Brojni obraćenici u SDP-u
Piše: Dražen Stjepandić
Malo je toga s čim su Hrvati zadovoljni, posebice u sferi politike. Predsjednik Ivo Josipović je rijetka iznimka. Već dugo vrmena po mnogim anketama je uvjerljivo najpopularniji političar. S njim je zadovoljna i Katolička crkva premda se nije izjasnio kao praktičan vjernik cijene ga više negoli mnoge koji se busaju u svoja krščanska prsa. “Prihvaćam da Bog postoji, ali moje iskustvo to nije potvrdilo”-kad je to izjavio u crkvenim krugovima su to shvatili kao signal koji jasno govori o vjerskim uvjernjima hrvatskog predsjednika. Tako je nakon te izjave poznati karizmatik fra. Ivo Pavić za nedavne duhovne obnove u Njemačkoj, na novinarsko pitanje, što misli o vjeri hrvatske političke elite, vrlo jasno kazao:“ Predsjednik dr. Ivo Josipović je na najboljem putu da postane praktični vjernik, jer on u načelu provodi u svojoj politici i životu vrijednosti poput jednog pravog vjernika. Meni je jako žao da netko od naših duhovnih karizmatika nije po tom pitanju prišao predsjedniku, jer vjerujem da ne bi trebalo puno da se predsjednik obrati. Po tom pitanju mislim da smo zakazali, posebno karizmatici, jer naš je zadatak da obračamo ljude i vodimo ih Isusu.“
BROJNI OBRAĆENICI U SDP-u
Portal Tjedno je o tome prvi pisao iznoseći i kalkulaciju kako bi u slučaju obračenja i krštenja sadašnji predsjednik s lakoćom na idućim predsjedničkim izborima osvojio još jedan mandat. I po onome što su nam rekli dobro upučeni po svemu sudeći predsjednik Ivo Josipović će se uskoro primiti sakrament krštenja. Iz pouzdanih izvora doznali smo da bi se trebao krstiti u poznatom svetištu na Trsatu. Šuška se da bi mu kuma navodno trebala biti Sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel. U istom svetištu na Trsatu nedavno je svoje dvoje usvojene djece krstio je također poznati SDP-ovac Mirando Mršić. Poznato je i obraćanje pokojnog predsjednika Sabora Borisa Šprema, koji je na bolesnićkoj postelji u zadnjim trenucima svojega života primio bolesničko pomazanje, zagrlio Isusa i poslao javnosti jasnu poruku svojega obraćenja, suprotno ideologiji stranke čiji je bio član. Poznati obračenik je i prof.dr. Zdravko Tomac, nekada jedan od najbližih suradnika Ivice Račana.
Svetište Majke Božje Trsatske sedamstoljetno je mjesto osobitog vjerskog i kulturnog događanja kao i vjerničkog okupljanja. Ono je najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje po hodočasničkom okupljanju.
Danas je Trsatsko svetište najznačajnije marijansko proštenište u zapadnoj Hrvatskoj i k tome duhovno središte Riječke metropolije koja okuplja četiri biskupije: Riječku nadbiskupiju, Porečko-pulsku biskupiju, Krčku biskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju, a također je privlačno mjesto hodočasnicima kontinentalnog djela Hrvatske, a k tome je ovo Svetište jedino trajno stjecište Marijinih štovatelja iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Austrije.
NAJSTARIJE MARIJANSKO SVETIŠTE
Najznačajnije kvarnersko i najstarije marijansko svetište u Hrvatskoj svoju povijest temelji na predaji o prijenosu nazaretske kućice iz Svete zemlje 10. svibnja 1291. na Trsat, na trsatsku Ravnicu, a odatle 10. prosinca 1294. u Loreto, u Italiju.
U trokutu Nazaret – Trsat – Loreto, Marijin Trsat postaje, na međunarodnoj razini, najpoznatije hrvatsko svetište.
Na mjestu gdje se nazaretska kućica nalazila, a zatim i nestala, krčki knezovi Frankopani podigli su crkvicu koja postaje najstarija frankopanska zadužbina i hodočasničko odredište.
Godine 1367. papa Urban V. darovao je neutješnim hrvatskim hodočasnicima sliku Majke Božje s Malim Isusom.
Slika je 1715. godine u nazočnosti izaslanstva Hrvatskoga sabora, odlukom Vatikanskoga kaptola, okrunjena s dvije krune, što je prvi takav primjer zabilježen izvan Italije, a godine 1930. papa Pio XI. počastio je trsatsku crkvu naslovom manje bazilike (basilica minor). U više od sedamsto godina dugoj povijesti, svetište je zaprimilo niz papinskih pisama, oprosta, a u naše doba njemu je hodočastio i papa Ivan Pavao II.
Slika/ikona Bogorodice koja doji odjevenog Isusa pripisivala se radu sv. Luke. Danas se njezina iznimna umjetnička vrijednost pripisuje nepoznatom majstoru sjevernojadranskoga, mletačkoga kruga prve polovine XIV. stoljeća.
Ikona se čuva u samostanskoj riznici, a replika, ovjenčana zavjetnim darovima, u bazilici, na srednjem, glavnom oltaru, odmah iznad svetohraništa, kao najveća dragocjenost trsatskoga svetišta.
Kao spomenik kulture, povijesti i vjere, svetište čuva i otkriva posjetitelju, hodočasniku vrijedne barokne klesarske i slikarske radove (Giovanni Pietro T. de Pomis, fra Serafin Schön, Christophoro Tasca…) iz XVII. i XVIII. stoljeća. Vrijedi pred njima zastati: oltar sv. Franje Asiškoga, sv. Katarine, sv. Mihovila, sv. Ivana Nepomuka, sv. Nikole, kapela sv. Ane, sv. Petra Apostola, sv. Ante Padovanskoga.
Ograda od kovanog željeza (XVIII. st.) koja zatvara svetište pripada najvrjednijim radovima hrvatskoga baroka. Dvadeseto stoljeće podarilo je Gospinu domu ciklus Križnoga puta (Ivo Režek), vitraje (Josip Botteri) i slike o povijesti trsatskoga svetišta (Vladimir Kirin).
Bazilika je i dom ukopa članova dinastije Frankopana, junaka (Petra Kružića), uglednih građanskih obitelji (della Rovere…) te nekoliko senjsko-modruških biskupa i braće franjevaca. 
