NASTANAK ORUŽANIH SNAGA U SISKU

NASTANAK ORUŽANIH SNAGA U SISKU

17. listopada, 2016.

 

scan0003

Pozdravne riječi uputio im je najprije dozapovjednik 57. samostalne bojne Marijan Celjak. Zapovjednik postrojbe postao je Ante Bobetko, Franjo Jansky, referent veze, a Drago Selanec organizacijsko-mobilizacijskih poslova, te Marijan Batovanja za pozadinu i Franjo Pavičić za intendantske poslove. Željko Sklepić preuzeo je obavještajno-sigurnosne poslove, zapovjednik izvidničke desetine bio je Stjepan Piškor, Darko Kompes, zapovjednik prve, a Ivan Kuraber druge satnije. Marijan Kolaković zapovijedao je trećom sunjskom satnijom, a Ivan Antolčić pozadinskim vodom. Prateći je vod bio stacioniran u Topolovcu, s Rokom Luketićem i Juricom Devčićem na čelu, a inženjerijski zapovjednika Branka Marčelje u baraci Zelenoga Brijega. Sanitet su sačinjavali dr. Antonio Matoc i dr. Branko Radiković, te veterinari dr. Berislav Gmaz i dr. Mirko Ivanušić

Napisao: Josip Frković

Početkom rujna 1990. u sjedištu obrtničke „Sloge“ održan je večernji sastanak povjerljivih Siščana i uže skupine hadezeovaca, na kojem se raspravlja o tajnom organiziranju protiv velikosrpske pobune. Josip Brajković mlađi objasnio je prije toga kako se valja organizirati u formacijske skupine, petorke, čime bi se od Dužice do Vukojevca i Ogulinca trebalo okupiti 50-ak povjerljivih muževa, odlučnih na obranu.

U odranskoj krčmi Brajkovićevih

Željko Sklepić, naš sugovornik, kasniji profesionalni član zapovjedništva 57. bojne ZNG-a “Marija Celjak”, prve dragovoljačke postrojbe za obavještajno-sigurnosne poslove, obišao je spomenuta naselja i traženi rukom pisani popis ljudstva donio na spomenuti sastanak. Osim njega, to su učinili i ostali područni vođe skupina: Marijan Celjak, Berislav Pavičić, Mato Dragojević, Mato Barić, Ivan Dinčir, Željko Malinac, Ruda Sović i Branko Krovinović. Sklepić se sjeća: “ O uputama vrhovništva za skoro vrlo tajno naoružavanje braniteljskih jezgri, sudionike skupa upoznali su Josip Brajković mlađi, te iz policije Vjekoslav Blažević i Đuro Brodarac, tada još pomoćnik načelnika Policijske uprave. Gotovo isti sastav ilegalnih dragovoljaca, proširen Matom Brajkovićem, Darkom Pavlakom i Vladom Milankovićem, okupio se 16. listopada (oko 16.30 sati) u odranskoj krčmi Brajkovićevih. Bio je to dan ponovnog postavljanja spomenika banu Jelačiću na istoimenom zagrebačkom trgu, kamo su tada s radošću pohitali i mnogi Odrani. Među njma bilo je i dosta starijih koji su znali da je Fernkornova legendarnog brončanoga jahača oko 1946. autoritetom komunističkoga moćnika uklonio njihov suseljanin I “opančar” Mika Špiljak. Mač je sada simbolički, namjesto prema Mađarskoj, bio okrenut prema fantomskoj srpskoj krajini. Đuro Brodarac odmah je priopćio: Oružje je stiglo, treba ga podijeliti! Pod ambarom Brace Šipraka u Staroj Drenčini Vlado Milanković otvorio je prvi sanduk, a potom i drugi. Dodao je tome i u žito skriveno streljivo, čak 1320 komada…

Podjela “kalašnjikova” iz Lekenika

Plavi „golf“, u kojem su bili sanduci s mađarskim „kalašnjikovima“, Sklepić i Joža Brajković odvoze put Lekenika. Ispred je vozio Milanković, koji je pri eventualnom nailasku na polciijsku patrolu, obećao stati, s tim da „golf“ nastavi put. U lekeničkom dvorištu Sklepićevih 20 strojnica je sklopljeno i kompletirano. Učinili su to Ivan i Željko Sklepić, Janko Sever, Miro Srečić i Ivica Cvetnić. Navečer, iza 20 sati, preostale automate povezli su u Dužicu Dragi Vlahovcu, Lekeničku Poljanu Ivici Zubecu i u Pešćenicu Darku Kompesu. Koncem listopada lekeničkoj je skupini Joža Brajković predao još deset pušaka. I sve to u najstrožoj tajnosti. Koliko se članovi petorki pridržavaju naputaka Turopoljci su provjerili kod Ivana Bedeka, pešćeničkoga mehaničara i Brajkovićeva šogora, koji je jedva priznao da od ranije ima jednoga „kalija“. Brajković i Milanković su potom otišli natrag u Staru Drenčinu, nastavivši podjelu oružja za ostala područja Siska i gradsku okolicu. Naoružani dragovoljci HDZ-a potom su prošli prvu provjeru organiziranosti.

