POTEZ GOETZEA JEDINI JE DOSTOJAN FINALA

POTEZ GOETZEA JEDINI JE DOSTOJAN FINALA

14. srpnja, 2014.

 

 

goetze-tor Custom

Guizeppe Meazza bi rekao:”calcio d’ arte- je izostao”

 

Napisao: Zvonimir Magdić

Ruku na srce:’ Ja, Deutschland’! Njemačka. Četvrti naslov prvaka svijeta. Zasluženo. Jasno, Argentinci nisu bili Brazilci, što više, imali su tri ‘zicera’, nisu iskoristili niti jedan. Čak, u jednoj prilici i, sam Messi.To je bila njegova distanca. Njegova ljevača. I – njegov promašaj. Kraj gola! Kad to ode  u vjetar, ništa od ‘ krune’.Tako je  to i bilo. U Riju. Nijemci su imali dvije, i –  onu najvažniju –  gotovo i najtežu, iskosa,u produžetku, u 113..minuti. Mario Gotze šalje, poslije odigranih prsiju na loptu Schurrlea, tam’, kam treba. U ‘luknju’. Za ispravak Argentinaca,  nije bilo na vremena. Ni daha.

BORILO SE JUNAČKI

Ipak, to je sada jasno,  teškom obranom je nemoguće dobiti utakmicu. Pogotovo, ovakvu – tešku.  I, nije se dobilo. Sabella, na klupi Gaučitosa, izrazom lica je bio, zakleti protivnik, konačne pobjede. Kisel, ko’ krastavac. I samo jedna argentinska istinska  nada, jer to ne može biti srčani Mascherano- Messi. La Pulga, buhica, kako ga zovu, iako je primio statuu najboljeg igrača Mundiala, zlatnu loptu, nije bio onaj- Barcelonin ‘ pichichi’, strijelac. I, samo jedna namještaljka, koju Higuain koji je- usput,  zapucavao kaj mu je god došlo pod noge- iako to nije bio pun škarnicl kokica, nije dobro pratio Lea. Alles! To je bilo sve.

Borilo se junački. Nijemci su bili bljeđi u licu nego u sustavu igre. Nisu posložili gotovo ništa. Ili, premalo za visoku vrijednost naslova  prvaka svijeta. Ima tu – dugovnica. I, ovo je ipak paradoks mundiala, njihov je golman, Neuer, najbolja ‘ kapa’ svjetskog prvenstva. Njegova su istrčavanja, jednostavno, nepogrešiva. Jednaka, hrvatskog Franje Glasera. Bilo je samo 1:0. I upravo za tu razliku golova, ostvarenu u nastavcima, znači u regularnom vremenu – nula, u doslovnom i prenesenom smislu, Nijemci su bili bolji finalist. Bili su nametljivi kombinatorkom, do koje ‘ mesijevci’, ni u snu.

Kako je vrijeme prolazilo, bilo je jasno, na čiju stranu otkucava ura sudbine.Trebao je samo jedan svijetli trenutak.I baš je njega našao, jedan tako, svijetli momak. Mario Gotze. Njegov je nogometni dar, grunuo, kad je trebalo. Ni prije ni poslije. Kako je  primio prsima Schurrlijevu loptu, kao ju je  spustio i kako  raspalio, odciljavši  protivni kut. Romero, i danas, na kondorovskim krilima, nije dohvatio taj  ‘pušćani metak’. Bio je to onaj, tanki fijuk, koji pogađa ‘ u sridu’. I nosi –čisto zlato.

KOLAJNE OKO VRATA

Kad bih ocjenjivao utakmicu završnice M-14, – onim vremenom kojem i sam pripadam, prije pola i više stoljeća – onda bi to bilo, onako, iz milosrđa, da deca doma ne plačeju –  jedva. Igra se vukla, iz minute u minutu, bez širokih osmjeha. Gledateljstvu,  koje nije ‘zicirano’ na krcatoj  tribini Maracane, Nijemcima u parkovima,  od Berlina do Munchena, svima drugima u svijetu pred dalekovidnicama,  izvlačeni su  živci, iz samih peta. To nije nogomet- velikih finala…

