INFO BIRO

POŠTANSKA MARKA S LIKOM STJEPANA GRADIĆA

20. travnja, 2013.

Upravo je izišla poštanska marka posvećena Stjepanu Gradiću u povodu 400. obljetnice njegova rođenja. U sklopu te proslave u kneževu dvoru u Dubrovniku će biti priređena prigodna izložba i objavljena posebna publikacija (autora Stjepana Krasića) koja osvjetljava njegov znameniti lik i djelo. Eto s povećim zanimanjem poglavito stručna javnost prati pojavu nove poštanske marke i s pravom se mnogi pitaju – kako li je izgledao tako znamenit hrvatski čovjek u onodbnoj Europi. Zahtjevno je ukratko kazati tko je Gradić bio i, kako izgleda marka s njegovim likom.
Link poveznica http://www.posta.hr/default.aspx?id=744&m=53106 poštanske marke

Stjepan Gradić (Dubrovnik, 1613. – Rim, 1683.), diplomat i polihistor. Nakon prve izobrazbe u rodnom gradu,  1629. otišao je u Rim u kojemu je pohađao filozofiju (1629. -34.), potom građansko i crkveno pravo na sveučilištima u Fermu i Bologni (1634. – 1638.), teologiju u Rimu (1638.-1643.). Usporedno s pravom i teologijom u Bologni i Rimu izvanredno je slušao predavanja iz matematike kod Galilejevog suradnika B. Cavalierija, a u Rimu u Galilejeva učenika B. Castellija. Vrativši se kući u Dubrovnik uskoro je postao kanonikom katedralnog zbora, zamjenikom dubrovačkog nadbiskupa i prebendarnim opatom  benediktinske opatije sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu. Nakon privatnog putovanja u Rim 1653. dobio je zaposlenje u Rimskoj kuriji ostavši tu do smrti kao diplomatski predstavnik Dubrovačke Republike pri Sv. Stolici. Papa Inocent  X.  imenovao ga je službenikom u Tajništvu za dopisivanje s kršćanskim državama (1654.), zatim je bio imenovan stručnim savjetnikom Kongregacije indeksa za cenzuru knjiga (1658), 1661. a i kustosom Vatikanske knjižnice (1661.) i e 1682. njezinim ravnateljem (1682.).  

Stjepan je Gradić u Rimu uživao glas čovjeka sa svestranom izobrazbom, vrsnog diplomata i stručnjaka za pitanja slavenskih naroda. Isticao se svojim zauzimanjem za izbacivanje Turaka iz Europe pomoću jednog saveza kršćanskih zemalja. Njegovim diplomatskim uslugama u više su se navrata poslužili pape u bitnim međunarodnim pitanjima. Kao diplomat osobite velike zasluge za svoju domovinu stekao je nakon velikog potresa iz 1667.  Odmah je angažirao vatikansku diplomaciju za njezinu obranu od vanjskih neprijatelja i pružanje pomoći. Sve svoje mogućosti, veze i novac upotrijebio je za njezinu obnovu: vodio je i koordinirao sve diplomatske i političke akcije da joj se pomogne; s rimskim stručnjacima izradio je plan za njezinu svestranu obnovu; slao je novac, građevinski materijal, građevinare, arhitekte, pekare, hranu, vojne stručnjake, oružje za njezinu obranu i dr. U traženju pomoći proputovao je gotovo čitavu Italiju i Francusku. U tomu se ni od koga nije dao nadmašiti. Njegovi sugrađani su mu se odužili naslovom „obnovitelja našega grada i slobode“ i „oca Domovine“.

Kao čovjek izvanredne naobrazbe Gradić je govorio i razumio više jezika: hrvatski, talijanski, latinski, grčki, francuski, španjolski, portugalski, ruski i turski, što mu je olakšavalo komunikaciju  i bavljenje znanošću. Još kao student napisao je jednu dramu u stihovima na latinskomu nastavivši s pisanjem pjesama, pjesničkih poslanica, satira, govora i znanstvenih rasprava – prjevodio je s grčkoga na latinski. Bavio se gotovo svim vrstama znanja i znanosti: teologijom, filozofijom, pravom, poviješću, matematikom, fizikom, meteorologijom i drugim znanstvenim disciplinama. Eksperimentirao je i bavio se praktičnom primjenom teorijskih spoznaja u optici, brodarstvu, nautici i hidromehanici. Bio je istaknuti i ugledni član nekoliko učenih udruga: akademije dei Ricovrati u Padovi, Kraljevske akademije švedske kraljice Kristine u Rimu, a održavao je veze s učenjacima iz gotovo cijele onodobne Europe. Napisao je više desetaka iznimno vrjednih djela, pojedina obogaćuju hrvatsku pisanu baštinu, zapravo različitih djela i znanstvenih rasprava od kojih su neke ostale sačuvane u rukopisu.

Ivan Raos