Piše:Jasna Babić
Hoće li kardinal Bozanić primiti u audijenciju Danijelu Trbović nakon
TV-emisije u kojoj je dobroćudno ugostila stanovitoga Romana Vodebaba, ponajboljega neoliberalističkoga eksploatatora Sigmunda Freuda, oca psihoanalize? U znak potpore kardinal je pred foto-objektivom zamalo zagrlio Karolinu Vidović Krišto koja je drugoga velikana 20.st., Alfreda Kinseya, kvalificirala kao pedofila. Nakon toga, Trbovićka je zaslužila još srdačniju kardinalsku gestu, barem pusu.
RODITELJSKO-DRŽAVNA PRESIJA
Da se razumijemo, te dvije novinarke i kolegice TV-kuće – koja živi od oktroiranoga nameta – opake bedastoće nisu namjerno propustile u eter. Iscurile su kroz analno-oralni kanal njihovoga blaženoga neznanja, dostojnoga kardinalskoga blagoslova. Krišto je iskreno rekla da o Kinseyu nema pojma. Do kvalifikacije o pedofiliji došla je surfajući po Internetu, ne zaviriši ni u jednu od njegovih studija, kamo li u američki mrak pedesetih godina kojeg je razgrnuo do realnih nakaza rigidne protu-seksualne mašinerije. Uz veliki „lov na vještice“, kako samo Amerikanci danas nazivaju to razdoblje, vladala je najteža roditeljsko-državna presija nad hormonalnom prirodom američke omladine. Danas nitko u svijetu ne dovodi u pitanje pionirski Kinseyev opus, osim profesije koja je izrasla na seksualnom samoubojstvu iz racionalne ralunice: za uzvrst dobila proračunsku sigurnost matere-crkve, incestuozne sise, rečeno Vodobabim idiomom. Svaka čast osobnom izboru. Ali ostatak također ima pravo na časni izbor.
Danijela Trbović, izvan svake sumnje, zna de je Freud utemeljitelj psihoanalize, koja je u svoje doba, početkom 20.st., jednako šokirala Europu kako je Kinsey šokirao Ameriku svoga doba, da bi danas služio na ponos i diku sociologije, psihologije, antropologije. No, uloga Danijele Trbović vrlo je specijalizirana u emisiji koja se propagira njezinim imenom.
U špici „Osmoga kata“, lijepo se kaže da je ona voditeljica koja se ima snaći u temama i među gostima lansiranim iz poveće pozadinske ekipe. Ona to radi odlično, sve do granica vlastitoga znanja: lijepi i ružni, slavni i nepravedno neslavni, uspješni i neuspješni, empatični i njihove mete, prilagođeni traumatizirani jer nisu prilagođeni. Jedna apolutno trendli emisija, u jeftinijoj, domorodačkoj hrvatskoj formi koja kopira Ophra-show. Unutar svoga žanra, aposluzno najbolje od društvenih problema nepostojeće „srednje klase“ u lokalnoj epohi Sanader-Milanović.
FEMINISTIČKE I DRUGE NGO
I tako se to Trbovićki dogodilo, najmanje krivoj junakinji jednoga projekta, koji sam po sebi stoji na putu kardinala Bozanića kada je riječ o monogamnoj obitelji: osmislila ga je majka vanbračnoga Gotovininog djetata, dok teme smišlja supruga vodećega redateljskoga alternativca, pod kišobranom hrvatskih Srba. To nije slika HTV-a, to je zakulisno zbivanje aktualane Hrvatske u kojoj Trbovićka postaje gromobran gnjeva feminističkih i ostalih NGO-udruga, na najboljem putu da se krenu obračunavati sa Sigmundom Freudom, zbog zgodne interpretacije slovenskoga psiho-poduzetnika, koji na tržištu ne konkurira kolegama-prihluzima, nego s NGO-ima.
Da tu super-modernu priču skratimo na tri pitanja koja nemaju veze s igrom današnjega univerzuma: 1) kada je Freud živio i gdje, 2) koliko se austrijsko dijete početka 20. st. razlikuje od hrvatskoga derišta 21.st. 3) točno, muški imaju falus, koji poput mača odlučje u ratovima, ali nema sisa koje odlučuju u miri i stabilnosti, rekao bi NATO-pakt i Ivo Josipović.
Navijam za Danijelu Trbović.
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.