NOVO LICE SISAČKE VILE “MIRA”

NOVO LICE SISAČKE VILE “MIRA”

2. kolovoza, 2017.

 

 

Vilu „Mira“, koju je 1913. podigla velika operna pjevačka umjetnica Zemaljskog hrvatskoga kazališta (HNK), Mira Korošec (1880. – 1963.). U njoj je povremeno boravila sve do 1930. godine, saznajemo iz pera istaknutog sisačkog kroničara olovnih stupaca, lokalnoga radija i televizije, te publicista, pok. Miroslava Matovine. Uza 120. obljetnicu rođenja Mire Korošec Zlendić, poznati je Topolovčanin posjetiteljima Narodne knjižnice i čitaonice, studenoga 2000., glasom i izložbom dokumenata, prenio najznačajnije dijelove svoje sumještanke i njena životopisa. Jer, Mira Korošec je ime rodnoga grada Siska, pronijela diljem Europe i svih kazališnih kuća brojnih znamenitih metropola. Na žalost, Sisak joj se ničim nije odužio

Napisao: Josip Frković

Premda u gradu sv. Kvirina, biskupa i mučenika, brojni (pre)ostali stanovnici prvu SDP-ovu drugaricu Tinu Ikić Baniček – zbog pogana partizansko-boljševičkoga jezika, arhaična pokliča „Smrt fašizmu – sloboda narodu!“, lipanjske kategorizacije hrvatskih državljana fašistima za nedavna derneka i njena uporna guranja u vrh hrvatske politike – ne mogu ni smisliti, jedan je Siščanin, 63-godišnji umirovljeni željezarac Marijan Dolenec iz VBC-a, u tu personu gotovo zaljubljen. Na predizbornim je skupovima, uza sve učinjeno i evidentno od 2013., najavio i čitav niz novih komunalnih infrastrukturnih projekata Ikićkina tima. Ipak, podosta političkih posrednih minusa, sisačka će crvena gradonačelnica u drugom mandatu zaraditi zbog šovinističkih glupih šala primitivnog zagorskoga i SDP-ova tudumaša, odnedavno u fotelji potpredsjednika Hrvatskoga sabora, Hajdaša Dončića (nije pivopija poput velikosrpskoga komunjara Nenada Stazića – op.p.) na račun bošnjačkih Turaka i poturica. U verbalnim duelima, dapače, pomagao je Muljanovićevu zabočkom doktoru turizma i Darko Baniček, cr(k)veno nevjenčani životni drug gradonačelnice KIB. Možda je baš (krevetni) dogradonačelnik ikić Baničekove zaslužan za mudru parolu na vratima stana jednoga sisačkog ravnatelja „popovima i psima ulaz zabranjen!“ Poslije ovih notornih dionica HPR-a (hrvatske političke retardacije), spomenimo konačno da je zaljubljenik imena i djela Ikić Baničekove komunistkinje, Marijan Dolenec, porijeklom iz HDZ-ove utvrde i prebivališta ljutoga Hrvata Staroga Pračna, Goranina dr. Berislava Gmaza, te rođaka pok. prim. dr. Vlade Blagaića. Korpulentni negdašnji vojni kuhar i vječiti momak-raspuštenac Marijan do pred dvije godine i majčine smrti živio je s njome na adresi Zagrebačke 10. Sa svojom majkom. Recept je to koji dobroćudni brkajlija preporuča i oženjenima, zašto ne i očevima brojnoga potomstva.

Dvije klupe uz „Kontrobu“

Uz majku je uvijek najsigurnije, a izbor ženki tada je mnogo lakši. Kroz postelje pravih mužjaka tada mogu proći stotine djevojaka i raspuštenica, tvrdi Marijan. Istina, dodaje, mnogi znatiželjni susjedi tada provode besane noći, nadajući se da će u cik zore vidjeti dame koje su upravo izašle ispod tuša. Kad već mnogo toga rekosmo o tom Siščaninu, kažimo i to da se on sam drži najzaslužnijim za naoko male ali vrijedne komunalne gradske pomake. Eto, na stajalištu plavo-zelenih „iveco“ busova APS-a ispred tržnice „Kontrobe“ na Trgu Josipa Mađerića, postavljene su klupe za predahe starijih, najbrojnijih Siščana, jedna će busna linija pristajati i pred Teslićevim Jodnim lječilištem iz 20-ih godina prošloga stoljeća. Parkiralište motornih vozila kraj kurije Persoglijinih u Strorrmayjerovoj nestat će kako bi „bolesni i kljakavi“ lakše dolazili do medicusa specijalista i odjela kadrovski opustošene i dva stoljeća stare Opće bolnice „na berdu“. Onamo, gdje u radiologiji radi mlađu sin pok. ginekologa i ravnatelja prim. dr. Vlade Blagajića, dok je onaj stariji, očev imenjak, ginekolog na Svetome Duhu. Kako vam već spomenuta adresa zagrebačke 10 ne govori previše, recimo da smo se u poznatoj Vili „Mira“, na afričkih 38 stupnjeva Celzija, našli prvoga kolovoškoga dana tekuće godine. Tu je secesijsku građevinu s 1500 kvadrata bujno ozelenjela voćnjaka u potkućnici i njena vlasnika Marijana Doleneca, vuka samotnjaka, višekratno posjetila i ambiciozna izvršiteljica muževih, Darkovih razvojnih zamisli i planova (navodnoga mrzitelja grada i njegovih žitelja – op.a), gradonačelnica Ikić Baniček.

