GLAVNE TEME

NE BIH BIO U KOŽI JADRANKE KOSOR

23. svibnja, 2011.

Borković presudu generalima smatra definitivnim padom vanjske politike

Branko Borković, umirovljeni brigadir HV-a, legendarni Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, danas živi kao farmer u selu Prečno pored Dugog Sela i uzgaja konje posavce i lipicance. Često se uključuje u braniteljska okupljanja i prosvjede, na kojima se nametnuo kao jedan od najboljih govornika i, premda je član HSS-a, kolacijskog partnera HDZ-u, istaknuo se kao jedan od najžešćih kritičara Vlade Jadranke Kosor.  
Premijerka je od Josipa Friščića zatražila da mladog Jastreba izbaci iz HSS-a, što je pragmatični Podravac odbio i to smjesta, bez ikakve za Friščića uobičajene taktičke zadrške. Jer Branko Borković nije samo važan akter najslavnije bitke u Domovinskom ratu, potpredsjednik Županijske organizacije Grada Zagreba, najveće u HSS-u, nego je među vodećim haesesovcima i čovjek koji živi na selu. Ukratko, izborni adut HSS-a, te bi preko Branka Borkovića u domaću političku prvu ligu mogao upasti i jedan od rijetkih političara koji ne samo da je sudionik, nego je i heroj Domovinskog rata. Ako dođe u Sabor, bit će dosta uzbuna i uznemirenih letova među političkim kakalicama na Markovu trgu.
Mladi Jastreb doista gleda žustro kao grabljivica i općenito kod njega je sve s pokrićem u pravom smislu te riječi. Dok njegov kolega Stari Jastreb više djeluje kao neka stara očerupana ptica ‘dodo’, Mladom Jastrebu dobro su dali taj nadimak jer, baš kao nekada agresore na Vukovar, danas hrabro i odvažno poput jastreba na ogradi uz autoput promatra aktualna politička zbivanja.   

Gospodine Borković, prokomentirajte zbivanja među braniteljima.

• Danas se obračunavamo s onim što smo trebali definitivno riješiti najkasnije krajem rata. Ponovno moramo uspostaviti sustav vrijednosti koji smo već bili uspostavili. Najveća prepreka su nam pljačka i privatizacija narodne imovine i pritisci izvana.

U više navrata posjetili ste branitelje koji na središnjem zagrebačkom trgu štrajkaju glađu. Zanima nas Vaše mišljenje o njihovu žrtvovanju.

• Mislim da su u afektu donijeli odluku. Mislili su tako iskazati svoju opravdanu ogorčenost stanjem u državi. Štrajkaju glađu zbog problema koji nas sve muče. Isticanje poglavlja 23 kao državnog prioriteta u pregovorima s EU nije gradnja pravne države nego gaženje vlastitog dostojanstva. Ogorčenost je opravdana, ali ne podržavam njihovu odluku da zbog toga uništavaju svoje tijelo. Kao zapovjednik reći ću da su kao takvi beskorisni. Ne trebaju nam mrtvi nego živi vojnici, kao što nam nije potrebna država mrtvih nego živih ljudi. Zato sam im rekao da podržavam njihovu borbu ali drugim sredstvima.

Što branitelji u ovom trenutku mogu napraviti na političkoj sceni?

• Godinama sam radio na osnivanju braniteljskih udruga, mislio sam da branitelji preko svojih udruga mogu više postići i u tome sam se djelomično prevario. Istodobno se nisam prevario u razmišljanju kako će dugogodišnja bliskost branitelja s HDZ-om na kraju ispasti kao veliki propust. Da su branitelji bili aktivni tamo devedeset i treće ili četvrte i u drugim političkim fazama, mi bismo danas imali potpuno drugačiju političku scenu. Istodobno se nisam prevario u razmišljanju da će dugogodišnja bliskost branitelja s HDZ-om na kraju ispasti kao veliki propust. Međutim, mi smo omogućili da se stvari potpuno okrenu protiv nas, jer oni koji su opljačkali hrvatsku državu ispali su pozitivni poduzetnici, a branitelji su ispali glavni krivci za gospodarsko stanje. Iz umirovljeničkog sna više su nas probudili napadi izvana nego stav domaćih poduzetnika da smo teret i balast proračunu. Cijena ratnog zločina pretvorbe i privatizacije, pljačke narodne imovine veća je od cijene rata. Zbog privatizacije i pljačke narodne imovine dobili smo oko šesto tisuća prijevremenih umirovljenika i to Hrvatsku svake godine košta preko 12 milijardi kuna. To je direktna cijena bez obračuna izgubljenih radnih mjesta. Dodajmo još vojsku nezaposlenih i besperspektivnih kojima tajkunski kapital daje jedino šansu da odu odavde. Za to vrijeme priča se da su teret društvu branitelji Domovinskog rata kojih ima svega šezdeset i dvije tisuće zajedno s obiteljima poginulih branitelja. Još uvijek imamo više umirovljenika boraca iz Drugog svjetskog rata negoli umirovljenika branitelja iz Domovinskog rata. Nisu branitelji problem društva, nego šesto tisuća prijevremenih umirovljenika iz radnih organizacija, to je pravi teret društva. To košta 12 milijardi kuna, sve braniteljske potrebe tridesetak posto su manje od tog iznosa.

