KOLUMNA METAMUZIKA

NATJECANJE ZA PETOMINUTNU OPERU

21. ožujka, 2015.

Piše: Igor Koruga

Još manje od mjesec dana dijeli nas od početka zagrebačkog međunarodnog festivala suvremene glazbe, točnije, od 28. muzičkog biennala Zagreb (MBZ). Ovogodišnji festival i njegov programski moto, HONORIFICABILITUDINITAS (stanje u kojem se može primiti počast), bit će u uskoj vezi s primateljima počasti, to jest, sa skladateljima, glazbenicima, publikom, pa i sa samom glazbom. U osam festivalskih dana održat će se četrdeset koncerata i glazbeno-scenskih predstava, promovirat će se suvremeni ples, jazz, elektronička glazba i multimedijski eksperimenti. Nastupit će preko sedamsto izvođača iz cijeloga svijeta, tri simfonijska orkestra, jedanaest komornih ansambala, u deset izvedbenih prostora i na ulicama grada Zagreba. Publiku će, vjerujem, oduševiti i četiri plesne predstave kao i velika operna premijera na svečanom otvorenju festivala.

Skladatelji u fokusu

Premijera će biti povezana i s praizvedbom, i to novootkrivene opere, Madame Buffault, Borisa Papandopula u kojoj će se, navodno, na pozornici zagrebačkog HNK predstaviti veliki studentski ansambl, u zajedničkom projektu zagrebačkih umjetničkih akademija i Tehnološko-tekstilnog fakulteta, pod vodstvom iskusnih profesionalaca. Govoreći o operi, održat će se i natjecanje za petominutnu operu (5-Minute Opera Competition); od pobjednika će se naručiti nova opera za MBZ 2017, no, predstavit će se i novi projekt, Soap Opera, u koprodukciji MBZ-a, Cantus Ansambla i Kulture promjene Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, koji bi trebao korelirati s jedinstvenom opernom sapunicom. Istaknuti svjetski skladatelji poput Kaije Saariaho, Michela Van der Aa-a, Georgea Benjamina, Thomasa Adèsa i Brune Mantovanija bit će predstavljeni kao skladatelji u fokusu 28. MBZ-a. Njihova će se djela naći na programima mnogih koncerata i različitih sastava, od solističkih recitala do komornih i orkestralnih koncerata, a bit će im posvećen i čitav jedan festivalski dan. Privlačenjem nove publike za Novu glazbu ove će se godine baviti učenici Glazbenog učilišta ¨Elly Bašić¨, okupljeni u Grupu za Novu glazbu, uz goste iz Slovačke i članove omladinskog ansambla Veni Academy. Svi će se oni, tijekom biennala, unutar radionica pod nadzorom iskusnih voditelja, upoznavati sa suvremenim partiturama i različitim načinima zapisivanja glazbe, zbližavati s novim zvukovima i oblicima umjetničkog izraza te, potaknuti slobodom improviziranja, nastupati na zagrebačkim ulicama i trgovima te, konačno, i u koncertnoj dvorani HGZ-a, u podne, posljednjega dana 28. MBZ-a.

Jedino moguće

Za festivalske dane trebat će se pripremiti i publika, nenavikla na suvremenu glazbu, u osnovi tešku, nerazumljivu, odgonetljivu samo u naznakama, no istovremeno i zbog svega toga upravo, krajnje privlačnu i oduševljavajuću. Takva će (ne)navika, nezamisliva prije sto, dvjesto i više godina, današnjeg slušatelja, u pravilu u njegovoj pretjeranoj ushićenosti i uobraženosti, nerealno približiti poimanju suvremenih (glazbenih) djela, kao i, moguće, poimanju samoga sebe. Jer teško je izuzeti stvari iz (meta)fizičkog i vremenskog konteksta i, onako usput, ostvariti ispravan (samo)doživljaj. Stoga bi se u danima biennala, barem pri nastojanju razumijevanja suvremenog glazbenog govora, da ne govorim o drugom, valjalo čim opuštenije usredotočiti na temeljna tonska gibanja, naznake ritma i subjektivan doživljaj cjeline. Uostalom, to, u spomenutom slučaju, i jest jedino moguće.

Mladi za mlade

Što je sve moguće, dokazala je, ususret biennalu, u utorak 17. ožujka u Malom Lisinskom, i Hrvatska glazbena mladež koja je organizirala koncert posvećen domaćim skladateljima obljetničarima. Pod parolom – Mladi za mlade, probrana je skupina su studenata i diplomiranih glazbenika – pijanistica Katarina Sobočan, violinistica Katarina Kutnar, gitarist Lovro Peretić i klarinetist Lovre Lučić – zdušno protumačila Dialogues, za čembalo i klavir, Ive Maleca (1925), Sonatinu, za violinu i gitaru, Miroslava Miletića (1925), Concerto abbreviato, za klarinet solo, Petra Bergama (1930) i Varijacije za klavir, op. 1, Srđana Dedića (1965). Dojmove dramatičnog i nepredvidljivog glasovirskog dijaloga, polifonih folklornih improvizacija, ostinatnih oblika, linearnih tonskih i suzvučnih intervala, iznenadnih fuga i vrtloga akorada oko pretpostavljenog čujnog ishodišta, s oduševljenjem je pretežno prihvatila otvorenija i, po prirodi stvari, u sebe sigurnija mlađa publika. Ispostavilo se, na poslijetku, da je ¨mali¨ koncert u velikoj mjeri poslužio kao uvertira onim ¨velikim¨, sa spiska 28. zagrebačkog festivala suvremene glazbe, koji je u režiji genijalnog utemeljitelja i skladatelja svjetskoga glasa, Milka Kelemena, prije pedesetak godina postigao, čini se još uvijek, nedostižan svjetski ugled.