Ne sjećam se poteza koji oduzima dah, ne sjećam  se čak i neke otežale obrane vratara, ni udaraca koji zvone, ‘ dižu’ golštange. Pozor! Ovo je završnica Mundiala. Gala-predstava.Tu su neki drugi kriteriji. Čak nije bilo u- ‘ glancu’- ni Messija. Bundes-trener Joacim Low je vukao Elf, polako, iz utakmice u utakmicu. Poslije- sedmice- Brazilcima, kad je svijet ili urlao ili bijesnio, Argentinci su, to se znalo, nekaj su drugo. Držali su užasnuti blok, stanjili su čak i samu klasu Elfa. Nije to bio, ne, onaj koji je nagazio Portugal i slomio krila brazilskim kanarincima.Tanji, puno tanji. Jednom udarcem, koji je,  istini za volju, bio i najbolje u čitavom finalu, od dva, odlučili su utakmicom. Navukli kolajne oko vrata, prošetali se Maracanom, i dočekali zrakoplov za Munchen. Dobro je netko posložio: Oktobar- fest u srpnju! Prvaci svijeta, Nijemci,  su zaslužili su svoja imena. I, u ovom portalu: Neuer, Lahm, Boatang, Hummels, Howedes, Kramer (Schurrle) Schweinsteiger,Muller, Kroos, Ozil, Klose

(Gotze). Low je onako, kao uvijek, negdje pogubljen u mnoštvu, u nekom trećem planu, nasmijan tek pri podijeli zlatnih medalja. Nije dizao glas nije skakao do neba, jer, rekao je sve što je imao reći, zu seiner Grenadiren, za doručkom.

PROST UZ ŽUJU

Kancelar Njemačke, u svečanoj loži, i sretna. s majčinskim okovratljem sa svakim  od ‘ Elf- momaka. A, onda kamerama na tolike placove diljem Njemačke. Ludnica. Na tisuće pivo- pijanaca. Uber allles! Ipak, ja sam ‘ suh’. Među naslovnicima nema- umjetnika. Samo je Gotzov pogodak imao taj – štih, Ništa drugo. Rat. Jasno, u ratu, Nijemci imaju najviše baruta u nosu. Die Weltmeister. Zadovoljstvo mi je ostala samo zlatna kopačka ovog,  dvadesetog mundiala, James Rodrigezu. Šest pogodaka. Kao i Davor Šuker, u Francuskoj. Ni gola više. Noć je veća davno prešla u zoru. Nisam sretan. Ne, što Argentina uzela to zlato. Ne! Jer, ono je, ipak, njemačko. Ali, kako je napisao slavni talijanski nogometaš Giuseppe Meazza:’ izostao je- il calcio d’ arte. Umjetnički nogomet.

Prvacima svijeta, Njemačkoj, Prost! Uz žuju!

BRAZIL-NIZUZEMSKA

O samoj utakmici u Braziliji, Nizozemska 3 (van Persie- elever, Blind, Wijnaldum)- Brazil 0, hoću crtanu pošalicu Srećka Puntarića. Sve drugo, bila bi – komedija. I to ne, ona, Božanska. Obična, malog zgrčenog ‘brasilerušaa’, skup s gospončekom  Scolarijem, bez Neymara. No, ova me bronca, sada Nizozemaca, podsjeća na onu Hrvata, u Francuskoj.’98. Prvi mundial Vatrenih. I,  prva medalja. I, ovi, Nizozemci. I, onda –  jaki, ko’ vrag. Nije bilo Robbena, ali su ‘ španali’. Gadno i opasno. Bergkamp, Kluviert, Seedorf, branio je, znalačk,i Van der Sar. U neku ruku – totalni. A, Hrvati – genijalni. U ime Oca…pa, tu je lijevi lakat  Aljoša Asanović, koji –šopa- na daljinu, tu je svestrani Zvone Boban, Robi Prosinečki koji vidi sve, čak i zabija, te Ladara, Dražen Ladić na vratima, raspoložen, kao nikada. I, zucker komt zu lezt, da, šećer na kraju: Šuker! Golom, pamtim ga ko’ danas,  koji je visoki Van der sar milovao pogledom, a nije mogao do lopte. Šesti, Šukijev na Mundialu i – zlatna kopačka.I gore, na zapovjedničkom mostu signalizirao je, hrvatskom trobojnicom, šef čitave CRO-parade, Ćiro Blažević. Ljubimac masa i  samog predsjednika države dr Franje Tuđmana. Zna se, da je progutao čak i jednu sugestiju državnog poglavara. Ona je sada tajna, netko će ju morati ‘ isisati’, javnosti. Pokazala se ispravnom. Šapuće se: Ladić. Bila je velika ta, igra za treće mjesto, u  pariškom Parku prinčeva.Nizozemci jaki, mi izvrsni. I mi – pobjeđujemo. O dočeku, diljem Zagreba, da se i ne priča. Podvig.

U toj sjeni, gledam ovaj Brazil. I ovu Nizozemsku. I ova ‘ drajerrica’, trica, van Gaala, ima zveket. Iako se činilo da se čeka da vrijeme projde. Kolajna – Ostaje. I, jedna koincidencija: Ćiro Blažević je bio sukomentator dalekovidnice, baš ove pobjede Nizozemaca. Njih je On – onda- tukao. 2:1 T

 

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code