Što mislite o onim braniteljima koji su bili na ručku s policijom dok ste se Vi s drugim kolegama bunili na središnjem zagrebačkom trgu?

• Na ručak s policijom pozvani su ugledni branitelji i ja sam pitao kako se to određivalo, po kojim kriterijima i zašto mene nisu pozvali.

Gospodin Mile Dedaković je izjavio da su nedavni braniteljski prosvjedi dno dna.

• To je njegov problem.

Na braniteljskim prosvjedima jedna od stalnih uzrečica je ‘povrat digniteta Domovinskog rata’. Nije li Franjo Tuđman prvi napao dignitet Domovinskog rata upravo kad je počeo hapsiti i istraživati vas branitelje Vukovara nakon ulaska srpskih snaga u grad?

• To govorim već dvadeset godina, progon branitelja počeo je 18. studenog 1991. godine.

Zapovijedanje u obrani Vukovara prije nekoliko godina onemogućilo je Vašu daljnju vojnu karijeru. Danas Vam to otvara vrata političke karijere.

• Vukovar mi je ugasio vojnu karijeru. Svi mi sudionici obrane Vukovara platili smo svoju cijenu. Dvadeset godina nas obezvređuju. Kao pripadnik HSS-a već sam godinama politički aktivan. Potpredsjednik sam HSS-a Zagrebačke županije i u okvirima naše stranke pripremam se za izbore. Želim da oni koji su ovom narodu nanosili zlo završe pred licem pravde. Jedan od načina te borbe je ulazak u Sabor.

U novinama je pisalo da je Jadranka Kosor od Josipa Friščića tražila da vas izbace iz HSS-a.

• To sam i ja čitao, ali zaista o tome ništa ne znam. Premijerka mi o tome u vrijeme naših susreta nije ništa govorila. Za Jadranku Kosor mogu reći da joj ne bih bio u koži. Mnogo toga što se događalo u proteklih dvadeset godina došlo je na naplatu u vrijeme vladavine Jadranke Kosor.

Kakve su šanse HDZ-a na predstojećim izborima?

• Sve stranke imaju svoju šansu. Od 2000. godine  naovamo HDZ poslije svakog izbornog ciklusa ima sve manje saborskih zastupnika. Oko toga se trebaju dobro zabrinuti. HDZ i HSS imaju koalicijski sporazum, na snazi je zadnje tri i pol godine. Imamo i ugovor o međusobnim odnosima i obvezama i taj ugovor se uzajamno poštuje.

HSS je na vlasti, mnogo toga dobiva, a ni za što  neće biti kriv. Može li imati bolju poziciju od sadašnje?

• Obnašamo mnoge odgovorne funkcije i u okvirima koalicije itekako smo odgovorni za svoje dužnosti.

Jedan od događaja koji može popraviti najniži rejting HDZ-a u povijesti jest ulazak u EU. Jeste li Vi za ili protiv EU?

• Hrvatska je dovedena u poziciju najvećeg poniženja. Zakoni i norme Europske zajednice meni su apsolutno prihvatljivi, ali osobno mi smeta licemjerje raznih političkih garnitura koje su nas proteklih godina lagale u pogledu onoga što EU od nas traži. Mnoge od naših problema mogli smo riješiti, a i morat ćemo ih rješavati sami i po ulasku u EU. Sve teškoće koje imamo već smo mogli sami riješiti, sada ćemo to morati. Uključujući i probleme s braniteljima. Još u bivšoj Jugoslaviji moja obitelj je radila u Njemačkoj i slobodno smo se kretali po cijeloj toj Europskoj uniji. Danas smo u odnosu na to razdoblje prilično ograničeni, što je za nas kao narod neprihvatljivo. Određene grupacije nas stalno guraju ispod dostignuća u vremenima prije Domovinskog rata. Život ide dalje, a mi unatrag. Volio bih da su kretanja radne snage i naših proizvoda kao što su bili nekad.

Poznajete li generale Gotovinu i Markača?

