PIONIRI MALENI ILI UBOJICE S DJEČJIM LICEM?

PIONIRI MALENI ILI UBOJICE S DJEČJIM LICEM?

25. kolovoza, 2013.

PIONIRI MALENI ILI UBOJICE S DJECJIM LICEM-naslovna foto

Analiza mogućih razloga amnestije Titovih pistolerosa

Piše: Saša Radović

Fašizam i komunizam rezultirali su najvećim zločinima u povijesti. Hitler, Mussolini, Staljin, Tito, Pol Pot… ostavili su za sobom milijune nevinih žrtava. I htjeli mi to priznati ili ne – narod ih je pratio. Sjetite se samo Nijemaca, s kakvim su elanom dizali desnu ruku i uzvikivali: „Heil Hitler!“. Sjetite se grandioznih sletova u Beogradu, kad su Jugoslaveni donosili štafetu za rođendan voljenog druga Tita. Pioniri maleni satima su čekali prolazak Titovog automobila i zdušno mahali papirnatim zastavicama.

 

PARTIJSKO SAGINJANJE GLAVE

Dovoljan je jedan čovjek da moćnim zlom fašizma ili komunizma drži naciju ili državu u slijepoj pokornosti. Preko SS-a (Schutzstaffel) Hitler je vladao svijetom, preko UDB-e (i inačica) Tito je vladao južnim Slavenima.

Može li u 21. stoljeću dio južnih Slavena opet biti talac jednog čovjeka i zločinačke zaštite UDB-inih ubojica? Može li jedan čovjek zazivati sablasti prošlosti – a da nacija šuti? Ni jedan član Vlade RH, Hrvatskog sabora, niti bilo tko iz kompletne višestranačke političke strukture nije javno podržao anticivilizacijski, antihrvatski i antieuropski Lex Perković. Što više, potpredsjednica Vlade RH Vesna Pusić izjavljuje da će Hrvatska prihvatiti opće ljudske norme (Ne ubij!) i da će mijenjati Lex  Perković.

A zatim ponovno i ponovno gledamo i čujemo arogantne nastupe premijera Milanovića koji pokušava objasniti neobjašnjivo i obraniti sile zla od svake odgovornosti. I gledamo njegove ponizne suradnike kako kukavički, partijski, saginju glave. Kakav je to poriv i kakav razlog našeg premijera tjera da pogazi dogovore i potpisane sporazume s Europom zbog zločinaca Titove UDB-e?

 

AMNESTIJA I REGRUTACIJA UBOJICA

Navodno nam je premijer bio jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta, pa bi mu i tekstovi članka 39. Pristupnog ugovora i članka 7. Lisabonskog sporazuma – trebali biti jasniji nego svekolikom puku. No, i za njega i za puk – to znači uskraćivanje novca iz EU fondova i blokadu hrvatskog ulaska u Schengen. Suspendiraju se hrvatski glasovi u Bruxellesu. Hrvatska gubi pravo odlučivanja i zapravo se blokira unutar EU. Tu je i nešto mnogo jače od zakonskih sankcija – 4,5 milijuna hrvatskih građana iznevjerilo je povjerenje 498 milijuna građana EU. Milanović je prevario 27 članica unije i institucija EU. Sramotno, neoprostivo – posebice kad je razlog amnestija gomile Titovih ubojica.

Što misliti, što reći, ne preostaje nam ništa drugo, osim traženja nekih racionalnih razloga sramotnih nastupa našeg premijera. Nameću se dvije solucije, ili je Zoran Milanović dio mreže UDB-e i crnog hrvatskog kapitala – ili je bio prisiljen kršiti europske, svjetske, religijske i opće ljudske norme.

Prva solucija ima temelje u klanu UDBA – Vlada RH. Amnestija najtežih kriminalnih radnji (ubojstava) na izvjestan način minorizira kriminal nižeg reda – ratnog i pretvorbenog profiterstva – a samim tim i amnestiju tih djela. Premijer je zaštitu pretvorbenog kriminala („nećemo ganjati vještice“) i javno iskazao. Dakle, ako Europa prihvati oprost ubojicama, prihvatit će i legalizaciju nezakonito stečene imovine tajkuna, što je inače protivno europskim mjerilima. Prihvatit će lakše i manje eksponirani kriminal, sumnjive kredite, zaduživanja bez pokrića, korupciju, mito, sukobe interesa… Znamo da nam je golemi dio političkog establishmenta do pojasa u pekmezu, da nakon ulaska u EU mnogi ne spavaju mirno i da se boje sutrašnjeg dana. Pa, i naš premijer nikada nije dao objašnjenja puku o objavama koje ga se osobno tiču (navodni bratov kredit Ljubljanske banke od 3,25 milijuna eura, neprilična drugovanja s tajkunima…). Bilo bi pošteno i korektno – da jest!

Možda se na tom planu kriju čudne nade našeg premijera da će svo zlo (pa i ubojstva!) biti oprošteno i zaboravljeno.

PIONIRI MALENI ILI UBOJICE S DJECJIM LICEM- foto u tekstu

 

UDBAŠKA LOGISTIKA I POTRČKALA IZ DORH-a

Druga solucija, prijetnja uporabom sile našem premijeru, realnija je! Moć bivših Udbaša nalazi se u jakom marketingu i umreženosti s državnim institucijama. Snažna logistika je u  velikom crnom kapitalu kojeg su nagrabili u vrijeme Domovinskog rata švercom nafte i oružja, a kasnije nezakonitom pretvorbom i klasičnim kriminalom. Iz tame prošlosti UDBA još uvijek drma i disciplinira Vladu, Sabor i sve mehanizme vlasti. Podla i učinkovita umreženost Perkovićevih udbaških potrčkala s Bajićevim DORH-om (moja osobna iskustva!) – provjerena je stvarnost i sramota Republike Hrvatske. Zbog toga ne treba podcijeniti mračnu sferu pritisaka i prijetnja – ukoliko se dotakne zmiju koja spava. Moguće su sve nijanse, od telefonskog razgovora – do ubojstva! Ne treba zaboraviti da komunističke tajne službe djeluju kontinuirano od 1917. godine, da im korijeni nikada nisu bili sasječeni – i da danas djeluju punom snagom. Nema sumnje da mogu Milanovića i njegovu pasivnu i ovisnu Vladu RH natjerati da zaštite UDB-u bez obzira na sankcije. Uostalom, s novcem europskih fondova ili bez  – Hrvatska je na dnu!

 

BRANITELJ ZLOČINAČKE IDEOLOGIJE

Pa, ipak – i uz najgore pritiske – pokrivanje ubojstava sunarodnjaka, domoljuba, zločin je koji se ne može ničim opravdati. Ta ružna nehumana priča, tvrdoglavost Milanovića da pokaže zube tamo gdje je to najmanje potrebno braneći jednu ideologiju i zločine te ideologije, može se nazvati izdajom svoga naroda. Tim činom je, uz kršenje svih moralnih norma, Milanović još više osiromašio svoju osiromašenu državu. A, odnosi RH i EU već na samom početku hrvatskog članstva narušeni su na dulje vrijeme.

Kako dalje u ovoj moralnoj kaljuži? Hoće li se pasivna javnost već jednom probuditi? Hoće li uspavana oporba i stotinjak stranaka i strančica konkretno i rezolutno reći – NE!

AnnoDomini MMXIII. T