GLAVNE TEME PRIČA

OTAC LOVKINJE MORANE ZIBAR BIO JE UREDNIK “BORBE”, DIPLOMAT I NOSITELJ ORDENA BRATSTVA I JEDINSTVA

27. listopada, 2025.

Više biografskih detalja o svemu otkrio je i potvrdio portalu „Tjedno” najstariji sisački novinar, koji se u gradu na tri rijeke (u Petrinjskoj ulici kod Grozaja – nap.a.) često susretao s kasnijim kolegom glinskih tradicija iz “Jedinstva”. Glinjani Antun Zibar i Zvonko Franjković, štoviše, bili su za školovanja podstanari udovice domobrana Šime iz remek-djela sisačke austrougarske vojne arhitekture Andrije Colussija

Napisao: Josip Frković

Premda je, krijući mnogo detalja iz privatnog života, kazala kako sa zavičajnom Glinom “iza ratno-poratnog i potresom izazvana čemera, te slanja osobne pomoći preostalim daljim rođacima pod Pogledićem” nema bliskih kontakata, mnogi su Glinjani i Siščani ipak dugo pomišljali da je popularna lovkinja iz HRT-ova TV-kviza  Morana Zibar (48) u nekom srodstvu ili dijete davnog sportskog i novinarskog zanesenjaka, istaknutog diplomata bivše države i nakladnika Antuna Tone Zibara. I doista bijaše tako. Od trojice bratića ili sinovaca, nakon smrti Antunove (2015.) i Marjanove, u Glini i prigradskom Jukincu još živi Milan Zibar i sin mu Denis.

Novinar sisačkog „Jedinstva“

Više biografskih detalja o svemu otkrio je i potvrdio portalu „Tjedno” najstariji sisački novinar, koji se u gradu na tri rijeke (u Petrinjskoj ulici kod Grozaja – nap.a.) često susretao s kasnijim kolegom glinskih tradicija iz “Jedinstva”. Glinjani Antun Zibar i Zvonko Franjković, štoviše, bili su za školovanja podstanari udovice domobrana Šime iz remek-djela sisačke austrougarske vojne arhitekture Andrije Colussija. S braćom Vinšek, Sever, Frković, Brajković Glinjani su se intenzivno družili… Ali, 1957. Zibar postaje novinar “Jedinstva”. Urednik lokalnih novina poniklih 1944.u Glini bio je sportski i novinarski zaljubljenik iz posavskog Topolovca, sjedišta grofovskog agrarnog imanja Miroslav Matovina (1928.-2002.), sin poštanske službenice.  Tek će se kasnije pojaviti i Franjo Pirc, Jovan Vranešević, Boško Jasić, Vladimir Pajtlar….

Ali, vratimo se istaknutom novinaru i diplomatu Antunu Zibaru Toni, koji je pri odlasku u Zagreb, na studij politologije i u latinično izdanje “Borbe” sobom htio povesti i rođaka iz glinskog Jukinca, Milana (85), koji je u Tiskari Sisak upravo izučio grafički zanat i zaposlio se kao šef tiskare pravosuđa. I danas se glinski grafičar i prvoborac HV-ove pukovnije Ive Žinića prisjeća majstora s obale Kupe, gdje se nalazila bivša zgrada stare “munjare” izmjenične struje i gdje su ga zanatu učili Vlado Ćulibrk, Miro Štengl, Tomica Štimac i Milan Klobučar. Iz Siska gdje je igrao nogomet za “Segestu” i “Sisciju”, otišao je u glinsku kaznionicu i “Baniju”, među novinare jednostavno nije želio.

Milanov sin Denis Gibo (60) u Domovinskom ratu u glinskom kraju otpočetim krvavim napadom na postaju policije MUP-a i smrću mladog Tomislava Roma iz Viduševca, postao je proslavljeni izvidnik 2.a brigade “Grom” i autor monografije “Oluja jednog izvidnika”. Iako se autor odrekao svih honorara i darivao mnoge institucije, do danas ima sačuvan tek jedan kompjutorski primjerak. Sve se završilo poznatim hrvatskim zaboravom poratnih političkih dužnosnika i zasluga ili je pak riječ o postupnom popuštanju rigidnog staljinizma i rankovićevštine, Tone Zibar postaje vrsni saborski izvjestitelj, štoviše laureat nagrade HND-a, pokretač fonda solidarnosti, svjedoči Jozo Petričević. Godine 1968., u vrijeme divljanja vojne intervencije Sovjeta Češkom i Mađarskom, Zibar postaje glavni urednik zagrebačkog izdanja “Borbe”.

Diplomatska služba i ordeni

Nakon jednog desetljeća, krenut će u diplomatsku službu ambasada Titove diktatorske tvorevine u Švedskoj i Danskoj. Bio je brza, temperamentna razmišljanja i reagiranja – baš kao i jedinica mu kći Morana, koja sa životnim partnerom Filipom Tomšićem i kćeri Katjom prebiva “u izvanbračnom statusu” Novog Zagreba – sjećaju se Tone Zibara njegovi suradnici. Godine 1978. postaje nositelj Ordena bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem, što je bila rijetkost za javne osobe hrvatske nacionalnosti. Ipak, 1980. postaje glavni direktor “Školske knjige” i voditelj nakladništva, da bi 1988. otišao u zasluženu mirovinu, sačuvavši kolektiv ŠK svih nepogoda ulaska nove, teško stečene države u svijet profitima pokvarljiva kapitalizma.  T