• Upoznao sam ih i prije nego što su postali generali, dosta smo surađivali, posebice sam surađivao s  Gotovinom koji je vrlo društven i druželjubiv. Markač je malo stidljiviji. Hrvatska je mnogo toga propustila, prije svega trebala je žešće nastupiti  prema Vijeću sigurnosti UN-a. Haški tribunal je produkt Vijeća sigurnosti, nastao na hrvatsku incijativu. Ovako sramotna presuda je veliki propust hrvatske vanjske politike. Nije se u svijetu tumačilo što je Oluja ni što se događalo na ovim prostorima, nego se mislilo da to svi znaju i da se to razumije samo po sebi. Sramotna presuda hrvatskim generalima definitivan je pad hrvatske vanjske politike. Svijet koji smo na početku Domovinskog rata imali na svojoj strani, uz pasivnost i šutnju hrvatske vanjske politike i uz istodobno agresivnu politiku Republike Srbije, okrenuo se protiv činjeničnog stanja i naših interesa.

Koliko je narodu i ukupnoj politici žao generala kao ljudi, a koliko je mnogima zapravo žao što smo generale, junake Domovinskog rata, prodali  a da se nije dobilo ono što se očekivalo u smislu približavanja EU?

• Ne bih se složio da smo ih prodali zbog Europe. Radi se o nizu propusta i promašaja u posljednjih dvadeset godina. Rezultat niza tih nazadovanja je i presuda generalima Gotovini i Markaču.

Pratite li što o novijoj povijesti piše u školskim udžbenicima?

• Mi smo jedina država na svijetu koja se razbacuje luksuzom i koja je od školovanja đaka i studenata napravila velike privatne biznise. Imamo slobodno poduzetništvo o trošku roditelja i na štetu obrazovanja. U tom smislu u udžbenicima je predstavljena i priča o Domovinskom ratu.

Vidio sam kako Vam branitelji prilaze i obraćaju Vam se s velikim poštovanjem. O čemu Vam obično govore?

• O svom ratnom iskustvu, svojim problemima i nepravdama koje im čine. Očito je da nailaze na brojne zidove. Definitivno nismo uređeno društvo i pravna država kakvom se predstavljamo. Padamo već na prvoj stepenici. Često me kolege branitelji podstrekuju i ohrabruju u onome što sam izrekao i u onome za što se politički borim.

Prije donošenja presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku, Amerikanci su u svojim izvješćima najavili demonstracije. Očekivali su oko dvadesetak tisuća ljudi samo u Zagrebu. Zašto su oni očekivali demonstracije i zašto, kad su se dogodile, nije bilo masovnih okupljanja?

• Nismo podržali prosvjede na dan presude i dan nakon toga. Predvidjeli su prosvjede jer nisu laici ni amateri, nego se dobro bave analitičkim radom. Bio bih sretan kad bi naša država imala takvu operativnu snagu da može predviđati zbivanja u susjedstvu. Tada nam se ne bi događalo da hapse naše branitelje po zahtjevu Srbije.

Što mislite o ukidanju obveznog vojnog roka?

• Olako smo se odrekli svoje vojske. U ovih dvadeset godina nismo uspostavili sustav za verifikaciju vojne znanosti. Svaka država koja drži do sebe ima svoje vojne akademije i vrši izobrazbu svojih vojnih kadrova. I to će biti veliki problem u našoj budućnosti. Bio bih jako sretan da Hrvatska povrati neki vlastiti vojni model, makar u obimu švicarskog modela služenja vojske.

Umirovljenik ste i uzgajate autohtone posavske konje. Kako ide taj posao?

• Uzgajam posavce i lipicance. Predsjednik sam i Udruge uzgajivača konja posavaca. Mjerilo naših glasova je broj kobila, dvadeset kobila je jedan glas. Građani Grada Zagreba trebali bi biti zahvalni što naši konji postoje, jer bi inače bili poplavljeni. Konji čiste prostore retencije visokog vodostaja Save. Uzvodno od Zagreba je retencija kanal Sava-Odra i vodi u Turopolje. Drugi dio vode se pušta u mom selu prema šumi Žutici i Lonjskom polju. Pašnjaci su kao ekspanzijska posuda kod centralnog grijanja i čisti su jer ih pasu konji. Svi mi uzgajivači imamo oko pet tisuća konja posavca. Da bismo kvalitetno održali pasminu, treba nam oko dvanaest tisuća konja. Posavski konji su dio ostavštine naših predaka, do šezdesetih godina prošlog stoljeća bili su u radnoj funkciji. Sada više služe u folklorne svrhe ili za hipoterapiju.