Mira Korošec – Carmen, Tosca, Aida i Porin

Počesmo priču o Vili „Mira“, koju je 1913. podigla velika operna pjevačka umjetnica Zemaljskog hrvatskoga kazališta (HNK), Mira Korošec (1880. – 1963.). U njoj je povremeno boravila sve do 1930. godine, saznajemo iz pera istaknutog sisačkog kroničara olovnih stupaca, lokalnoga radija i televizije, te publicista, pok. Miroslava Matovine. Uza 120. obljetnicu rođenja Mire Korošec Zlendić, poznati je Topolovčanin posjetiteljima Narodne knjižnice i čitaonice, studenoga 2000., glasom i izložbom dokumenata, prenio najznačajnije dijelove svoje sumještanke i njena životopisa. Jer, Mira Korošec je ime rodnoga grada Siska, pronijela diljem Europe i svih kazališnih kuća brojnih znamenitih metropola. Na žalost, Sisak joj se ničim nije odužio, a njegove žitelji malo ili ništa ne znaju o toj opernoj divi koja nema ni jednoga živućeg i najdaljega rođaka na obalama Kupe i Save, zapisala je novinarka Katica Tačković. Jedna stara legenda, možda i trač, međutim, kao donatora Vile „Mira“ spominje sisačkog veleindustrijalca Miju Popovića, navodnoga ljubavnika slavne pjevačice, interpretkinje Carmen, Aide, Tosce i Porin. Popović je bio jedan od prvaka sisačke industrijalizacije početkom 20. stoljeća, pa je na nekadašnjoj depresiji kraj groblja sv. Kvirina osnovao veliku pilanu, parni mlin i ciglanu „Odra“, a spominje se i kao vlasnik druge vile, svoga obiteljskoga doma na Zagrebačkoj (za koju je električnu energiju dobivao iz parostroja pilane i mlina, a pitku bunarsku vodu iz tavanskoga spremnika – op.a.). Njegova staja ostala je u Sisku poznata po zidovima obloženim keramičkim pločicama, po obilju starih novina i revija, a sin Mladen kao fotografski kroinčar grada i Gradskoga muzeja Siska.

Popovićeva vila u vlasništvu Utoličanina

Za partizanske vlasti od 1945. u vili uglednoga Siščanina stanovali su mnogi beskućnici poput Markovićevih i podupiratelji komunističkih otimača tuđih trudova, pa nikad nije potpuno vraćena Popovićevim potomcima. Kratko ju je, doduše, u svom vlasništvu imala ambiciozna poratna menadžerica „Avona“ Gordana Repustić Kronstein, da bi vilu tužnu i zaraslu u korov prodala ratno-poratnom tajkunu iz Utolice kod Hrvatske Kostajnice, Mili Blaževiću, negdašnjem radniku željezare. Prva u nizu pak bila je vila Popovićeva brata, graditelja. U njoj je s obitelji dugo stanovao bivši partizanski časnik i poratni direktor ciglane i mlina „Crvene zvijezde“ Miška Popovića, Nikola Marković (njegov pok. sin Vladimir razvio je iza Domovinskoga rata, u kojem je kao dragovoljac hrvatski branitelj i sam sudjelovao, značajnu graditeljsku firmu TVIM, ali njegov sin Igor nije nastavio razvojni uspon ugledne tvrtke – nap.a.). Nakon gradnje obiteljske kuće Markovićevih na Tišinskoj cesti ( Marijana Celjaka), stanari i vlasnici vile su članovi obitelji Stjepana Grabića. Ipak, podsjetimo, prije vile Miška Popovića bila je kuća obrtnika Nekole, a iza slijedi niz stambenih i poslovnih zgrada bačvara Markušića, potom mesara Ožegovića, stolara Josipa Pucića… Iza tih kuća, u drugom redu i na praznoj livadi, godine 1963. zasjala je moderna zgrada Osnovne škole Zagrebačka. Prilaz do nje osigurali su socijalistički prostorni planeri uskom cestom na dijelovima parcela Pucića i Ožegovića.

