GLAVNE TEME

NA SUĐENJU NISU ZAPISIVALI IZJAVE SVJEDOKA

25. ožujka, 2014.

Saši Radoviću sutkinja dala minutu za iznošenje obrane

Piše: Igor Tominić

U jeku euroizbora, u vijestima se provlači i jedan antieuropski montirani sudski proces. Uz mnoštvo apsurdnih presuda sve se više ocrtava činjenica da je Europska komisija pogriješila zbog ukidanja monitoringa po Poglavlju 23. (pravosuđe) nakon pristupanja Hrvatske u EU. Zbog korijena Titovih sudova, odnosno zbog poslušnosti sudova vladajućoj oligarhiji, te zbog korupcije u hrvatskom pravosuđu – trebalo bi isto kontrolirati i usmjeravati još niz godina.

Politički aktivist, 75 godišnji Saša Radović, narušenog zdravlja i nepokretan, pravomoćno je osuđen na dvije godine zatvora, bezuvjetno. Otvorio je tabu temu – oduzimanje nezakonito stečene imovine. Izdao je tri knjige (Tko je jamio, jamio!, Vratite opljačkano i Histria terra nigra) te objavio preko 200 članaka u tisku i na portalima o ratnim i pretvorbenim profiterima s pozivima institucijama da oduzmu opljačkanu imovinu. S obzirom da je oduzimanje nezakonito stečene imovine najveći strah hrvatske političke oligarhije umrežene s krim miljeom, Radovića, tvorca programa „Vratite opljačkano“ – trebalo je eliminirati s javne scene. Najprije je general Ivan Čermak tužio Radovića za klevetu (zbog optužbe o bogaćenju švercom nafte u SAO Krajini), a zatim je u akciju stupio klan UDBA – DORH (Perković i priležeći Bajić). U montiranom procesu Radović je optužen i osuđen za ucjenu Ivana Čermaka – koje nije bilo! Presuda je ujedno i poruka suradnicima da program „Vratite opljačkano“ zaključaju u ladice.

SUĐENJE JE BILO ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI

Sinoć je dostavljena preslika Zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu po presudi Radovića autoru ovog članka. Zahtjev koji je sastavio odvjetnik Matej Zubović, upućen je naslovu, ali i hrvatskoj dijaspori, te širem krugu u Bruxellesu. Parlamentarna zastupnica, bivša rumunjska ministrica pravosuđa Monica Macovei, čija je „zasluga“ zatvor za preko 150 političara, upoznata je sa slučajem Radović i prati tijek procesa. Zahtjev je također i temelj ovog teksta.

Rasprava pred drugostupnim sudom ukazala je ne samo na nevjerojatan broj povreda zakona (prekršeno 14 članaka ZKP-a i znatno više stavaka i točaka) nego i na necivilizacijsko ponašanje sutkinja Vijeća. Predsjednica je najprije objavila da odvjetnik ima 10 minuta za iznošenje obrane, a okrivljenik jednu, jedinu minutu. Nakon tih 11 minuta rečeno je: „Možete ići!“

U tijeku tog desetominutnog izlaganja odvjetnika, tri sutkinje su razgovarale i nezainteresirano ignorirale iznesene činjenice. Prekršen je zakon koji obvezuje nazočnost zapisničara, a nezakonita je i rasprava bez zapisnika. Zakon propisuje i formu zapisnika i što se sve obvezno unosi u zapisnik, a zapisnika nije bilo. Zakon propisuje pravo prisutnih osoba da pročitaju zapisnik i obvezu upozorenja da prisutni imaju pravo da pročitaju zapisnik te propisuje i to da će se u zapisniku naznačiti je li to upozorenje učinjeno i je li zapisnik pročitan. Zbog toga što zapisnik nitko nije pisao nije bilo ni mogućnosti stavljanja prigovora u svezi sa sadržajem zapisnika i nije bilo mogućnosti da se u zapisniku navedu ti prigovori, čime je također povrijeđen ZKP. Zakon propisuje i da se „Zapisnik o sjednici vijeća priključuje spisima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda“- što je nemoguće jer zapisnik nije ni pisan. Povrijeđeno i pravo obrane da na sjednici Vijeća „stranke mogu predložiti da se radi dopune izvješća pročitaju pojedini spisi“.

Na sjednici vijeća odvjetnik Zubović predložio je da se pročita transkript audio-snimke glavne rasprave od dana 16. travnja 2012. godine sa iskazima Tomislava Mičića i Ivana Čermaka, koji bi neosporno eskulpirali (oslobodili) Radovića, no sud osim što nije to unio u zapisnik (jer se zapisnik nije ni vodio), također nije donio nikakvu odluku povodom tog prijedloga (zapisničko rješenje usvaja li se taj prijedlog ili odbija).

