GLAVNE TEME

OTIMANJE I PLAĆANJE NA SVE STRANE

25. svibnja, 2014.

Takse koštaju kao u Njemačkoj, Švicarskoj ili Švedskoj

Napisao: Josip Frković

S gorčinom u grlu, kao i milijuni ostalih hrvatskih građana, ne mogu ne reagirati na jalove ili pak nedjelotvorne vatrogasne mjere aktualne vlasti SDP-ove Kukuriku koalicije u bici za uporno krpanje proračunskih rupa. Prvenstveno se to odnosi na izmišljenu i za osiromašene građane (navodno iz EU-a diktiranu) legalizaciju stambenih i ostalih objekata. Držim da su se „crveni“ i podupirajući vlastodršci domislili još jednom „haraču“, kakav je uostalom bio i onaj Milanovićeve prethodnice, v.d. premijerke Jadranke Kosor.  Neslavni junaci porezne reforme, fiskalizacije i uklanjanja nereda u Ministarstvu financija, Slavko Linić, Branko Šegon, Boris Lalovac, Nada Čavlović Smiljanec i drugi, od kojih je prije smjene najavljen i dvojbeni porez na nekretnine, jednostavno su se odlučili da „oderu“ ostatak preostale kože na leđima očajnoga puka. Poslije nesposobnoga i nekompetentnoga ministra graditeljstva i prostornoga uređenja Ivana Vrdoljaka (sličnih (ne)kvaliteta i na dužnosti ministra gospodarstva) partijske koalicijske zadaće ubiranja harača vrijedna stotine milijuna kuna, preuzela je dotadašnja pomoćnica Anka Mrak Taritaš. Riječ je o hobističkoj  volonterki predsjednici Hrvatskog jedriličarskoga saveza, koja za dugih morskih jedrenja najradije pjevuši „Po šumama i gorama“, te „Bilećanku“, rekla je u jednom intervjuu. 

TEŠKO IZDRŽLJIVI POREZNI PRITISAK

U snimanju stambenih i drugih zgrada, debelo vrhnje, najprije su obrali građevinsko-urbanistički inženjeri i sudski vještaci, ubirući 4.500 kuna po predmetu (valjda za nezasitnu državnu blagajnu), dok su građanima izdavali fiktivne račune na 870 kuna?! Je li to bilo uz blagoslov međuvremeno smijenjena Slavka Linića, kojem zbog osobnih financijskih malverzacija prijeti pravosuđe susjedne Italije, građanima nije važno. Najbitnije je, dakako, da se porezni pritisak – usprkos gluhonijemih političkih elita – više ne može izdržavati, pa „makar to dekretom zahtijevala i Europska Unija“. Ispada da nekretnine koje su desetljećima mukotrpno i  uz odricanja i štednju stjecali naši preci – bake i djedovi, drugi rođaci i naši roditelji – još jednom moramo platiti ili će nam ih država i njeni birokrati ovrhama hladnokrvno oduzeti. Slično je i s prometnim prekršajima, gdje pripadnici policije mandatnim kažnjavanjem ostvaruju zadane norme, a prekršajni suci dokazuju djelotvornost. Ako nekim slučajem živite na rubu hrvatske metropole, ne dao vam Bog da automobil na nekoliko minuta zaustavite usred ulice, na prometnom otoku. U tren oka, zapazivši provincijsku registarsku tablicu, bez kratice ZG, rekordno brzo zateći  ćete u blizini plavi kamion-pauk Zagrebačkoga holdinga. Iz njegove će vas kabine neki zagorski ili turopoljski „mužek“ podsmješljivo obavijestiti „kako vam je automobil već fotografiran, pa još mobitelom konzultira prometnoga redara…“ U najkraćem, očekuje vas novčana kazna, bez obzira što su ispred i iza vašega zaustavljena vozila automobili „domaćih“ tablica. Slično je, bez imalo milosti, pred bolničkim centrima u Klaićevoj, Kišpatićevoj, Vinogradskoj, Šuškovoj i drugim ulicama. Na svakom koraku plaćanje i otimanje… 

CIJENA PAPIRA SA ŽIGOM

Za kraj, evo i jednog vrlo ilustrativnoga primjera državnih „gulikoža“ iz Siska. Građanin je, veli, (podaci poznati – op.p.) na vrijeme sve prijavio, obavio sve formalnosti. Službenice gradskog resora građevinarstva i prostornoga uređenja neposrednim su uvidom, obilaskom, utvrdile da je jedan trošni dvorišni objekt doista podignut u međuratnom razdoblju prve, a drugi 60-ih godina druge jugodržave. Osim pečata pravomoćnosti na građevinskoj dozvoli obiteljske katnice iz 1972., manjkalo je i uvjerenje o vremenu evidentiranja tih pomoćnih zgrada (radi buduće kompenzacije kvadrature pri gradnji zamjenskih objekata). I, umjesto, da spomenute službenice posredstvom elektroničke pošte od katastra dobiju traženo uvjerenje o vremenu evidentiranja, vlasnik je poslan u red pred prostorijama katastra. Najprije je trebao predočiti kupljenih državnih pristojbi od 105 kuna, te još gotovinskih 35 kuna za izvod iz katastarskoga plana i posjedovni list! Nema što, jeftine usluge, kao da su im cijene prepisane iz Njemačke, Švicarske ili Švedske, ni po čemu usporedivih država. Osobito po trenutačnom standardu njihovih  građana. Zaprepašten cijenom jednog jedinoga papira s pečatom, Siščanin se usputno i stidljivo zanimao imaju li razvojačeni hrvatski branitelji pravo na popust. Rečeno mu je da treba donijeti potvrdu o ranjavanju i invalidnosti, na što je zaključio kako mu pri dolasku u katastar ne bi pomogla ni invalidska kolica.