GLAVNE TEME

NIŠTA KONTRA KERUMA I SPLITA

4. rujna, 2011.

Željko Kerum splitski gradonačelnik nada se ulasku u Sabor

Piše: Zoran Milanović

Za Željka Keruma splitskog gradonačelnika mnogi će reći da je osebujna pojava na hrvatskoj političkoj sceni. Jedni ga preziru i mrze dok mu se drugi istinski dive, no, činjenica je da Kerum nikoga  ne ostavlja ravnodušnim. Njegovi poznanici  će reći da ga preziru oni koji  nikako ne mogu isplivati iz ustaljene žabokrečine svakodnevnog života, a prije svih upravo oni  koji se idealno uklapaju u realistične slike hrvatskoga jala. Također, reći će oni, Kerum nema fige u džepu, što mu je na umu to mu je na drumu, pa ga upravo zbog emocija i činjenice da je brz na jeziku, pokatkad razvlače i to isključivo u onim medijima koje gradonačelnik Splita istinski prezire i naziva ‘lošim slugama loših gospodara’. Primjerice, ostat će upamćena ona scena kada se Kerum nakon haaške presude generalima Gotovini i Norcu na prosvjednom skupu u Splitu,  sukobio s čovjekom pod imenom Pavo Grubišić, kojeg je, nakon što mu je ovaj dobacivao iz publike, nazvao ‘urbanim Jugoslavenom’. Potom su se malo pogurali na pozornici, poslije čega je gradonačelnik  održao govor u kojem je u emotivnom tonu spomenuo  Tuđmana i branitelje i spontano zapjevao  “zovi, samo zovi”. Tada su ga mediji i to oni koji su se specijalizirali da od svake muhe prave ‘slučaj Kerum’ napali, pitajući ga gdje je to on bio za vrijeme Domovinskog rata. No,  za razliku od mnogih koji su se u Domovinskom ratu nezakonito obogatili, ili profitirali na raznorazne sumnjive načine, primjerice,  prevozeći kamionima jugo dinare u BiH, Kerum je odabrao mukotrpniji put. On je negdje pred početak definitivnog raspada Jugoslavije, točnije 1989. osnovao  tvrtku ‘Kerum’, da bi godinu poslije otvorio  prvu trgovinu u obiteljskoj kući u Splitu. Poslije se njegovo poslovno carstvo širilo od tvrtke za distribuciju ribe Ribamax do prvog velikog trgovačkog centra Kerum otvorenog 1996. u Lori.Pored trgovine Kerum osniva i tvrtku za turizam i ugostiteljstvo a 2003. kupuje tvornicu Diokom. Vrijedi spomenuti i to da je Kerum prije nego li je odlučio upustiti se u poduzetničke vode radio kao strojarski tehničar  u splitskom građevinskom poduzeću Melioracija, a  1983. cijelu godinu  provodi u Iraku na izradi specijalnih objekata. Kerum, uostalom kao i svaki čovjek ima svojih vrlina i mana. Ipak, ono što ga razlikuje od mnogih drugih koji se bave sličnim poslovima  bilo u politici ili poduzetništvu jeste  njegova iskrenost, tvrde oni koji ga dobro poznaju.Kerum se  iskreno  trudi  biti najbolji u svemu čega se prihvati, pa je tako od malog poduzetnika s jednom trgovinom izrastao u   moćnog biznismena s respektabilnim trgovačkim lancem.

Sanjao da postane gradonačelnik

 I dok je bio uspješan poduzetnik Kerum je sanjario  da jednog dana postane splitski gradonačlnik. Tako je u tjedniku Nacional 2004. godine vizionarski predvidio svoju budućnost:’ Kandidirat ću se na izborima za gradonačelnika, ako se donese zakon o neposrednim izborima. Uvjeren sam u uspjeh.’ Premda su  tu njegovu  izjavu mnogi smatrali samo običnim spinom, pet godina poslije Željko Kerum, taj nepatvoreni lik iz Velog mista, trijumfalno pobjeđuje na izborima za splitskog gradonačelnika. Da je danas kojim slučajem živ legendarni Miljenko Smoje Kerum bi mu zasigurno bio inspiracija za nastavak priče o Velom mistu. Možda bi ga, da je živ, i Joakim Marušić angažirao da osobno igra gradonačelnika, premda Kerum  s doajenom  hrvatskog glumišta Borisom Buzančićem, koji je u Smojinom  Velom mistu glumio legendarnog poteštata, osim kratkog fitilja, nema drugih dodirnih točaka. Sam Buzančić u razgovoru za tjednik Aktual otvoreno priznaje  da ima težak karakter i kratak fitilj.’Kako ne bih imao kad cijeli život imam takve ljude pored sebe. A posebno me nerviraju glumci koji imaju ambicije režirati , a ne znaju taj posao. Nakon nekoliko proba s takvim, pošaljem ih u neku stvar, bacim tekst i odem.’ Kao što Buzančića nerviraju glumci koji ne znaju režirati tako i Keruma  prije svega, istinski živciraju oni koji puno pričaju i kritiziraju a malo rade, ali i oni koje on naziva novinarskim provokatorima i koji ga na konferencijama za tisak, po njegovom dubokom uvjerenju,  dođu izvrijeđati i omalovažiti, a ne se informirati. Kada se to dogodi, brzo mu  pregori fitilj, ishitreno  reagira, bolje reći doslovce pukne,  a pretjerana emotivnost samo ga dovede u  nepotrebni sukob s okolinom, što neskloni mediji jedva dočekaju, da opale po splitskom gradonačelniku iz svih raspoloživih pera.

