IZBORNI PRAG

Oporba treba ozbiljno kukuriknuti a ne kokodakati

16. svibnja, 2011.

Piše: Zoran Milanović

Predsjednica hrvatske vlade i čelnica HDZ-a Jadranka Kosor u ovom trenutku, dakle samo nekoliko mjeseci pred naredne parlamentarne izbore,  ima tri ključna politička cilja. Prvi je završiti pregovore s EU u lipnju ove godine, s kojim bi, kao glavnim adutom mahala u  kampanji na narednim parlamentarnim izborima,  i s tim nesumnjivo najjačim adutom kojim bi raspolagala, pokušala osvojiti još jedan premijerski mandat.

Drugi joj je cilj  beskompromisno napadati i politički obezglaviti glavnog protivnika u hrvatskoj stranačkoj areni, Zorana Milanovića, lidera oporbe i predsjednika SDP-a, na način da ga se  optuži za sve što ne valja i što je trulo u ‘državi Danskoj’. Treći cilj, podjednako bitan kao prethodna dva jeste da se  u što hitnijem roku HDZ očisti od ‘kvislinga i unutarstranačkih neistomišljenika’ koji  se na ovaj ili onaj način ne slažu s potezima najužeg stranačkog vodstva. Što se tiče  prvog cilja, čini se da je premijerka Kosor na dobrom putu da uspije te da Hrvatska nakon što je Vlada predala zadnje izvješće, 23. svibnja u Bruxellesu konačno dobije zeleno svijetlo za završetak pregovora u lipnju ove godine.

Time bi premjerka Kosor i vladajuća koalicija dobili snažan  vjetar u leđa u finišu pred konačno raspisivanje parlamentarnih izbora, čime bi pokušali anulirati sve ostale slabosti, nesposobnosti i neučinkovitosti hrvatske vlade, prije svega kada je riječ o gospodarskom stanju u zemlji, koje je najblaže rečeno katastrofalno.  No, veliko je pitanje je li EU dostatan vladajućoj koaliciji  za osvajanje još jednog mandata na parlamentarnim izborima.  Argument Europe može eventualno samo popraviti do kraja poljuljani rejting Kosoričinoj vladi, ali to ni u kojem slučaju ne znači i ostanak na vlasti. 

Što se tiče drugog cilja  koji bi se mogao nazvati  ‘ocrni sve što ti oporba pruža’, premijerka Kosor  za sada može zadovoljno trljati ruke.  Jer što god  Milanović kritički progovorio  o potezima aktualne vlasti premijerka Kosor uvijek nađe  munjevit i učinkovit  odgovor, kojim, gle čuda, uspijeva na neko vrijeme paralizirati daljnje aktivnosti svog najljućeg političkog protivnika. Tako je, primjerice, na Milanovićevu opasku  da nije normalno ni potrebno da su veleposlanici vidjeli izvješće o pregovaračkom poglavlju 23 (pravosuđe i temeljna prava) prije hrvatske javnosti te da nije upoznat ni s detaljima drugih izvješća koja su slana u Bruxelles, pa ni oko procesuiranja kriminala i korupcije, Kosorica uzvratila da će predsjednik SDP-a učiniti apsolutno sve da oteža put Hrvatske u EU, te da ga ‘teško mori činjenica da ćemo mi završiti pregovore i da ćemo postati članica Europske unije’. Neupućen netko u aktualna zbivanja u zemlji pomislio bi da se premijerka Kosor zapravo obračunava s nekim liderom ekstremne desnice  a ne liderom najjače oporbene stranke i  vjerojatnim   budućim premijerom, za čijeg mandata bi Hrvatska i službeno postala najnovijom članicom  EU.   

Što se tiče trećeg Kosoričinog cilja i tu premijerka i predsjednica HDZ-a postiže zavidne rezultate. Energično raspušta županijske ogranke stranke, smijenjuje njihove čelnike i postavlja svoje kadrove, a ne libi se  iz stranke izbaciti ni stranačke prvoborce, kao što je to bio nedavni slučaj s Antom Dolićem jednim od utemeljitelja HDZ-a. Kako su prenijeli neki mediji, Dolić je, navodno  iz stranke izbačen zbog intervjua danog Slobodnoj Dalmaciji u kojem je, kritizirao aktualno stranačko vodstvo, te,  uz ostalo, naglasio kako HDZ-om i dalje upravljaju Sanaderovi ljudi, samo što su drugačije pozicionirani. Dakle premjerka Jadranka Kosor je u dosadašnjem mandatu pokazala da od svojih strateških ciljeva neće odustati te da će do njih pokušati doći , ako je potrebno pod svaku cijenu i ne birajući sredstva.

