OBALA,ŠUME I RIJEKE ZA KRAJ RASPRODAJE

OBALA,ŠUME I RIJEKE ZA KRAJ RASPRODAJE

13. listopada, 2013.

 

slavko linic 15.6 px

Dugo,dugo neće biti bolje

 

Piše: Saša Radović

Spominjanje raspada sustava Linić smatra kritizerstvom koje pogoduje stvaranju anarhije. Genijalno! I nastavlja naš porezni inkvizitor u sličnom tonu: „Ovu ćemo godinu završiti s oko 13 milijardi deficita, tri milijarde više nego smo planirali, zato što smo sanirali dubioze u brodogradnji, na željeznicama i zdravstvu“. Ne spominje Linić da su u te silne bačene milijarde uključeni troškovi koji nam zaista nisu potrebni. To je preskupo plaćeni bezobrazni hedonizam vladajućih struktura. To su silni nepotrebni uredi i agencije, pregolema lokalna uprava i glomazni neučinkoviti državni stroj… No, što očekivati od Slavka Linića i njegove stručne spreme? Škole koje je pohađao pripadaju ropotarnici povijesti, pa je za diplomirane ekonomiste s komunističko marksističkom podlogom – zdravije da se na bave ekonomijom. Mogu proizvesti samo štetu. Gimnastičar kojeg je stručan trener podučavao lako će skočiti salto. Pokušajte to vi, dogodit će se da slomite rame, ruku ili glavu. Tako je i s našim „stručnjakom“ Slavkom, a nažalost i s kompletnom Vladom.

LUKSUZNI AUTOMOBILI, BESPLATNA LJETOVANJA

Dok svekoliki puk grca u najvećoj krizi do sada, a pravi ekonomski stručnjaci ne predviđaju gospodarski rast dugo, dugo – država nam se kao propali pijani milijunaš dodatno zadužuje. Zapravo svima nama to više i nije važno. Gore od gorega ne može biti, dugove će vraćati naši sinovi, unuci, praunuci, a mi ćemo nekako do daljnjega vegetirati… Slična razmišljanja čini se ima i naša Vlada – važno je da traje! No, buljumenta vladajućih i njihovi paraziti žele kraj svoga mandata dočekati u punom sjaju – život na visokoj nozi, skupe proslave, novi luksuzni automobili, besplatna ljetovanja, privatni izleti službenim automobilima, zrakoplovom… Našli su i formulu – prodat će obiteljsko srebro – sve ono što su generacije hrvatskih građana stvarale desetljećima. Krenulo je „brzinski“, u tijeku je privatizacija Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja, a pri kraju je prodaja 75 posto udjela HŽ Carga. Planirana je i djelomična privatizacija Croatia airlinesa, te dokapitalizacija Petrokemije, a razmišlja se i o dokapitalizaciji ACI-ja i Jadroplova. Najprije je objavljeno da “28 državnih tvrtki hitno traži kupca”, uključujući Hrvatsku lutriju, Hrvatsku poštu, četiri pomorske luke i riječnu luku Vukovar. Zatim Vlada ovu objavu demantira, ali tko još vjeruje Vladi koja se nešto dogovori, pa čak i potpiše – pa slaže i prevari (Lex Perković i dr.). Najveći problem je to što će sve te milijarde od prodaje ili od koncesije kratko trajati i neće smanjivati državni dug. Za nekoliko mjeseci ili do kraja ovog mandata proždrljivi državni mehanizmi potrošit će novac na povećanje svojih plaća i skupih privilegija, ili na proširenje administracije. 

No, jedno je sigurno. Vlada neće stati na prodaji tvrtki ili iznajmljivanju resursa na 30, 50 ili stotinu godina. Prodat će i ono najvrijednije; obalu, otoke, šume… Najviše se može dobiti za naše čiste rijeke i potoke – uskoro će voda biti dragocjena kao što je nekada bila sol. Za održavanje glomaznog aparata države i posebice obrane vlasti potrebne su stotine milijarda. Primjera radi navodimo apsurdan, ali konkretan podatak; Ministarstvo financija niz je godina iznalazilo razne načine da stvori potreban novac za smirenje lokalnih čelnika i sprječavanje pobune naroda. Prema podacima iz Ministarstva od 2008. do 2011. godine, u nešto više od tri godine, gradovima i općinama „poklonjeno“ je preko 58 milijarda kuna. Gradonačelnici i načelnici pekli su volove na narodnim slavljima i kupovali skupe terence sebi i svojim savjetnicima.

