AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

ONO ŠTO MAMIĆ GOVORI KAKO SE TO RADI U HRVATSKOJ NITKO NE PROVJERAVA

30. siječnja, 2023.

Kako je moguće da kad povremeno odlazi na neki sud u BiH, odlazi dobro raspoložen i sa smiješkom, a vraća se još bolje raspoložen, kao da je bio na nekom „vašaru“?

Napisao: Mladen Pavković

Zdravko Mamić, bivši glavni čovjek zagrebačkog nogometnog kluba Dinamo, kojem je Vrhovni sud RH,  zbog kriminala, potvrdio presudu Županijskog suda u Osijeku od šest i pol  godina zatvora i koji je potom brže bolje, bez problema (!), pobjegao u susjednu Bosnu i Hercegovinu, prema onome kako živi i kako se ponaša, ravan je američkom, najpoznatijem kriminalcu – Al Caponeu!

Naime, godinama nitko nije mogao ništa američkom gangsteru, radio je što je htio.

Optužuje i samog sebe

Mamić se ponaša slično. Osim što je pobjegao iz Hrvatske, zajedno sa svojim bratom, također osuđenikom za kriminal, ne silazi s naslovnih stranica novinama i portala. Mediji ga prate u stopu. Povremeno organizira i konferencije za novinare. Kad on govori oko njega je “šuma“ mikrofona. Blati hrvatsko pravosuđe, suce, novinare, svoje dojučerašnje prijatelje i kolege iz GNK Dinamo, političare, jednom riječju ponaša se kao netko tko zna da mu nitko ništa ne može. Čak optužuje i samoga sebe.

Sve to prate Uskok, DORH, policija i kako se sve ne zovu, ali – ništa mu ne mogu, kao i ostalim hrvatskim lopovima koji su od robija pobjegli u BiH.

Mamić se u svojoj, kako kaže, novoj domovini uistinu osjeća kao kod kuće. „Svi“ ga vole i poštuju, u svim društvima i na državnoj razini uvijek je dragi gost. Sa sobom je ponio i milijune i  milijune eura, a sve “do jučer“, bez obzira na svoj status, i dalje je „vodio“ Dinamo, kupovao, prodavao… Kako onda, tako i danas, u Hrvatskoj nije bilo čovjeka od DORH-a do policije, koji nije bio upućen u njegovu iznimno profitabilnu djelatnost. Nu, „svi“ su bili sretni, ako im je samo osigurao neku besplatnu ulaznicu u loži, gdje se inače okuplja sva „krema“ poput ovog osuđenog kriminalca (svaka čast iznimkama).

Dinamo je već davno pretvorio u svoj obiteljski biznis. Tamo je mogao biti zaposlen isključivo onaj tko je svim srcem pripadao „obitelji“. Svi ostali su uvijek dobrodošli, ali samo s kuferima punim novčanica!

Mediji danas na veliko pišu da je u ovom društvu „služila kruha“ i njegova nova supruga! Godinama mu je bila tajnica i – ljubavnica! Čak se i rastala od svog bivšeg supruga, jer je ljubav prema zagrebačkom „Al Caponeu“ bila veća. Sada mu se i ona priključila u BiH, a Zdravko, ako je suditi po fotografijama, doživljava svoju drugu mladost, ali i dalje  viče – „Nećete razbojnici!“

Nu, u ovom slučaju nitko ne želi odgovoriti- kako je moguće da je pravomoćno osuđeni kriminalac bez problema mogao napustiti Hrvatsku, i sa sobom ponijeti milijune i milijune eura za koje „nitko“ ne zna kako ih je zaradio?

Osmjesi na sudu

Drugo, kako je moguće da kad povremeno odlazi na neki sud u BiH, odlazi dobro raspoložen i sa smiješkom, a vraća se još bolje raspoložen, kao da je bio na nekom „vašaru“?

Treće, je li bi recimo Izraelci ili Amerikanci dopustili da neki njihov pravomoćno osuđeni kriminalac drži konferencije u drugim državama i da pljuje po svojoj zemlji?

Mamić je na svojim konferencijama, ali i putem medija, objasnio kako se radi u Hrvatskoj, tko je lopov, tko krade, ali kako se čini ni to nitko ne provjerava i  bilježi, pa ispada da je u nas kriminal, korupcija i slično nešto posve normalno!

Evo, sada imamo novu „aferu“-prepisku putem SMS-ova između bivše ministrice Žalac i državne tajnice Rimac. Po onome što je objavljeno, već je netko trebao biti u Remetincu. Ali, ministar pravosuđe kaže da to nije smjelo dospjeti u javnost, jer je to dio „privatne komunikacije“, gdje ove dvije dame također se ponašaju kao sestre „Al Caponea“. Ne bi nas začudilo da ih sutra ni Interpol više ne će  naći.

Mladi, vjerojatno, u svemu tome uživaju, jer vide da se u Hrvatskoj strogo gone „babice s place“, ali ne i istinski lopovi i kriminalci.

A kako je tek hrvatskim braniteljima dok o ovome slušaju i čitaju?

U Hrvatskoj nije napravljena lustracija, poglavito većine onih koji rade u pravosuđu, koji su 1990. godine samo okrenuli kapute, i umjesto zvijezde nabili na glavu hrvatske šahovnice (svaka čast iznimkama), pa stoga imamo to što imamo.

Ni „desetak“ reformi tu više ne može napraviti reda!

E, moj narode! T