Pa ako treba iza rešetaka strpati i, slikovito rečeno, pola vladajuće koalicije, kako bi dokazala istinsku predanost u borbi protiv korupcije bez obzira na stranačke boje  i opredijeljenja. No, veliko je pitanje koliko će u sve to uspjeti uvjeriti i hrvatsku javnost   prije svega svoje birače, jer strpati nekoga iza rešetaka, kojemu u poštenom suđenju treba i dokazati krivnju, ne znači automatski da su svi ostali koji nisu u Remetincu  nevini i pošteni. Imajući sve to u vidu Zoran Milanović kao da još ne shvaća da njemu i njegovim koalicijskim partnerima vlast neće pasti poput zrele kruške u krilo, kako je to svojedobno samouvjereno uzvikivao najagilniji oporbenjak IDS-ovac Damir Kajin. Prisjetimo li se da je Kajin to rekao prije skoro dvije godine, na prvom sastanku Kukuriku koalicije, a nakon što je Ivo Sanader u šokantnom stilu napustio premijersku poziciju i hrvatsku političku scenu, onda je doista neshvatljivo da od tada pa do danas vodstva glavnih oporbenih stranaka nisu u stanju učinkovito odgovoriti na brojne gafove, propuste i nesposobnost vladajuće koalicije, prije svega kada je riječ o gospodarskoj situaciji u zemlji, koja svakim danom postaje sve lošija. Tim prije što su toga postali svjesniji i mnogi u vladajućoj koaliciji kao i u samom HDZ-u, u kojem nezadovoljnih, poput izbačenog stranačkog prvoborca Ante Dolića, ima sve više.I umjesto da na tim objektivnim slabostima vladajućih, koji su uz sve to opterećeni brojnim aferama,  Kukuriku koalicija ozbiljno poentira, njihovi čelnici prije svega lider SDP-a uglavnom se ponašaju nezainteresirano, vjerujući kao i brojni građani da će se na narednim izborima i tako glasati protiv HDZ-a i njegovih partnera  a ne za aktualnu oporbu. No, puno je činjenica koje nedvojbeno ukazuju da oporba grdno griješi ako i dalje misli da će, bez obzira na loš rejting vladajućih, šaptom doći na vlast.

To prije što među pojedinim čelnim ljudima oporbe  vlada očigledna nesnošljivost  koja je upravo prethodnih dana kulminirala u otvoreni obračun na relaciji IDS-a i HNS-a. Sve je počelo izjavom  IDS-ovca Damira Kajina koji je na jedan neizravan način kritizirao  čelništvo HNS-a ustvrdivši  da neki iz Kukuriku  koalicije i u Saboru i u Vladi i u javnim poduzećima žele više nego što im realno pripada i više nego što bi trebali dobiti, te da bi za koaliciju glavni problem mogli biti upravo oni koji precjenjuju sebe i svoju političku snagu. Nakon te izjave  podigla se poprilična  prašina u redovima prozvanih narodnjaka. Na odgovor se nije dugo čekalo pa je Čačić oštro uzvratio: ‘Sljedeća Kajinova slična izjava više se neće moći pripisati njegovu soliranju, već će se opravdano smatrati da iza toga stoji Jakovčić kao predsjednik stranke. Stav je HNS-a da Kajin nije relevantan i da se mi ne trebamo s njime nadmudrivati i slati mu poruke, ali riječ je o preozbiljnoj stvari da bi se ona na takav način rješavala, a za ponašanje ljudi odgovornost snose stranačka vodstva i njihovi predsjednici’,  bio je kategoričan Radimir Čačić. Svom stranačkom kolegi i predsjedniku odmah je u pomoć priskočila i Vesna Pusić čija je poruka Kajinu bila kratka i jasna: »Neka Kajin samo malo manje kokodače i bit će sve u redu«!  I umjesto da konačno stave sve glave na jedan kup i ujedinjenim snagama krenu u osvajački pohod na Banske dvore, čelnici Kukuriku koalicije međusobno se svađaju i na taj način još više daju za pravo onima koji tvrde da takva koalicija nema šanse održati se jedinstvena na neki dulji period.

Lideri glavnih oporbenih stranaka morali bi napokon shvatiti da svaki raskol unutar njihove koalicije može dovesti do ‘otcijepljenja’ pojedinih njenih dijelova, a svaki takav rasplet samo bi koristio aktualnoj vlasti s Jadrankom Kosor na čelu, čiji se  politički koncept svakim danom, ako je vjerovati brojnim anketama, pokazuje sve potrošeniji. Samo je veliko pitanje hoće li čelnici oporbe predvođeni predsjednikom SDP-a, zbog neučinkovitosti, pogrešnih procjena i svojih taština, opet prokockati zicer, kao što je to pošlo za rukom Zoranu Milanoviću prije četiri godine, kada je čistu pobjedu u finišu izborne kampanje zahvaljujući prije svega svojim nepromišljenim izjavama i iritantnim odlukama , pretvorio u uvjerljiv poraz. Ako bi se to dogodilo, što je, unatoč svemu,  teško za povjerovati, onda bi Milanović mogao biti proglašen šamiponom izbornih poraza, a oporba na čijem je čelu slobodno bi se mogla prozvati ‘Kokoda koalicijom’.