GLAVNE TEME

O SVEMU ODLUČUJE MAMIĆ

8. srpnja, 2012.

Šuker nekada govorio kako u Hrvatsku neće uložiti ni kunu

Piše. Zoran Milanović

Nekadašnji  Vatreni dvojac Šuker i Štimac, bez puno pompe i buke, bez psovki i zaštitara, u potpunoj tišini, uz ravnanje maestra Mamića preuzeli su HNS i nogometnu reprezentaciju Hrvatske . Tako je Davor Šuker,  bez puno znoja i uloženog truda,  zasjeo u Markovićevu fotelju predsjednika HNS-a, koju  je ovaj tako strastveno grlio više od jednog desetljeća. I dok su se mijenjali predsjednici države i hrvatske Vlade, dotle je Vlatko Marković bio neprikosnoveni vladar HNS-a. I sve do nedavno činilo se da ga i dalje nitko ne može srušiti, pa čak ni verbalni tsunami ministra obrazovanja i športa Željka Jovanovića, koji je postavši ministar odmah naglasio da treba isušiti hrvatsku nogometnu močvaru, i iz nje protjerati Mamića i Markovća.

GRMLJAVINA IZ MAKSIMIRSKE ŠUME

Protiv Jovanovića, nakon tih izjava, narodski rečeno, podigla se čitava nogometna kuka i motika. Verbalni rafali uvreda ispaljivani su po novom ministru najprije  iz Rusanove, odakle je Marković svim raspoloživim sredstvima branio svoju predsjedničku fotelju, a potpomognut Mamićevom grmljavinom iz Maksimirske šume, činilo se da tom dvojcu doista ne može nitko ništa i da su jači od sudbine. Ipak nedodirljivi, moćni i nada sve  prefrigani Mamić, okrenuo je pilu naopako, pa je ministru Jovanoviću, prinio Markovića kao žrtvu, isturivši svoje kandidate na čelna mjesta u hrvatskom nogometu. Vlatka je zamijenio nekadašnjom zlatnom kopačkom Davorom Šukerom, i tako začepio usta Vatrenom Dariju Šimiću koji je na krilima  Jovanovićevih   prijetnji usmjerenih prema Rusanovoj već se vidio u Markovićevoj fotelji. Svoje ambicije da opet zasjedne u vruću izborničku fotelju, nakon Bilićeva odlaska u Lokomotiv, nije skrivao ni trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević, kojeg je Mamić u prvim fazama realiziranja svojeg paklenog plana sa Šukerom i Štimcem čak i (zlo)upotrijebio u borbi protiv ministra Jovanovića, kao i ‘nekih novih klinaca’ koji su jurišali naprečac osvojiti kuću Hrvatskog nogometnog saveza, poput, primjerice već spominjanog Darija Šimića.

ĆIRI NASAPUNALI DASKU

Tako je Ćiro povjerovao svome kumu Mamiću na riječ, da na mjestu izbornika opet želi vidjeti trenera svih trenera, pa se uključio u bespoštedni verbalni rat protiv ministra Jovanovića i pretendenta na Markovićev prijestol  Darija Šimića. Ćiro, u svom osebujnom  stilu nije žalio riječi ni truda napadajući  ministra Jovanovića kojeg je optuživao da  ništa ne razumije te da će uništiti hrvatski nogomet. ‘Jovanović se ponaša kao slon u staklarnici’, grmio je Ćiro, a sve za račun Zdravka  Mamića, vjerujući svome kumu na riječ. Ćiri se očigledno više nije išlo u Iran, u daleki Mes Kerman, Ćiro se jednostavno htio vratiti kući. A za takvog vrsnog nogometnog znalca i proslavljenog trenera koji je jedini s Vatrenima uspio osvojiti svjetsku broncu, zlata vrijednu, doista je bilo mjesto u samom vrhu HNS-a. Ćiro je želio opet biti izbornik a Štimca je gurao  na mjesto predsjednika HNS-a.  Što se Štimca tiče, on je, zaslužio jednu od dvije ključne funkcije u HNS-u. Treba se samo sjetiti njegove ustrajne borbe u pokušaju osvajanja Rusanove i rušenja Markovića, i svih uvreda na njegov račun, počev od one čuvene Mamićeve:’Nećeš razbojniče’! Štimac je sve to sportski i stoički podnosio, u cijeloj toj nogometnoj bitki shvatio je bit našeg  nogometa i on bi se sigurno dokazao na bilo kojoj od tih dviju funkcija. Uvjeren sam da će na mjestu izbornika pokušati dostići i onaj rezultat iz Francuske iz 1998. godine kada se kao nogometaš Vatrenih pod Ćirinim ravnajem okitio svjetskom broncom.

MAMIĆ ISTINSKI NOGOMETNI VLADAR

Što se pak Šukera tiče, njemu  svaka čast, a za sve što je učinio u Vatrenima, kapa dolje, ali on za  čelnu funkciju u HNS-u, ruku na srce, nije imao dovoljno utakmica u nogama. Čini se da je, nekako, bez osobitog zalaganja preuzeo nešto što mu u ovom trenutku još dovoljno ne pripada. Još kada se uzme u obzir da je svojedobno izjavljivao da ne želi ni kunu uložiti u Hrvatsku, a sada kao istinski domoljub, mijenja ploču, te poručuje   da ni jedna kuna za pripreme hrvatske reprezentacije više ne smije ići  u Sloveniju, nego treba ostati u Lijepoj našoj, čini se preuranjenim njegovo preuzimanje čelne funkcije u HNS-u. No, tako je moralo biti, jer tako je odlučio Mamić, sviđalo se to nekome ili ne. Mamić je danas u hrvatskom nogometu ono što je nekada bio Tito u bivšoj državi. Neprikosnoveni vladar. I kao što je Tito dobio nadimak po tome što je dijelio zadatke energično govoreći – ti ćeš to, a ti to, tako je i Mamić, jednoga dana rekao Šukeru i Štimcu: Ti ćeš biti to, a ti to. Jedan je postao izbornik a drugi predsjednik HNS-a. Neka pati koga smeta Mamić je opet pokazao svima da je  neprikosnoveni vladar hrvatskoga nogometa.