Dragovoljački stroj u Galdovu

Osiguravali su svečanost obilježavanja obljetnice rođenja braće Radića u Desnom Trebarjevu. Zajedno s Marijanom Celjakom, Marijanom Batovanja, Dragom Selancem i Franjom Janskym, Željko Sklepić 21. lipnja 1991. prolazi u Šarengradskoj detaljne zdravstvene preglede. Potom u Trsteniku kod Dugoga Sela, bazi 2. A brigade, potpisuju prvi profesionalni ugovor s tom postrojbom ZNG-a, odnosno MORH-om. Dva dana kasnije, u naselju bivše omladinske akcije u Savskoj, prvi puta s oružjem, postrojili su se dragovoljci. Bili su vidno uzbuđeni, ponosni. Pozdravne riječi uputio im je najprije dozapovjednik 57. samostalne bojne Marijan Celjak. Zapovjednik postrojbe postao je Ante Bobetko, Franjo Jansky, referent veze, a Drago Selanec organizacijsko-mobilizacijskih poslova, te Marijan Batovanja za pozadinu i Franjo Pavičić za intendantske poslove. Željko Sklepić preuzeo je obavještajno-sigurnosne poslove, zapovjednik izvidničke desetine bio je Stjepan Piškor, Darko Kompes, zapovjednik prve, a Ivan Kuraber druge satnije. Marijan Kolaković zapovijedao je trećom sunjskom satnijom, a Ivan Antolčić pozadinskim vodom. Prateći je vod bio stacioniran u Topolovcu, s Rokom Luketićem i Juricom Devčićem na čelu, a inženjerijski zapovjednika Branka Marčelje u baraci Zelenoga Brijega. Sanitet su sačinjavali dr. Antonio Matoc i dr. Branko Radiković, te veterinari dr. Berislav Gmaz i dr. Mirko Ivanušić. Prve obrambene položaje – nakon glinske pobune četnika i napada na Policijsku postaju MUP-a – sisački su dragovoljci zauzeli u Komarevu, na južnim prilazima gradu s ubrzo okupirane Banovine, gdje do „Oluje“- usprkos stradanju branitelja – nikad neće ustuknuti ni centimetra.

Osnutak HDZ-a i oružanih snaga

Za dva tjedna, 28. listopada, obilježit će se 27. obljetnica osnivačke skupštine Općinskoga odbora HDZ-a Siska, početak oživotvorenja Tuđmanove državotvorne stranke. Sudionici toga skupa u gostionici Josipa Brajkovića starijega u Odri Sisačkoj s razlogom će se prisjetiti povijesnoga događaja iz gostionice Josipa Brajkovića starijeg u Sisačkoj Odri. Događaja koji je u ilegalnim uvjetima, pola godine prije referendumskoga odlučivanja Hrvata i proglašenja državne neovisnosti, označio početak kraja traumatičnoga jugoslavenskog zajedništva i utemeljiteljske početke nove države. Već požutjeli papir s popisom imena sudionika sastanka iz listopada 1989. i imenima novopridošlih i provjerenih domoljuba, mogla su se vodstva stranke koristiti i u kasnijim etapama djelovanja HDZ-a, osobito u pripremama za obranu domovine. U proteklih četvrt stoljeća stasanja Republike Hrvatske, naime, Sisak je zauzeo počasna mjesta kao grad prve hrvatske dragovoljačke formacije ZNG-a i prve osvojene vojarne agresorske, srbizirane JNA. A sve je počelo ovako: pod predsjedanjem kasnijega glavnog tajnika HDZ-a Ivana Bobetka, predsjednikom Općinskoga odbora izabran je Ivan Radičević iz Crnca, potpredsjednik je postao Josip Brajković mlađi, tajnik Stjepan Šterc iz Martinske Vesi, a blagajnik Siščanin Ivan Tole. Osim spomenutih, skupu su nazočili Ivan Kovačić Dadek, Mijo Kozlović, Zlatko Paripović, Ante Živković, Dijana Ređepi, Mato Brajković, Mladen Gorup, Zdenko Bobetko, Josip Cesarec, Mario Bogeljić, Drago Bjelogravić, Ivica Kovačić, Stjepan Stanković, Jura Sopić, Boris Pospišil, Zoran Agarević, Iva Žarković, Ante Milas, Stjepan Brajković, Stjepan Kušec i Davor Sertić. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Majske Poljane
    #1 Majske Poljane 20 listopada, 2016, 17:17

    Oće li biti i ovije?

