OBNOVLJEN ZAGREBAČKI GUDAČKI  KVARTET

OBNOVLJEN ZAGREBAČKI GUDAČKI KVARTET

4. listopada, 2012.

Zagrebački gudaći kvartet

Piše:Igor Koruga

Ove je godine Zagrebački kvartet, onaj gudački, doživio bitnu promjenu na samom čelu ansambla. Dosadašnju prvu violinu, Gorana Končara, danas predsjednika Instituta hrvatske glazbe, na prvim je ovosezonskim nastupima zamijenio ruski violinist Sergej Evseev. Rođen u Moskvi i školovan na Ruskoj glazbenoj akademiji te usavršavan kod renomiranog Borodin kvarteta, Evseev je s iskustvom koncertnog majstora komornih orkestara “Rossijskaja kamerata” i “Kremlin” došao u Zagreb (1994.) i stao na čelo Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije surađujući do 2007. godine, kao član i koncertni majstor, i sa Zagrebačkim solistima. Ambiciozni Evseev nije se libio izjaviti da je u Zagrebačkom kvartetu napokon pronašao sebe, osjetio čast, ali se i obvezao na odgovoran i mukotrpan rad u okviru kojeg će produbiti stečeno glazbeno znanje te doseći ciljeve koje si je, u suglasju s ostatkom kvarteta, sam nametnuo.

Značaj obnove našeg, ali i svjetski nastarijeg kvarteta (utemeljenog 1919. godine), mudro su iskoristili djelatnici Koncertne direkcije Zagreb započevši 28. rujna 2012. godine svoj novi hvalevrijedan ciklus Glazbenih susreta u Palači Dverce ¨Iz dvorane ogledala¨ i obilježivši pritom stotu obljetnicu darovnice grofice Klotilde Buratti, rođene Vranycany-Dobrinović, kojom je palača Dverce, nesuđena predsjednička rezidencija 2000. godine, pripala gradu Zagebu – za prosvjetne i humanitane svrhe. Tekući izbornik elitnog nastupa s vrlo ograničenim brojem slušatelja bio je istovjetan onom s uvodnog koncerta iz pretplatničkog Ciklusa koncerata Zagrebačkog kvarteta u Hrvatskom glazbenom zavodu koji se zbio pet dana kasnije, 02. listopada 2012. godine; Prokofjevov Prvi gudački kvartet u h-molu, op. 50, i Brahmsov posljednji, Treći gudački kvartet u B-duru, op. 67. Primjetne razlike očitovale su se u cjelovito izvedenom programu u akustički profinjenoj Dvorani ogledala gornjogradske palače, ali i dodatku kvartetskih minijatura Mladena Tarbuka (Četiri strofe) i Franza Schuberta (Quartettsatz u c-molu, D 703) uobičajenoj dvodijelnoj shemi nastupa u ječnoj dvorani HGZ-a.

Premda je na početku druženja s Evseevom nezahvalno i rano definirati novu zukovnu auru Zagrebačkog kvarteta, napose istu uspoređivati sa suptilno izražajnim zvukom, ležernim preljevima i modulacijama kakve je njegovao Goran Končar, nemože se osporiti povećana razlučivost, prodorniji zvuk i, rekli bismo, romantičniji dojam koji je jamačno posljedica glazbene škole koja – s uvijek prisutnim rizikom površnijeg efekta bez puna pokrića – predstavlja glazbenike koji se daju i publiku koja ih voli. Dojam vrhunski ugođenog trija, braće Davora i Hrvoja Philipsa (druga violina i viola) i Martina Jordana (violončelo), osjećao se povrh svega, dok se liderski temperament Sergeja Evseeva tek povremeno izdvajao blagom aritmijom, u maniri; ja idem, a vi me slijedite. Vrhunac obaju nastupa dogodio se tijekom gotovo deset minuta – upravo toliko traje elokventna izvedba Coull String Quarteta (Hyperion, Helios CDH55032) – Prokofievovog suzdržanog finala (Andante), po dojmu lirske invencije kojom je autor bio toliko oduševljen da ju je, u trajnom zanosu, prekomponirao za gudački orkestar te kao samostalnu klavirsku dionicu u petom, od Šest djela za klavir, op. 52.

Po snazi, izražajnosti i kvaliteti nije zaostao ni prvi stavak blistavog Brahmsovog kvarteta koji je od samoga početka naišao na iznimno prihvaćanje glazbenih stučnjaka, kritike i publike, ali nikada i samoga Brahmsa u čijoj se nesigurnoj glavi četveroglasni slog derivirao skoro dvadesetak godina (1854.-1873.) dosegnuvši na praizvedbi ocjenu ¨beskorisne sitnice u bijegu suočavanja s ozbiljnijim simfonijskim sadržajem¨. Suglasne izvedbe gustih legato motiva – tipski poznatih iz Glasovirskog kvinteta u F-duru, op. 34 – oblikovanih u službi isticanja ljupkog lajt-motiva prvoga stavka, plijenile su, između ostalog, vrhunskim timingom i odgovarajućom komunikacijom generacijski bliskih glazbenika kojima se publika u svakom slučaju zahvalila srdačnim i dugim pljeskom.

Iznimnu mogućnost zvukovnog utjelovljenja svih Brahmsovih i Prokofievovih kvarteta zagrebački će ansambl, prema podacima u programskim knjižicama, uskoro ovjekovječiti i na dva odvojena diskografska izdanja. U oba slučaja sveobuhvatnu promotivno-izdavačku potporu pružit će agencija Spona s okretnim i svestranim Sinišom Bizovićem na svome čelu. Postojana i izbirljiva publika Zagrebačkog kvarteta imat će prilike uživati u vrsnom violi(o)n(čel)ističkom umijeću već trinaestog dana idućeg mjeseca u HGZ-u, u još jednom pokušaju uspješnog tumačenja djela ruskih skladatelja poput Stravinskog, Prokofieva i Šostakovića. T

 

4 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code