GUBITAK SLOBODE

Prodaja prostora u kojem živimo i prirodnih resursa države nisu jedine smjernice nestanka Hrvatske. Ponajprije to je gubljenje dijelova slobode, pa i konačne slobode. Ako prodamo svoj stan ili ga iznajmimo – više nismo u njemu, ne možemo slobodno šetati i boraviti u njemu. A zatim, tu je i sveprisutna emigracija mladih stručnjaka koji tako prestaju biti dio autohtonog hrvatskog življa. Kao što su iz Titovog feuda mladi kmetovi bježali u Trst, pa dalje u Ameriku, Kanadu i drugdje – danas inženjeri i doktori znanosti odlaze u EU ili dalje. Onaj mali dio koji će se sutra ili za 30 godina vratiti u rodni kraj – zanemariv je.

Iz evidentnog raspada sustava, što god da Linić o tom kaže – teško ćemo se ili nikako izvući. Ono što nam servira Vlada nedovoljno je. Vijesti s gornjeg grada koje dopiru do javnosti, nejasne su i nedefinirane. U usvojenoj Strategiji upravljanja i raspolaganja imovinom u državnom vlasništvu naznačene su smjernice u upravljanju društvima u kojima država ima udjele, prvi su puta tvrtke razvrstane u kategorije, no to što je pojedina tvrtka svrstana u neku kategoriju ne znači nužno i da će biti privatizirana. Okruglo, pa špicasto! Može ovako i onako – otvorena vrata za korupciju i kriminal.

Eklatantan primjer totalne jalovosti je i jedan ovogodišnji prijedlog Nevena Mimice na sjednici Vlade: „U želji i u namjeri da se objedinjeno, koncentrirano i strateški pristupi u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, predlažem osnivanje radne skupine koju bi vodila potpredsjednica Vlade za društvene djelatnosti i u kojoj bi bilo uključeno 17 predstavnika što Ministarstava, poslodavaca, sindikata ili organizacija civilnog društva”, rekao je Mimica. Zamislite samo što takva glomazna skupina pretežito laika i amatera može smisliti. Možda bi bolje bilo da taj skup vodi kakav indijski guru ili afrički plemenski vrač. Interesantno je to što Mimica govori o skupu, a ne o povjerenstvu. Znamo da su povjerenstva stvarana – da se nikad i ništa ne zaključi. A skupovi su još gori i neučinkovitiji.

KONKRETAN PRIJEDLOG

Da sve ne bude samo kritika, evo i jednog konkretnog prijedloga za pokušaj zaustavljanja raspada sustava. Pola svoga radnog vijeka proveo sam u državnim službama, pa i na rukovodećim položajima. Iskustva mi govore da bi uz smanjenje državne uprave od 30% do 50%, službenici mogli komotno obavljati svoje dužnosti. Isto vrijedi i za dobro plaćenu lokalnu samoupravu opterećenu još i s balastom tisuća plaćenih vijećnika. Ukoliko bi broj od 429 općina, 127 gradova i 21 županije bio sveden na razumnu mjeru, znatan broj milijarda ostalo bi u Linićevom resoru. Tisuće izgubljenih radnih mjesta, nepotrebnih i jalovih – zapravo nisu izgubljene. Dobar dio tih birokratskih parazita pronaći će posao na kojem mogu biti konačno korisni i nešto proizvoditi.

Anno Domini MMXIII.   T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. data
    #1 data 13 listopada, 2013, 08:45

    Birokratski aparat ove banana-države je upravo onakav kakvog ga žele naše strane gazde-kreditori (vjerovnici). Naša birokracija je dakle njihova “službena mafija” preko koje će ostvariti ovdje – svaki svoj interes.
    Na drugoj strani su zviždaći (dužničko roblje), koji zvižde sve dok se ne umore od tog zviždanja i zatraže od gazda nove kredite.
    Želite baš ostati – “posljednji zviždač u Hrvatskoj”?

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code