Bogata starost pjevačice na Šolti

Prilikom ulaska u hodnik visokoga prizemlja, na čijim su se prozorima redovito viđali stari članovi obitelji drugih vlasnika Vile „Mira“, Gaše Bogdanića, dočekala nas je poznata parola dobrodošlice „Bože, blagoslovi onoga koji ulazi u ovaj dom, zaštiti i očuvaj onoga koji iz njega izlazi i daj mir onome koji u njemu ostaje“. Sve ostalo je čisti đumbus u spomeniku kulture prve kategorije nemarna domaćina Marijana, zgradi toga secesijskoga tipa koja se u tom poluzamrlu gradu trenutno uređuje. Vidljivo je to i prema južnoj uličnoj fasadi do nekadašnje prašnjave Zagrebčke ceste, kojom su davnih desetljeća prema Odri i obratno u oblacima prašine hitali stari dahčući „londonci“ sisačkoga „Transporta“ pok. Mije Balije. S njenih su prozora Bogdanići promatrali nabujalo kupsko i odransko zaobalno poplavno jezero na današnjoj Komunalnoj zoni „Kauflanda“, KTC-a, „Lidla“ i DM-a. Marijan Dolenec spominje da je Mira Korošec, prva vlasnica vile, bila rodom iz Topolovca i da je nakon preuzimanja vrijednoga dara održala niz humanitarnih koncerata za gradski i okosisački puk. Poslije toga, stekla je operna diva kuću u Beču, Splitu, Zagrebu i na Korčuli. Zadnje godine života, provodila je Korošecova Zlendić na Šolti, kamo se desetljećima, zaljubiši se u otok rođena Crnogorca Olivera Dragojevića, zaputio i sisačko-zavidovićki glazbenik i amaterski uspješni slikar, pok. Mihael Penić, unuk Gopčevih iz zelenobriješke Ulice Vatroslava Lisinskoga i višegodišnji nastavnik glazbene umjetnosti škole Galdovo i Hrastelnica. Penić je, uostalom, bio i neumorni skupljač staroga oružja i dragovoljac Domovinskoga rata.

Ikić Baničekova za Sisak najviše napravila?!

Još ne rekosmo, vila „Mira“ je u tri etažei i tri trosobna stana pružala vrhunski komfor na ukupno 390 četvornih metara. Roditelji Dolenecovih bili su do 1974. vlasnici prizemnice do uglovnice u Starčevićeoj, na mjestu današnje divovske zgrade telekomunikacija. Jugovojsku je Marijan služio u Kraljevu, a skidanjem u civil u Sisku je prijavio prebivalište na Zagrebačkoj 10. Zgrada je bila dosta oronula, ali su se novi članovi sisačkih elitnih obitelji trudili postupno je obnavljati. – Od gradske uprave dobio sam za ovu godinu poticaj od 80.000 kuna, kojim je završena prva faza obnove stilizirane ulične fasade. I konzervatori Ministarstva kulture sudjeluju u novčanoj potpori, dok je EU doznačila našoj zemlji milijardu eura za ove namjene. Nadam se i dijelu te donacije, veli Marijan Dolenec, koji je na predizbornom skupu „govorio poput Tita“ i prognozirao novu pobjedu SDP- ove čelnice grada. – Ona je za grad Sisak i njegovo „umivanje“ učinila najviše u njegovoj dugoj povijesti. Prisjećajući se oca, dragovoljca-udarnika poratne željezare, Marija Dolenec kaže kako se odupirao pozivima za sudjelovanje u partizanskoj oružanoj borbi, ali je u državnoj službi NDH bio prometni policajac u Zagrebu. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 3 kolovoza, 2017, 15:11

    Što se ove svašta smiksalo. Očito stranački”fiš”.
    To je bar dio ostavštine starih pravih SIŠČANA.
    A njihovi potomci opet ne dolaze do izražaja u vladanju gradom.
    Uvijek su na vlasti”Neki novi klinci”.
    Ovu mladu generaciju to ništ ne zanima, jer nemaju legalno stečenih sredsrava za pošteno održavanje objekta.
    Nek odaberu ONU stranku….

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code