Voditeljica promocije Valentina Badanjak Pintarić, organizatorica osmodnevnoga orguljaško-glazbenog i sakralnoga arhitektonskoga “Zrin-festa” pokazala nedoraslom prezentericom. Nije se potrudila kvalitetno pripremiti i opravdati honorar (predmijevamo) nakladnika zadarske Matice hrvatske. U publici nisu viđeni ni očekivani predstavnici poduže “raštimana” sisačkoga orkestra Ogranka Matice hrvatske. S druge strane, Siščani nazočni vrijednom povijesno-kulturnom i domoljubnom događaju – podjednako oni normalna sluha, još više oni sluhom hendikepirani – morali su se vidno naprezati da bi odgonetavali izgovorene riječi i rečenice (bez pojačala) autorice romana i spomenute ad hoc organizatorice i voditeljice promocije
Napisao: Josip Frković
U znamenitoj palači Velikoga kaptola, negdašnjem svratištu i hotelu za brodarce i lučko-prekrcajne djelatnike 19. stoljeća – u kojoj je 1839. održana prva drama ilirskoga preporoda “Juran i Sofija iliti Turci pod Siskom” na štokavskom nariječju Ivana Kukuljevića Sakcinskoga – Siščani su u srijedu nazočili promociji romana “Krvavi jarak” zadarske pjesnikinje i autorice Antonije Buljan koji govori o strahotnim stradanjima Hrvata kroz stoljeća od tuđinskih vladara, osobito autoritarnog komunističkoga režima. Kako je u Velikom kaptolu od 2009. smješten ordinarijat obnovljene Sisačke biskupije (biskupa Kvirina iz 4. stoljeća), s mons. dr. Vladom Košićem, koji se još od ratnoga župnikovanja u Petrinji i Hrastovici ne libi javnih političkih istupa u korist hrvatskih interesa hrvatskoga puka i povijesnih istina, a više od desetljeća i pol katoličke vjernike potiče na hodočašća u Zrin. Spomenimo da je zanimljivom slučajnošću riječ o zajedničkom varaždinskom zavičaju Antonije Filipović Buljan (1949.) i Vlade Košića, ali i istaknutog borca protiv mađarizacije Ivana Kukuljevića Sakcinskoga (Puhakovec, 1816.), koji je u Hrvatskom saboru 1843. progovorio na narodnom hrvatskom jeziku. Priču o Juranu i Sofiji Kukuljević smjestio je u 16. stoljeće, vrijeme trijumfalne pobjede četa Tome Bakača Erdoedyja i slovenskih knezova nad Turcima kod ušća Kupe u Savu 1593.
Gorka povijesna istina
Ali, vratimo se kulturnom događaju predstavljanja romana “Krvavi jarak”, nastala na temelju polaznih arhivskih spisa i sjećanja preživjelih Hrvata planinske velebitske Udbine i banovinskoga Zrina u njedrima Zrinske gore tijekom Drugga svjetskog rata. Stanovnicima sisačko-moslavačkoga kraja, ipak, bliža je tragedija i gorka povijesna istina partizanskoga velikosrpskog i komunističkoga paljenja sela i klanja 291 stanovnika Hrvata malogospojinske rujanske 1943. godine rodnoga mjesta Nikole Šubića Zrinsko-sigetskoga. Sve se to zbilo po naredbi političkoga komesara NOP-a dr. Vladimira Bakarića, porijeklom Židova, čiji su krvavi tragovi brutalne partizanije prepoznatljivi i danas. Dotični je uništenjem Zrina želio osigurati mir vlaškim protuhrvatskom i protuendehazijskom mržnjom zatrovanim stanovnicima Zrinske gore. Manjini koja je u 16. stoljeću sanitarnim konjaničkim kordonom pljačke pratila islamske osvajače hrvatskoga kraljevstva.
I dok smo preksinoć od gđe Buljan doznali da je saslušala i svjedočanstva preživjelih i trajno prognanih Zrinjana, a u romanu im nadjenula nova imena, kažimo da se voditeljica promocije Valentina Badanjak Pintarić, organizatorica osmodnevnoga orguljaško-glazbenog i sakralnoga arhitektonskoga “Zrin-festa” pokazala nedoraslom prezentericom. Nije se potrudila kvalitetno pripremiti i opravdati honorar (predmijevamo) nakladnika zadarske Matice hrvatske. U publici nisu viđeni ni očekivani predstavnici poduže “raštimana” sisačkoga orkestra Ogranka Matice hrvatske. S druge strane, Siščani nazočni vrijednom povijesno-kulturnom i domoljubnom događaju – podjednako oni normalna sluha, još više oni sluhom hendikepirani – morali su se vidno naprezati da bi odgonetavali izgovorene riječi i rečenice (bez pojačala) autorice romana i spomenute ad hoc organizatorice i voditeljice promocije.
