. Potrajao je sve do 1991., kada ga kao dioničko društvo u nezavisnoj Republici Hrvatskoj preimenuju u „Sisački tjednik“ i „Novi sisački tjednik“. Početkom obrambenog Domovinskoga rata, u zapovjedništvu ZNG-a/HV-a pokreće se list „Hrvatski bojovnik“ koji polovicom sljedeće godine postaje glasilo Zapovjedništva Prve operativne zone HV-a u Zagrebu. U tamošnjem IPD-u izlazi do srpnja 1992, kad „Hrvatski bojovnik“ seli u informativni program Radio-Siska i udružene radijske mreže. Paralelno s tim preoblikovanjem tjednika, postupno prestaju izlaziti i brojne tvorničke novine. Prvih godina 21. stoljeća i desetom obljetnicom novog administrativnoga ustroja Sisačko-moslavačke županije, pak, u Sisku izlazi i registratorski uspješno koncipiran „Županijski list“, obiteljsko-politička tiskovina županije i „Vjesnikova“ grafičara Celinščaka iz Capraga.
“SISAČKI VJESNIK“ ZAPISNIČAR BEZ UREDNIKA
Ovaj kronološki pregled sisačkog i banovinskoga razvoja novinstva, zabilježili smo i radi ove, 2014. godine, kada nova koalicijska vlast – uz web stranicu i internetske portale Siska, Petrinje i Kutine, dnevnike „Večernji“ i „Jutarnji list“, te TV-postaje HTV-a, RTL-a, Mreže TV i Nove TV – u plasiranju aktualnih informacija koristi i novo kolorirano glasilo „Sisački vjesnik“. Ne slažem se s mišljenjem čitatelja foruma da se radi o pamfletiću. Riječ je ipak o kakvu-takvu tiskanom mediju. U njegovu se impressumu (jer nije javni medij) ne spominje odgovorni urednik, samo Grafička produkcija „Celinščak d. o. o.“, a kao tiskar 19.000 primjeraka mjesečno izvjesni Matija. Kako je zasigurno riječ o pseudonimu ili pak plaćanju tiskarskih usluga «narukvicom», nije teško zaključiti kako gradonačelnici Kristini Ikić Baniček i njenim zamjeničkim pobočnicima iz SDP – HNS Kukuriku provenijencije Marku Krički i Vladi Andučiću (zlonamjernici to prevode strankom dugih prstiju i hrvatskom nepotrebnom strankom – nap. a.) ne odgovara isticanje kluba „crvenih“ navijača. Najbolje to potvrđuje aferaški slučaj udruge „Kopa Beach“, u kojem su partijski drugari Darka Baničeka, Kristinina životnog partnera, bez natječaja i poreza olako sfrknuli milijune kuna. Mogli su to učiniti, zaraditi i od potopa firmu spasiti i radnici „Metalinga“, ali… Zbog rasipanja državne imovine (tračnice, pragovi, skretnice, mosne konstrukcije, tucanik i drvna masa 182 km pruge Sisak-Karlovac, odnosno 10 milijuna kilograma željeza – op.p.) ceh je platio ubrzo smijenjeni direktor HŽ-Infrastrukture Darko Peričić. Brbljavi ministar cestovnog, željezničkog, morskog, riječnog, podzemnog i zračnog prometa, dr. turizma Siniša Hajdaš Dončić, na zgražanje saborskoga zastupnika Mladena Novaka (HL), ostao je u udobnoj fotelji i na popisu korisnika državnoga COP-a.
SLAVE LIK I DJELO GRADONAČELNICE
Bez namjere da se na silu svrstavamo među značajne žurnalističke enciklopediste Siska i šire regije, vratimo se „Sisačkom vjesniku“, koji se mjesečno bavi ne baš aktualnim zbivanjima u palači Gradske vijećnice kraj Kupe, njenim tvrtkama i ustanovama, ukupnom komunalnom problematikom grada. S obzirom da je u mnogom sličan negdašnjim biltenima, držimo da je SV – s obzirom na realan učinak na demokratske procese – svakako preskup za polupraznu gradsku blagajnu. Baš kao i nezgrapni jugonostalgičarski „Festival Željezara“. Ne zaboravimo, tiska se u 19.000 primjeraka i besplatno distribuira u kućanstva sisačke jedinice lokalne samouprave. S obzirom da ovih ljetnih mjeseci i monsunsko – kišnih ferija na gradskim ulicama susrećemo bivšeg estradnog urlatora, veterana sisačkog novinarstva, negdašnjeg urednika „Jedinstva“ i Radio-Sljemena Božidara Jakolića-Joku, na um nam pade jedna pristala usporedba. Dotični je sada srebrni šarmer – zamijenivši radnu okolinu i dužnost – 70-ih godina dospio u fotelju glavnoga urednika petrinjskoga „Gavrilovića“. U kratkoj karijeri „tvorničara“ njegov je list u svečanom broju uz obljetnicu stoljećima duge tradicije mesoprerade u gradu na Petrinjčici zabilježio apsolutni rekord u novinstvu tadašnje jugo-države. Na 24 stranice, naime, „Gavrilović“ je objavio 70-ak portreta i zajedničkih fotografija na kojima je dominirao – tko bi drugi – nego generalni direktor Živko Juzbašić, kasniji saborski zastupnik i ratni general HV-a. Poslužimo li se sličnim, sisačkim primjerom iz 2014., prelistajmo zajedno „Sisački vjesnik“ broj 6 izišao početkom kolovoza. Na prvoj stranici, čijom „glavom“ dominira grb grada, razdragana gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, koju zovu i Kiki, s gradskim ministrom za sve moguće Goranom Grguračem (obrazovanje, kultura, sport, branitelji i civilno društvo), te voditelj gradilišta Dječjeg vrtića Zeleni Brijeg.