KARIKATURA OD PRAVOSUĐA

Iz apsurda išlo se u apsurd, u karikaturu suđenja, nedvojbeno završenog prije završetka. Tamna sjena prijekih Titovih sudova koji su donosili paušalne smrtne presude po nalogu na komadiću papira (bez zapisnika!) – nadvila se nad zagrebačkim Županijskim sudom. U daljnjem slijedu ovog jedanaest minutnog sudskog igrokaza učinjeno je još nekoliko stručnih pravnih grešaka kao što je  p r e i n a č e n j e presude, no tumačenje nije za pravne laike.

Bajne tri sutkinje, uz propisanih 11 minuta koliko su dozvolile za obranu okrivljenika, ignorirale su relevantne činjenice zbog kojih bi čak i kazahstanski, bjeloruski pa i sudovi u Sjevernoj Koreji oslobodili Radovića. To su četiri neosporne činjenice:

Ucjene nije bilo. U sudskom procesu dokazano je da Radović nikada nije razgovarao ni osobno ni telefonski sa Čermakom, te da je jedini svjedok Mičić učinio prvi kontakt i doputovao Radoviću u Premanturu. Mičić je predložio novčanu ponudu o „smirenju procesa Čermakove tužbe za klevetu“. Upitao je Radovića pod kojim uvjetima je spreman obustaviti sudovanje i druge svoje aktivnosti prema Ivanu Čermaku. Dakle, osuđivanje osobe koja je samo odgovorila na pitanje agenta o mogućnostima pomirbe predstavlja povredu Kaznenog zakona, jer takvo ponašanje uopće ne ostvaruje biće predmetnog kaznenog djela.

Drugo; iako su se i prema optužnici DORH-a sve inkriminirane radnje događale na području Rijeke i Istre proglašen je nadležnim sud u Zagrebu. Ne treba biti pravnik za zaključak da je uzrok tom nezakonitom prebacivanju jurisdikcije u Zagreb – korupcija, odnosno sigurnost da će zagrebački sud „slušati zapovijed“.

Treće: „Načelo jednakosti oružja optužbe i obrane je narušeno jer je sud prihvatio saslušati svjedoka optužbe Ivana Čermaka (koji samo posredno ima saznanja o sadržaju razgovora Radovića i Mičića), a odbio je saslušati takve iste svjedoke obrane (koji također, kao i svjedok optužbe Čermak samo posredno ima saznanja o sadržaju razgovora Radovića i Mičića).

Četvrta kapitalna povreda zakona je još jedan dokaz ignoriranja europskih standarda u pravosuđu. Prekršen je članak 332. ZKP-a. Po uzoru na europska zakonodavstva i Hrvatska je prije nekoliko godina u ZKP uvrstila odredbe za djelovanje prikrivenih istražitelja i pouzdanika. Te odredbe jasno određuju što pouzdanici smiju, a što ne smiju raditi. Ukoliko su radnje pouzdanika predstavljale poticaj na počinjenje kaznenog djela tada je riječ o nedozvoljenom djelovanju, a svaki dokaz u toj domeni i od tog trenutka jest nezakonit i ne može biti iskorišten na sudu. Već je spomenuto da je svjedok i pouzdanik Mičić prvi pristupio i poticao na kazneno djelo, te je cijeli montirani proces nezakonit.

MIČIĆ I UBOJSTVA EMIGRANATA

U telefonskom razgovoru s Radovićem, on kaže da je klan UDBA – DORH završio svoj prljavi posao, ali da i nakon odsluženja njegove dvogodišnje kazne – nije gotovo! Nastavit će program „Vratite opljačkano.“ Kaže da je pravda stigla Perkovića, a da će stići i Bajića. Navodi i reference udbaša Mičića kao dokazanog nepouzdanog svjedoka, te njegov lažni alibi svome kolegi Vinku Sindičiću kojim ga je oslobodio optužbe za ubojstvo Senića (u Njemačkoj). Spominje umiješanost Mičića u ubojstvima Joze Miloša, Nikole Miličevića Bebana, Mate Kolića…

Strah od oduzimanja nezakonito stečene imovine neće ostati samo kod izuzetaka, Sanadera i Vidoševića nego i u golemom dijelu mreže političke elite i krim miljea. Iako stručnjaci tvrde da nisu moguće tužbe protiv sudaca, Radović kaže da će progoniti korumpirane suce u okvirima zakona. S obzirom na to da je bio dragovoljac od 1991. do 1995. i časnik SIS-a, dobiva mnoštvo poruka. Jedna od informacija je i to da je sudac Općinskog suda Zorislav Kaleb dobio smrtnu prijetnju ukoliko ne osudi Radovića na bezuvjetni zatvor. To je vrlo vjerojatno ako je uzme u obzir apsurdna presuda, ali suca Kaleba to ne oslobađa krivnje. Za predsjednicu Vijeća, Lidiju Vidjak, Radović kaže da bi svaki relevantan komentar bio ispod nivoa ljudskosti – te da će je pravda također stići, kad tad!

Judine škude, izdaja i elementarna nepravda – bezvremeni su zločini prema čovječnosti.