Najbrojniji domobrani
Časkale su dvije dame sve do virtuoznih uklavirsko-vokalnih točki prof. Josipe Pavlović i sjajne austrijsko-hrvatske i capraške sopranistice Margarete Klobučar, čiji su nastupi skladbama Josipa Hatzea i Cesarea Francka zvonko i snažno odjekivali dvoranom sv. Ivana Pavla II. u prizemlju ordinarijata SB-a. Za kraj, izražavamo čuđenje malim brojem dodijeljenih nakladničkih primjeraka knjige i nedolaskom recenzenta i tajnika MH Joška Paštara (štednja zadarskog Ogranka MH?). Kad je riječ o publici, najbrojniji su bili članovi udruge “Hrvatski domobran”, sudionici povijesnih hodočašća u Zrin i Gvozdansko, Macelj, Jazovku, Baćin i Boričevac koja njeguje tradicije hrvatske oružane sile iz 1868. i kasnijih desetljeća. Sve do pobjedničke 1995. protiv hegemonističke velikosrpske Jugoslavije, odnosno pridružene agresorske Srbije i Crne Gore. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuPORUKA JEDNOG MARXISTE !!!!
KADA STEPINČEVSKI KRVOLOČNI SLJEDBENICI GOVORE O ZLOČINU PROTIV ČOVJEKA, NIJE LAKO ALTERNATIVNO MISLITI A DA BUDE U SUŠTINI LJUDSKOG PORIJEKLA.
TAKO NAŠ ,POŠTOVANI I CIJENJENI GOSPODIN FRKOVIĆ, MAKAR IMA VELIKO POLITIČKO I NOVINSKO ISKUSTVO,ZBOG STEPINČAVSKOG RELIGIJSKOG NADAHNUĆA ZLOČINAČKIM I KRVOLOČNIM KRŠĆANSTVOM ,STALNO JE OPSJEDNUT STEPINČEVSKOM ZLOČINAČKOM BOŽJOM DRŽAVOM, KOJA JE KAO LATIFUNDIJA SLUŽILA OD I-VOG DO III-ĆEG RAJHA ,ŠTOZNAČI OD RIMSKE IPERIJALNE VLASTI DO DANAŠNJIH DANA ,OVDJE NA BALAKANU, KAO PRAVO LJUDSKO I DRUŠTVENO STRAŠILO DILIUVIJALNIH POVIJESNIH RAZMEĐA , PROVODEĆI HOLOKAUSTSKI PROGRAM SELEKTIRANJA LJUDSKIH BIĆA NA OVIM PROSTORIMA PO NACIJI VERI,RASI I KULTURNO-INTELEKTUALNIM SVOJSTVIMA.A TA STEPINČEVSKA BOŽJA DRŽAVA BIJAŠE STRUKTURIRANA LJUDSKIM DVONOŽNIM BIĆIMA KOJA BI VEKLIKI FILOZOF HEGHEL,JOŠ PRIJE 27O GODINA, PREMA NJIHOIVOJ ŽIVUĆOJ AKTIVNOSTI , SMJEŠATAO U DVONOŽNA BIĆA ČIJA JE SVIJSET NA STUPNJU OPAŽANJA ,DAKALE,NA ONOM PRIRODNOM STUPNJU KOJU TREBA OSTAVITI PRIRODI KAO ŽIVOTINJSKOM SVOJSTVO JER JE KAO TAKVA SPREMNA NOGAM GAZITI KORIJE LJUDSKE HUMANOSTI .
PA SE PITAM O ČEMU TO NAŠ FRKOVIĆ PIŠE I ,NE BI REKO DA MISLI ,JER ZNATI MISLITI PO HEGELU,JE VELIKI NAPREDAK LJUDSKE OSOBE ,A NAŠ FRKOVIĆ DJELUJE INSTIKTIVNO ,JER NASLIJEĐE DUHA I UMA VELIKOG KRŠĆANSKOG KRVOLOKA STEPINCA KOJI JE DJELOVAO NA OVIM PROSTORIMA KAO PRAVI PREDSTAVNIK ZLOČINAČKO-KRVOLOČNO-KASTINSKOG KRŠĆANSTVA,ŠTO JE POTVRDIO I PAPA U OSTAVCI KARDINAL BENEDIKT XVI-TI U SVOM PREDAVANJU NA JEDNOM MEĐURELIGIJSKOM SKUPUPU U TALIJANSKOM GRADU ASSISSIU,PRIJE DESET-DO 15 GODINA.PA TO NASLIJEĐE,NAŠEM FRKOVIĆU NIJE LAKO ZABORAVITI ILI SMETNUTI S’UMA NIKADA, NI KADA NAŠ FRKOVIĆ SPAVA. PA O MRTVIM LJUDSKIM GLAVAM SE MOŽE GOVORITI SAMO KAO SJEČANJU NA ZLOČINAČKO KRŠĆANSTVO ,UOPĆE, A POSEBNO NA OVIM PROSTORIMA U VREMENIMA STEPINČEVSKE ,KRVOLOČNE,NACISTIČKO-RASISTIČKO-KLERIKALNO-ŠOVINISTIČKE POŠASTI TE ZLOČINAČKE RELIGIJE, KOJOJ SE POMILJA KRAJ ,JER OVA SVEMIRSKA TEHNIKA I TEHN OLOGIJA DIŽE I UNAPREĐUJE ,MASOVNO ,LJUDSKU SVIJEST KOJA VIŠE NEĆE BITI NA STUPNJU NESRETNE SVIJSTI, VEĆ PO SEBI I ZA SEBE U GLAVI SVAKOG ŽIVOG BIĆA ,KADA ĆE SE SVAKO ŽIVO BIĆE OSJEĆATI DA JE SPOSOBNO ,UVIJEK,MIJENJATI SEBE I SVIJET OKO SEBE I ODREDITI RODNO MJESTO ISTINE.