    HRVATSKI POKRET
    Udruga ŠTIT
    http://crostojkovic1958.blog.hr

    Najveća je sramota – što su ti svi ljudi iskoristili državu i institucije i narod za svoju osobnu borbu. Oni jedni drugima podmeću i miču svoje neistomišljenike s položaja…
    Tu i takvu udbašku kliku je blagoslovio zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić, bilo iz naivnosti, bilo zato što su ga udbaši možda držali, ucijenjenog, u šaci. Ako su udbaši zaslijepili (ili ušutkali) čak i zagrebačkog nadbiskupa, kako neće običnog i prosječnog vjernika, i naivnog domoljuba kojemu se pokažu hrvatski simboli, i već daje svoj život, iako ne znajući u biti za koga, ali u uvjerenju da je to za pravu stranu.
    Danas je jasno da u Hrvatskoj nema političke volje, snage, hrabrosti i odlučnosti uzeti lopovima ono što su pokrali, niti istog ima za procesuirati sve koji su sudjelovali u najvećoj pljački Hrvatske u njenoj povijesti. Hoćemo li i dalje klicati i pljeskati onima koji su nas uništili? Mislim dok je i jedan bivši komunist na vlasti, za Hrvatsku i narod tu nema sreće…
    Demokratizacija u Hrvatskoj je nemoguća, jer na vlasti je bivša komunsitička elita. Ideologija marksizma, koja je rodila totalitarni komunizam (socijalizam), u toj je mjeri zaslijepila neke Hrvate, da i dan-danas ne vjeruju da je 1945. počinjen komunistički genocid nad Hrvatima, s jedne strane, a s druge strane, toliko su se neki Hrvati denacionalizirali, da i ne osjećaju pripadnost hrvatskoj političkoj naciji. Takvi, izgubljeni u vremenu i prostoru, odriću se hrvatskog imena za strane interese i ideologije, i još uvijek vjeruju u ispravnost titoizma – tog derivata staljinizma i lenjinizma, koji je nastao iz boljševičke komunističke partije, na osnovi ideologije marksizma. U Hrvatskoj, u kojoj izdajice nisu kažnjene, nije teško pronaći domaćeg (korumpiranog) izdajnika koji se proda stranim interesima, i, kao dobar sluga lošim stranim gospodarima, nastavlja s diktaturom u Hrvatskoj, i nad Hrvatskom, kao u vrijeme komunističke Jugoslavije!
    Ruski disident Aleksandar Solženjicin, poručio je svojim sunarodnjacima: Ne živite s lažima! Nisu ga poslušali, 2011. godine ‘demokratska’ (čitaj: pseudodemokratska) vlast proslavila je, na još uvijek Crvenom trgu, u Moskvi, obljetnicu Oktobarske revolucije, koja je, usput rečeno, uništila Rusiju, i izbrisala je za daljnjih 70 godina sa svjetskog zemljovida, odnosno geo-političke karte Europe i svijeta. (Tako su i hrvatski partizani 1945. izbrisali Hrvatsku sa geo-političke karte svijeta.) Identični loši procesi, kao u Rusiji, odvijaju se i u Hrvatskoj gdje komunisti nikada nisu sišli s vlasti, nego su 1990. preobukli svoje kapute, i nastavili postojati kao ‘antifašisti’, i to Tuđmanova stranka HDZ, koju su utemeljili komunisti i udbaši, i Račanov SDP.
    208 Bobetko Zdravko Sisačko moslavačka
    433 Didović Mijo Sisačko moslavačka
    730 Jajčinović Željko Sisačko moslavačka
    731 Jajčinović Marko Sisačko moslavačka
    789 Juranović Franjo Sisačko moslavačka
    790 Juranović Stjepan Sisačko moslavačka
    1044 Kutleša Pavo Sisačko moslavačka
    1045 Kuzlić Ivana Sisačko moslavačka
    1107 Ljubešić Branko Sisačko moslavačka
    1406 Pavelić Mate Sisačko moslavačka
    1407 Hrgetić Zvonko Sisačko moslavačka
    1473 Piletić Marin Sisačko moslavačka
    1618 Roksandić Ivanka Sisačko moslavačka
    1693 Smernić Marijan Sisačko moslavačka
    1772 Šapina Stipo Sisačko moslavačka
    1976 Valentić Renata Sisačko moslavačka
    2062 Vuković Đurđica Sisačko moslavačka
    2120 Žinić Dario Sisačko moslavačka
    2121 Žinić Ivo Sisačko moslavačka
    2124 Živković Ante Sisačko moslavačka

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code