U tom kontekstu svojedobno je poslao i apel medijima  da se ne mješaju u njegov privatni život, nakon što je javno na televiziji priznao preljub.

‘Neka mediji pišu da sam primitivan, nagao ili već šta, to mi ne smeta, ali neka se ne diraju u moj privatni život…Moji politički protivnici htjeli su mi podmetnuti svakakve protuzakonite radnje, željeli su me na političkoj i poduzetničkoj sceni sabotirati… Kad su shvatili da ne mogu na taj način, okrenuli su se mom privatnom životu gdje sam najtanji. Ne znaju što rade. Nemaju me preko čega diskreditirati pa idu na najprljaviji i najružniji način. Ugroženi su, smetam im jer sam zauzeo snažnu poziciju na političkoj sceni i idem dalje. A svojim protivnicima ovim putem poručujem da mogu biti sigurni da me nikada podmetanjima neće odvesti na Bilice, bez obzira što će narediti da se piše po novinama..’, govorio je tih dana Željko Kerum.

Dva Kerumova poluvremena

 U Kerumovom dosadašnjem životu kao da postoje dva poluvremena. Prvo, u kojem se o njemu kao  poduzetniku pisalo, uglavnom,  samo u superlativima, primjerice da je stasao od malog poduzetnika do respektabilnog biznismena. Željko Kerum, po pisanju tadašnjih medija, jedan je od najuspješnijih hrvatskih poslovnih ljudi, koji je  počeo s jednom trgovinom robom široke potrošnje u obiteljskoj kući. “Ali  ‘Kerum’ više nije samo veliki trgovački lanac koji se začeo u Splitu, a stalno se širi  duž jadranske obale i u hrvatskoj metropoli. ‘Kerum’ postaje obiteljsko i poslovno carstvo koje izlazi iz trgovačkih okvira”, pisali su tada mediji. No, onoga trenutka kada postaje sasvim izjesno da će Kerum zaplivati i političkim vodama, odnosno da će se na neposrednim izborima kandidirati za splitskog gradonačelnika, on postaje kamen spoticanja i smetnja i lijevima i desnima. Keruma tada pojedini mediji, ali i politički protivnici,  pokušavaju prikazati u posve drugačijem svjetlu, najblaže rečeno oblatiti ga, čemu je u takvom medijskom ocrnjivanju umnogome doprinio i Kerumov kratak fitilj kao i brzina njegova jezika.  Tako nije moglo ostati skriveno od očiju javnosti da se Željko Kerum, 2008. godine, dake godinu dana pred lokalne izbore,  u ranim jutarnjim satima potukao u narodnjačkom klubu Ramazzotti u popularnoj zagrebačkoj Tkalči. Očevidci tvrde da je toj tučnjavi  prethodila kavanska prepirka, gdje nisu letile boce ni katrige, al’ vjerojatno Keruma ništa toliko ne  bi iznerviralo da mu nisu spomenuli Hajduk i Split. Baš kao u pjesmi legendarnog Dine Dvornika u kojoj ‘moš’ govorit i kontra cilog svita al’ ništa kontra Splita’.

No, unatoč svemu tome Kerum trijumfalno pobjeđuje na izborima za  gradonačelnika, jer je on u izbornu utrku ušao takav kakav jeste, bez dodatne kozmetike ili maske na licu kao i bez želje da skuplja jeftine političke bodove  obećavajući biračima Potemkinova sela. Kerum, istini za volju, jeste mnogo štošta obećao svojim sugrađanima u predizbornoj kampanji, od otvaranja dječijih vrtića i raznoraznih investicijskih projekata, ali on tada nije imao nikakvu figu u džepu, tvrde dobro upućeni.  To što mnogi projekti nisu realizirani umnogome se može staviti na dušu sporoj birokraciji, i,   prije svega, teškoj recesiji, koja se tada nije mogla predvidjeti. No, dobri Kerumovi poznavatelji tvrde da on neće odustati od realizacije svega onoga što je obećao svojim biračima te da će on sve svoje resurse staviti na raspolaganje u ostvarivanju svojih ciljeva koji, istini za volju, ponekad graniče sa snovima. ‘Neki  od najuspješnijih ljudi ujedno su oni koji su se usudili najviše sanjati’, jedno je od ‘100 pravila života’, Richarda Templara. A Kerum je čovjek koji se ne boji sanjati ali i ne skriva da će učiniti sve kako bi se njegovi snovi pretvorili u javu. Splitski gradonačelnik danas sniva dobar rezultata na parlamentarnim izborima i uvjeren je da bez njega i njegove Hrvatske građanske stranke nitko neće moći formirati buduću vlast. Kako stvari sada stoje  takav bi se san mogao pretvoriti u javu. Ako je još 2004. vizionarski predvidio svoju pobjedu u utrci za splitskog gradonačelnika, možda će u izbornoj noći  4. prosinca  Kerumove pristaše slaviti još jedan njegov uspjeh. Ako se to dogodi u gradu pod Marijanom zaorit će se iz tisuća grla  pjesma ‘Večeras je naša fešta’, i ne dao Bog, da u toj fešti netko  zucne kontra Keruma i Splita.