VLASNICI KUĆA U ŠIPUŠEVOJ BOJE SE “ŠPRUNGOVA“
U podnaslovu optimistična najava rujanskog otvaranja središnje predškolske ustanove Siska Staroga, s modernom kuhinjom i praonicom rublja, za 120 klinaca. Onih „ispod crte“ više neće biti, tvrde gradski oci. Na drugoj stranici SV-a, Kiki na slici s prof. dr. Borkom Teodorović prilikom primopredaje ključeva dvaju capraških stanova za osobe s intelektualnim poteškoćama. Al i i s Balazs Bekeffyjem iz OTP-banke, za potpisivanja ugovora, koja će ubuduće objedinjeno voditi račune grada Siska. Iz rubrike „Proslava imena i djela gradonačelnice“, dotična se drugarica i njen zamjenik Vlado Andučić na 3. stranici vide s volonterima koji su uređivali okoliš vrtića na Zibelu. S njima je i nova ravnateljica i svima poznata HSS-ova „Tičekica“ Ljubica Ivšić. Na duplerici, 4. i 5. stranici, foto-vijesti o novim parkinzima, obojenim „stop“ oznakama na raskrižjima, rekonstrukciji vodovoda, bike-staza i kolnika Šipuševe ulice, interijeru vrtića Zeleni Brijeg u kojem će obdanište naći 120 mališana svrstanih u osam skupina. U mimohodnoj pratnji plavokose prve gradske dužnosnice kroz Šipuševu, u kojoj je podrumski dubok podvožnjak ispod željezničke pruge napravljen 1973., bili su i gradski ministar gospodarstva i komunalnoga sustava Domagoj Broz, te prometni inženjer „Sisačkoga vodovoda“, Srđan Marić. Vrijednost je radova 3 milijuna kuna, a vlasnici kuća koji su od teških strojeva „Mežnara“ iz dugoreškoga Belaja skoro oboljeli od morske bolesti i zato tražili pomoć inspekcije, zabrinuto su zagledavali zidove i moguće „šprungove“ na fasadama prizemnica i katnica negdašnjih radnika Ciglane Miška Popovića, poznatoga sisačkog graditelja. Taj se zaslužni Siščanin jedva izvukao od optužbi partizanskih komunističkih „oslobodilaca“ i „antifašista“. Navodno je Capin politkomesar Marijan Cvetković intervenirao i tužiteljima s dva razreda pučke škole dokazao da je čuveni graditelj i tvorničar samo iz poslovnih razloga surađivao sa zloćudnim režimom NDH.
GLAVOBOLJE ZALJUBLJENA ZAMJENIKA KRIČKE
Na zadnja dva stupca duplerice je i informacija o djelovanju austrijske tvornice betonskih elemenata „Oberndorfer“, čiji su šefovi kod bivših dužnosnika grada maratonski inzistirali na rješenju prometnice kroz staru željezaru. Na slici opet KIB i Andučić s Damirom Haraminom. Slijedi potom serija o navodnim uspjesima „Komunalca“, „Kupe“, groblja „Viktorovac“ i posvud KIB s Goranom Grošem, Slobodanom Ljubičićem i Svetozarom Krotinom. Baš kao i sebi prelijepa Marina Lovrić Merzel na web-stranici županije i na TV SMŽ marljivoga Zdenka Plevančića… Budući da je bivši direktor Sandro Čavrak napustio firmu, novim je čelnikom „Sisak projekata“, iz kojih su dekretom KIB najureni Ksenija Vrebac i Darko Weiss, imenovan bivši novinar „Jutarnjega“ i direktor županijine razvojne agencije „Simore“ Julije Katančević. O novim metrima novoga asfalta u Žabnu, galdovačkoj Gospodskoj ulici i Klobučaku, uvjerio se u društvu šefice i zamjenik Andučić. Na zadnjoj, osmoj stranici šlager SV-a: Siščanka Ema Šarar osvojila brončano odličje na plivačkom europskom prvenstvu. Buket cvijeća i čestitke uputio joj je drugi zamjenik teško zamjenjive KIB, SDP-ov Marko Krička. Zaljubljen u curu iz suparničkoga tabora, koji sve češće – tvrde obaviješteni – kući dolazi s glavoboljama, prouzročenim „manevrima“ u stamenoj gradskoj palači. A toj zgradi ni davna angloamerička avio-bomba što je razorila susjedno vinotočje „Pertinač“ nije uspjela nauditi. Preostaje nam, dakle, da s nestrpljenjem očekujem nov posjet radnika vodovoda s novim vijestima iz „Kiki-Timesa“. Možda se na njegovim stupcima nađe ponešto i o djelovanju gradske udruge udovica Domovinskoga rata, čija navodna čelnica već osam godina za vijence, bukete i svijeće cvjećarki „Sanji“ duguje 15.000, odnosno 10.500 kuna. I dok vlasnica cvjećarnice iz pijeteta prema stradalim braniteljima i ne pomišlja sudu tužiti udrugu žena obudovjelih u ratnom naporu njihovih muževa i očeva njihove djece, prozvana čelnica rasrđena je na kolegice koje su o mućkama s državnim novcem obavijestile novinare. Predsjednica koja je u intelektualnoj superiornosti umislila da je i sama braniteljica (možda samo zbog visoke mirovine – op.p.), uporno ne saziva izbornu skupštinu udruge, a novinare etiketira – glupanima.
